Jedinstvena prilika otišla u nepovrat
BiH među šest evropskih država bez medalje na OI
Sinoć je spuštena zavjesa na 31. ljetne Olimpijske igre koje su održane u Rio de Janeiru. Našu državu je tamo predstavljalo jedanaest takmičara, a treba biti iskren i reći da su ostvareni rezultati razočaravajući. Možda iz razloga što su ovoga puta nadanja bh. javnosti bila veća nego ikada?
Ako od deset naših takmičara, objektivno, nismo ni mogli očekivati neki zapažen rezultat, naša uzdanica definitivno je bio Amel Tuka, koji je pretendovao na medalju. Čovjek koji je ne tako davno na 800 metara ostvario nevjerovatan rezultat 1:42:47, kojim je došao do pobjede na mitingu Dijamantske lige u Monte Carlu u julu 2015. godine, a potom u augustu s vremenom 1:46.30 osvojio bronzanu medalju na Svjetskom prvenstvu bio je jedan od glavnih kandidata za odličje u svojoj disciplini.
Ipak, Tuka se nije uspio plasirati ni u finale na 800 metara jer je s vremenom 1:45.24 završio tek na četvrtom mjestu u kvalifikacionoj grupi 2. Otprilike smo u trenutku kada je završila ta trka shvatili da ćemo i nakon Rija ostati u društvu šest evropskih država koji ne znaju za medalju na Olimpijskim igrama. Šteta, imali smo do sada najveću i jedinstvenu priliku da vidimo i to čudo.
Osim Bosne i Hercegovina, koja iza sebe ima 13 učešća na Olimpijskim igrama, bez medalje su još Albanija (11 učešća), Andora (22), San Marino (23), Monako (29) i Malta (17). Medalje su osvajali takmičari iz svih ostalih zemalja u Evropi, a među njima je čak i Kosovo kojem je u premijernom nastupu u Riju zlatnu medalju donijela džudiskinja Majljinda Keljmendi.
Kada pogledamo sve svjetske države, ukupno 72 nacije nikada nisu osvajale odličje na Olimpijadi, a nabrojat ćemo samo one najegzotičnije: Aruba, Belize, Brunei, Kambodža, Čad, Gambija, Laos, Kirbati, Madagaskar, Nauru, Mijanmar, Samoa, Sejšeli, Jemen, Vanuatu, Tuvalu, Sveti Vincent i Grenadini, Mikronezija, Cookova Ostrva... Trk po atlas!
Ostaje iskrena nada da će se do narednih Igara pojaviti neko novi ko bi mogao, i ko će zaista napraviti nešto više i napokon nam donijeti jednu medalju. Svi znamo - Kakva država, takav sport. Kakva ulaganja, takvi rezultati, ali pomalo zaboravljamo da ni drugima nije idealno. Uzet ćemo za primjer zlatnu olimpijku u bacanju koplja, 21-godišnju hrvatsku senzaciju Saru Kolak koja živi kod majke svog trenera jer nema novac da plati stanarinu. Nemamo namjeru od nje praviti 'socijalni slučaj', ali - nikome, posebno na ovim prostorima, nije bajno, pa opet mnogi uspiju napraviti velike stvari. Mi im od srca čestitamo na tome.
Prije četiri godine smo iznijeli činjenice koje su tada dokazale da je Bosna i Hercegovina najgora sportska nacija u Evropi, danas ponovo na Google Earthu tražimo raznorazne otoke i otočiće s kojima dijelimo iste, nedosanjane snove. Valjda ćemo sutra, za četiri ili, još optimističnije, dvije godine pisati o nekom našem sportisti vlasniku olimpijskog odličja. Teško, ali hajde da se nadamo.
Promo
U novoj opremi do novih uspjeha
Za fudbal i futsal: Mozzart uz KMF Derventa i FK Radnički Zvornik
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
