Samir Radovac: U životu nikad nisam bio sretniji. Ambicije? Produžiti ugovor s Veležom! · Intervju

Pokretačka je snaga Veleža i zasigurno u ovoj sezoni daleko najbolji pojedinac sastava Feđe Dudića, sastava koji sigurno igra bolje nego su to rezultati pokazali, no u Mostaru ne mogu biti nezadovoljni ni sa bodovnim saldom, no to je neka druga tema. Početak razgovora sa Samirom Radovcem nismo napravili s njim nego s njegovim trenerom Feđom Dudićem koji je konce igre Rođenih potpuno povjerio ovom uistinu sjajnom veznom nogometašu.

"Samir Radovac? Pa evo ukratko: jedan veliki profesionalac i sigurno omiljeni lik u svlačionici. Primjer kako treba jedan igrač da se bori za dres kluba kojeg nosi. Drago mi je radi njega što je došao na željeni nivo jer je pri njegovom dovođenju bilo velikih osporavanja. Govorilo se kako je njegova karijera završena i da će biti promašaj za Velež. Po meni trenutno među najboljim veznim igračima u ligi, a to mišljenje sigurno dijele i svi bolji poznavaoci stanja u PL BIH" - kazao je Feđa Dudić za svojevrsni uvod za razgovor sa Samirom Radovcem.

Samire, već 10 mjeseci si u Mostaru, period prilagodbe je iza tebe o čemu najbolje govore tvoje igre i forma koje prikazuješ u posljednje vrijeme?

"Jeste hvala Bogu, sve se poklopilo" - počeo je Radovac razgovor za SportSport.ba i dodao:
"Odličan grad za živjeti, veliki klub a slobodno mogu reći da je ovo bio moj najbolji potez karijere. Povratak u Bosnu i Hercegovinu, blizina porodice... sve se stvarno odlično nadovezalo i opet mogu ponoviti, zaista najbolji potez moje dosadašnje karijere."

Tvoje igre Veležu danas zaista daju jednu dimenziju više, a po tvom dolasku u Mostar bilo je puno skeptika i onih koji nisu vjerovali da ćeš biti pravi igrač za Rođene?

"Ma takve stvari su samo motivacija da se od sebe da još više. Po dolasku u Mostar dobio sam veliki broj poruka podrške a s druge strane sam čuo da su neki simpatizeri kluba bili skeptični jer prije dolaska nisam mnogo igrao zbog ozljede tetive. Hvala Bogu sve je to sada iza mene. Tu sam došao da se borim i da igram. Naporno radim na treninzima a to se evo vraća kroz nastupe na terenu i kroz dobre igre u dresu Veleža."

Jako mlad si skrenuo pažnju na sebe partijama u FK Sarajevo. O tebi se pisalo, pričalo, a onda se potom počelo dešavati sve i svašta, a kao posljedica svega došao je i tvoj pad. Šta se događalo svih tih dana oko tebe?

"Da, mislim da sam u tom trenutku platio danak neiskustvu koje me koštalo da u tom momentu ne napravim nešto više sa svojom karijerom. Bila je velika stvar sa 16 godina potpisati za FK Sarajevo, jedan od najvećih pa ako ne i najveći klub u državi. Prije nego počnem pričati o tome konkretnije, htio bih se zahvaliti treneru Dženanu Uščupliću koji me tada sa 17 godina gurao da igram i podržavao me, u meni vidio nešto. Dosta mi je pomogao u karijeri pa i u situacijama poput one kada sam ušao u problem s jednim navijačem. Problem koji se prebacio na društvene mreže i problem koji je isključivo došao kao plod tog neiskustva o kom sam govorio. I poslije te famozne prepiske sam odigrao 50-ak utakmica za FK Sarajevo za koji mogu samo reći da mi je drago što sam bio tamo, osvojio titulu prvaka, Kup ali valjda je prirodno da je poslije nekih 4,5 godina tamo i poslije svega što se izdogađalo došlo do zasićenja. Ljudi u klubu su na meni vidjeli da to više nisam onaj stari ja i one partije koje sam pružao sa 17, 18 godina. Otišao sam iz kluba po isteku ugovora, jedva sam čekao otići samo da negdje igram jer je iza mene bilo godinu i pol dana bez nastupa. Trebale su mi utakmice i napravio sam dobar potez što sam otišao. Našao sam se u Olimpiku što se ispostavilo kao dobar potez jer su već nakon mjesec dana ljudi prepoznali moje dobre partije i stigli su kontakti iz Grčke gdje sam naposljetku i otišao."

I tada je bilo kontakata s Veležom?

"Tako je, bilo je, netom prije odlaska u Grčku. I tada sam imao želju doći no tada je trener bio Ibro Rahimić koji u meni nije vidio igrača koji bi bio pojačanje za Velež. Na kraju sam ipak završio u Grčkoj, no eto, sada sam ipak tu i jako mi je drago što sam članom ovakvog nogometnog kolektiva. Kolektiva koji prije svega ima jasne ali i visoke ambicije, kluba koji napreduje iz godine u godinu. Moram pohvaliti fantastične navijače i izraziti žaljenje što ih nema na utakmicama. Još se sjećam svoje prve utakmice kao startera za Velež, protiv Borca. Stadion je bio dupkom pun, odmah sam vidio da su pravi nogometni fanatici i da su u svakom trenutku uz klub."

Eto došli smo i na temu FK Velež. Gdje vidiš krajnji domet ovog tima, koji su limiti? Neki od tvojih suigrača obećali su javno izlazak u europska natjecanja, dijeliš li njihovo mišljenje?

"Reći ću samo da nas ni u kom slučaju ne treba otpisati, ali s druge strane malo je nezahvalno obećavati takve stvari jer je u Premijer ligi konkurencija zaista jaka. Mi svi to priželjkujemo, ne vjerujem da bi neko drugi bio sretniji od nas igrača, ali mislm da tu ima ekipa s puno većim budžetima od nas i sa stvarno dobrim igračima. Ja vjerujem da uz malo sreće i naš trud i volju doći do nekog dobrog rezultata. Nadam se da ćemo biti negdje oko četvrtog ili petog mjesta na ljestvici, a ako uspijemo pobijediti Široki u Kupu, uz malo sreće pri ždrijebu, pokušali bi i u tom natjecanju napraviti nešto više. U svakom slučaju nema dileme da ćemo dati sve od sebe ali isto tako, to se ne može obećati."

Velež ove sezone igra lijepo i kvalitetno, no dosta puta tu igru nije ispratio rezultat?

"Tako je, velik je spisak utakmica gdje smo mogli napraviti dosta više. Prva mi je na pameti ona na Koševu protiv Sarajeva gdje smo dominirali skoro 60 minuta. Pri vodstvu od 1:0 imali smo sjajnu šansu za 2:0 i šansu za prelomiti utakmicu, a mi poslije toga par minuta primamo gol. Pa onda utakmica s Tuzla Cityjem, nesreća protiv Željezničara u Mostaru u utakmici u kojoj se Željo nije doslovno vidio do trenutka kada smo dobili crveni karton. Igrali smo odlično i protiv Zrinjskog. Fascinantan je bio podatak da je u posljednjih 5 minuta tog susreta posjed bio 93% na našoj strani. Uz malo još volje i truda mislim da će nam se sve to negdje vratiti i da ćemo biti još bolji i efikasniji."

Samire, tek su ti 24 godine a iza tebe je već ogromno iskustvo. Igraš na visokoj razini, reci nam, dokle sežu tvoje osobne ambicije u ovom momentu?

"Ja sam ugovorom vezan još godinu i pol za Velež. Nešto više od godine sam u braku a prije 4 mjeseca dobio sam i dijete što je potpuno promijenilo moju kompletnu percepciju života oko mene. I ja i žena smo tu blizu svojih porodica, naših roditelja. Da budem iskren ne razmišljam o odlasku. U stalnom sam kontaktu s upravom kluba i imam veliku želju da produžim ugovor s Veležom za još koju godinu. Vjerujem da i u klubu žele isto i nadam se da ćemo sad na zimu sjesti i postići dogovor koji će nas sve zadovoljiti. Obostrana želja je tu i ne vidim razlog da se takvo što ne desi."

Kako vidiš konkurenciju, ostale timove, te kako na kraju misliš da će se u konačnici rasplesti Premijer liga? Sarajevo ima veliku prednost no i oni u posljednja dva kola nisu zabilježili pobjede.

"Pa po meni Sarajevo ima sjajne igrače, ako ne i najbolje u ligi. Napravili su nešto što nisu odavno a to je dominacija ligom u zadnjih par godina. Imaju visoke ambicije i to će tako biti iz godine u godinu jer te ambicije prati budžet kojim se ne može pohvaliti niko u BiH. Najveći pratioc Sarajevu po pitanju budžeta je Zrinjski ali i oni su ove sezone dosta mijenjali, iscrpili se dobrim nastupom u Europa ligi i dok se sve to složi i poklopi, već su nekih 10-ak bodova u zaostatku. Ne znam, teško je sad da se vrate u utrku za naslov. Jedini koji bi mogli nešto napraviti su igrači Želje ali iskreno ono što pokazuju sada nije blizu onog što se očekuje od njih. Mislim da je Sarajevo najzrelije da opet osvoji naslov, a tu iza su Željo, Zrinjski, Borac, mi, kao i Tuzla City koji ćemo se boriti za mjesta u europskim natjecanjima."

Igrači iz Premijer lige u posljednje vrijeme opet dobivaju pozive za reprezentaciju. I tvoj suigrač Samir Zeljković na Bajevićevom je spisku, nadaš li se ti pozivu za pripreme?

"Na meni je da se trudim, da radim i nastavim igrati ovako kako sada igram, budem još bolji, a na selektoru je i njegovim pomoćnicima da primijete taj trud i rad i da procijene da li je to dovoljno za dres sa državnim grbom. Vidim da se selektor i njegovi suradnici sve češće pojavljuju na našim (PLBiH) utakmicama i da prate naše igrače. Normalno je da mi je drago što 6,7 igrača iz naše lige dobije poziv jer to pokazuje da u njoj ima kvaliteta. Liga je zaista napredovala, kako klubovi tako i infrastruktura te igrači imaju mnogo bolje uvjete za razvoj nego je to bilo u ono doba kada sam se ja kao skroz mladi igrač probijao na nogometnu scenu. Mogu reći, a drago mi je što mogu - nogomet u BiH zaista napreduje."

Premijer liga je uistinu čvrsta liga. Reci nam Samire, protiv kojih igrača ti je najteže igrati u našem prvenstvu?

"Ima dosta igrača koji su kvalitetni. Što se tiče ovih na mojoj poziciji nekako je najnezgodniji Rahmanović. On konstantno luta po terenu, trči lijevo i desno, ubacuje se u međuprostore, između štopera i zadnjeg veznog i sigurno je da je on taj igrač kojeg je najteže čuvati. Isto tako ima dosta igrača protiv kojih se ne nalazim u direktnim duelima u toku igre, ali evo recimo, Almedin Ziljkić strašan je dribler, pa lijevi bek slobode Tomašević, Ajdin Nukić no ipak, prije svih, Amar Rahmanović je ponavljam, onaj kojeg je najteže čuvati."

Evo, da završimo ovaj razgovor jednostavnim pitanjem. Jesi li danas sretan čovjek?

"Evo, ne ureklo se, nikada nigdje nisam bio sretniji i mirniji. Igrao sam u Sarajevu gdje su dva kluba koja imaju najviše navijača u BiH i dok sam bio u FK Sarajevo bilo je zaista dosta ljudi koji su me zagotivili zbog moje igre i zalaganja. Ipak, ovo danas što pružam u Veležu je po meni dosta iznad toga i trenutno nema stavke kojom mogu biti nezadovoljan. Mogu komotno reći da u svih 8 godina moje karijere stvarno nisam bio sretniji."

Htio je Samir Radovac na kraju dodati još nešto:

"Dženi Uščupliću sam se zahvalio ali htio bih spomenuti i šefa Feđu Dudića. Kada sam došao ovdje moja prva utakmica je bila protiv Želje u Međugorju u kojoj smo slavili 2:1. Igrao sam dobro ali sjećam se kad mi je šef u jednom trenutku podviknuo: 'Radovac, sve je to divno i krasno, ali daj odigraj malo i defanzive'. Poslije tog susreta sam se presabrao i poslušao njegov savjet. Strašno mnogo mi je pomogao da popravim svoju igru u oba smjera, na svim mojim nedostatcima i što se vjerujem primijeti na utakmicama. Bog sve vidi i nagradi. Zabio sam 3 gola u 13 utakmica a u Sarajevu za jednu sezonu nisam dao više od dva gola. Mislim da dugujem jedno velio 'hvala' i šefu te se nadam da ćemo još dugo i uspješno surađivati." - kazao je Samir Radovac na kraju razgovora za SportSport.ba.

Čovjek ima osjećaj da se radi o dosta starijem i iskusnijem nogometašu, no ovaj momak ima tek 24 godine i uvjereni smo da su najbolje stvati tek ispred njega jer igre koje prikazuje u posljednje vrijeme uistinu ne ostavljaju ravnodušnim. Pitanje je vremena kada će i ovaj momak na svoju adresu dobiti poziv izbornika jer, ko god to bude, sigurno nije ravnodušan na igre ovog sjajnog veznjaka mostarskog Veleža.