Prvu suzu koju sam pustio.Kada se pojavio Đole u Švedskoj u Malmöu.Toje bila bila suza od srece.Tada smo se osecali u dalekom svjetu.Kao jato razlicitih ptica iz cjelog balkana.Izbezumljeni.Na Balkanu pakao i ludi rat.A ovamo smo svi u istom kosu.I tako svi raspameceni.Djesmo dosli, stase tamo desava.Odjednom:Dolazi info. Dolazi Đole da nam pjeva u paklu emocija. I krecu spekulacije razlicite nacije: Koje on,zasto on,kome pripada on,a sto sad u ovom ludilu? Ali.Kada se Đole pojavio na bini. Sve te price su nestale. Tad krecu na scenu sa Đoletom. Samo:Zajednicko pjevanje svi u glas. Aplauzi,zagrljaji,pozdravi Đoletu. I onda posle svega toga dolazi na red. Moja druga tuzna suza danas.Kada sam vidio.Da Đole vise nikada nece izaci i stisnuti onaj mikrofon.I krenuti: IMAO SAM STRASNOG PETLA ????????

Počivaj u miru ljudino, neiskvarene duše, čistog srca i vječne slave. Hvala ti što si nas volio, što si se kod nas bezbijedno osjećao. I mi smo voljeli tebe i volimo te, i volićemo dokle god ima ljudskosti u nama. Jači si, Đole, od onih koji mrze. Na hiljade uplakanih očiju danas je dokaz tome. Ne kažem ti zbogom, matori, nego da se vidimo, tamo negdje i tamo nekad. Kad sretneš Davorina, Olivera, Kemicu, Arsena i druge velikane, reci im, da ćemo ih, kao i tebe, čuvati u pjesmama. A onda si vječan.

Hvala mu za sve!!! Veliki i vječni Đole!

R.I.P. Velike umjetnik i jos veci covjek.

Umjetnik koji svojim pjesmama nikog nije ostavljao ravnodušnim. Veliki čovjek, prava ljudska gromada, čovjek koji je živio ispred svog vremena. Nek ti je vječna slava i hvala ti za ljubav.

Počivaj u miru veliki čovječe... Počivaj u miru legendo Sarajeva...

Pocivaj u miru veliki covjece. U dusi si bio nas Sarajlija.

Ljudska i moralna gromada - RIP

I Čelik je..