Dea Vuković - jedna od najljepših bh. sportašica poručuje: Ljepota u sportu ne pomaže

S rukometom sam počela s 12 godina- prisjeća se Dea za SportSport.ba svojih početaka - u klubu koji danas nažalost više ne postoji, u Kosači. Žao mi je, moram istaći, što taj projekat nije zaživio, bile smo zaista sjajan tim, s mnogo odličnih igračica i prije svega odličnih cura. Poslije te epizode, sticajem okolnosti prelazim u Zrinjski gdje su bile starije, iskusnije igračice, poput Ivane Mlakić koja je bila moj uzor, koju sam kao dijete gledala s tribina i divila jos se a onda sam joj preko noći postala suigrač. Ta sezona s njom, iako tada nisam imala puno prostora za igru ostat će mi u posebnom sjećanju. Trenutno privodim kraju svoju drugu sezonu u Izviđaču, a između dvije sezone u Ljubuškom jednu sam odigrala u tuzlanskom Jedinstvu tako da sam već stekla epitet iskusne igračice - kroz osmijeh govori Dea.

Vratimo se na nedavni trijumf u Kupu. Napravile ste vrhunsko iznenađenje, svladali favorizirane Grude koje do tada nijednom nisu u protekle dvije sezone osjetile gorčinu poraza? Misliš li da su vas Gruđanke možda malo i podcijenile?

Slažem se da se nitko u BiH nije nadao da mi možemo do ovog trofeja, ali mi u ekipi smo vjerovale u sebe. Sami plasman u završnicu Kupa bio je uspjeh. U polufinalu smo nadigrale Jedinstvo sigurnom igrom, iako su one u tom meču slovile kao lagani favoriti. Na to pitanje jesu li nas cure iz Gruda podcijenile, odgovorit ću ne da ne mislim da su nas podcijenile, već sam sigurna da su nas najmanje željele u tom finalu. Da su nas se čak malo pribojavale. Potpuno rasterećene odigrale smo svoj najbolji rukomet, a trenutak kada je u raspucavanju sedmeraca naša golmanica Pandža obranila posljednji penal, osjećaj je bio neopisiv. Moram istaknuti da je fizički bilo vrlo naporno odigrati dva tako teška meča u dva dana, cijelo tijelo me boli- govori Dea dok tijekom razgovora uzima tabletu protiv bolova - jer rukomet je, kako muški, tako i ženski izuzetno grub i sport prepun kontakta.

Oni koji te poznaju, znaju da ti ne nedostaje one sportske prgavosti, one doze sportskog bezobrazluka bez koje i nema pravih igrača?

Takva sam. U svemu, ne samo u rukometu, to je dio moje osobnosti i to nikad ne bih mijenjala. Jednostavno ne dam na sebe, nekada reagiram u afektu, uradim nešto što možda ne bih trebala, ali to je crta mog karaktera koju volim i koja u sportu dobro dođe.

Malo poznata činjenica je da si prva rukometašica u BiH na kojoj je implementirano pravilo " plavog kartona"?

Ha ha ha, bar po nečemu da ostanem poznata - kroz iskreni smijeh nam priča lijepa Mostarka. To pravilo podrazumijeva dodatnu sankciju nakon crvenog kartona. Igrala sam za Jedinstvo u Bihaću, kada sam u jednoj situaciji na čistom ziceru od strane protivničke igračice bila povučena za kosu i jako neugodno sam pala na parket. U afektu, u velikoj nervozi sam ustala i ošamarila sam tu djevojku punom snagom. Istog trenutka mi je bilo žao, no to sam ja, to je moj temperament. Dobila sam jednu utakmicu suspenzije i 250km novčane kazne, pa sam još i dobro prošla.

Jedna si od najljepših igračica PL BiH. Tvoje slike na društvenim mrežama zasute su stotinama "likeova". Pomaže li ljepota u sportu, u životu?

Prvo, hvala na tom mišljenju, ne bih išla toliko daleko, a na vaše pitanje ne znam što pametno da kažem. U sportu nisam zbog toga imala nikakve privilegije, što se tiče privatnog života, tu i tamo moram priznati da je bilo par situacija gdje je pomoglo, ali ništa posebno. Mislim i da je ljepota relativna stvar, ono što se kaže, da je ona u oku posmatrača. Koliko je ljudi, toliko je i definicija ljepote- skromno govori ova 21.godišnjakinja iz Mostara.

Dea, za kraj nam reci nešto o svojim ambicijama za daljnju karijeru.

Ugovor s Izviđačem mi ističe brzo, 1.lipnja. Još nismo razgovarali ništa konkretno o produženju, bit će što bude, ne opterećujem se - govori Vuković i napominje - krajem prošle sezone dok sam bila u Jedinstvu, umalo se nisam ostavila rukometa. Bilo mi je prvi put da odem dalje od doma, nostalgija me ubijala. Sve mi je nedostajalo i dugo mi je trebalo da se adaptiram na Tuzlu. Na kraju sam osjećala neko veliko zasićenje, te da u posljednji tren nije došao poziv za povratak u Izviđač, mislim da bih bila jako blizu da se ostavim svega.

Temperamentna, žestoka, iskrena, lijepa - sve je to Dea Vuković, rukometašica Izviđača, pobjednica Kupa BiH, jedna od istinskih junakinja svog tima. Nadamo se da joj misli o ostavljanju rukometa više neće padati na pamet, jer uistinu, Dea je, kao i njen rukomet čija bi žestina iznenadila mnoge koji je ne poznaju, uistinu praznik za oči.