Ko je imalo involviran u bh. rukometni svijet, ne treba mu bolje ogledalo trenutnog stanja našeg "društva". Generalna slika turobne samopropadajuće svakodnevnice oslikana je u bh. rukometu. I tako je na svim nivoima.
Ako odskačeš imalo od prosjeka koji nikada niže nije bio postavljen na ljestvici, bit ćeš zbrisan. Pa i ako se potrefi da ne budeš zbrisan, slučaj, sistem ili dominantni uzusi napravit će od tebe budalu. Bilal Šuman je čovjek koji nikako ne pripada ovome svijetu ovdje, to što je on pokušava nailazit će uvijek na otpor, jer je to tako.
Što je najgore, potrefi se da najboljeg među trenerima imamo kad ništa živo ne funkcioniše. I šta ćeš ti tu?
A ovamo, prezueli bank ljudi koji prije rata, u onome sistemu, ne bi mogli odlučivati koliko robe treba piljara. Ili bi to možda znali, o rukometu pojma nemaju. Kao što su nam ministri saobraćaja i komunikacija novinari ili fitness treneri, alpinisti, tako i u rukometu vladajuću garnituru čine ljudi koji s rukometom nemaju veze.
I tamo sve funkcioniše kao što i javni gradski saobraćaj funkcioniše. Idu tri trolejbusa zaredom u vrijeme kada nikome prevoz ne treba, a kad je najveća špica ljudi koji čekaju u sebi iznenada pronađu hrvački dar - jedan ih trolejbus obraduje u sat vremena pa moraju nogama i rukama zauzimati svoju poziciju.
U RSBiH je kao na birou ili u salama Općina. Ne možeš telefonom najaviti obavezno javljanje, nego moraš doći da se najaviš da ćeš doći. A onda kad dođeš da se javiš istovremeno dođe još 750 ljudi, da fino mogu svi da uživaju u gužvi i nervozi. U Općinama postoji aparat za brojeve, kao da bi se znao red, ali on najčešće ne radi.
Postojale su nekada i zelene površine u naseljima, sada se od naselja prave rogobatne spavaonice, kakve zelene površine, kakvi bakrači. Napravi 74 zgrade u 300 kvadrata. Eto, kao oni što su prije pravili, oni su imali pojma...
Ovdje kad imaš nekoga na nekoj poziciji tad si najstručniji i najkompetentniji, nema šanse boljeg od sopstvenog rođaka postaviti na bitno mjesto. Tabori i klanovi neminovni su i na najminornijim nivoima, u bilijarskom savezu su čak svojevremeno uspjeli doći do razmimoilaženja. Lični interesi, nezajažljivost praćena frustracijom, kao da će ljudi živjeti petsto godina, dovedeni su do groteske.
Ovdje nema fudbalskog stadiona da valja, podjednako siromašna Makedonija nas je pretekla u svemu, nemaju tri kompetentna stručnjaka da na TV-u analiziraju utakmicu, a da ne vrijeđaju inteligenciju, dvorane prokišnjavaju i u njima je hladno...
Što se rukometa tiče, mogao bi ga spasiti sljedeći scenario. Potjerati sve ove predosadno-besmislene uhljebe. Postaviti Nermina Salmana za predsjesnika, u Izvršni odbor uključiti Miru Purivatru i slične što su znali kako od Bosne napraviti ozbiljan klub, za generalnog sekretara staviti Kenana Magodu... Znate kada će se to dogoditi? Nikad! Ima onaj tamo što vuče na svoju stranu, onoga ne voli drugi, peti, deseti.
Ukoliko ne odluče u našem Savezu žaliti se narednoj nekoj instanci, kako god se ona zvala, tačka na priču oko slučaja "Nuić" stavljena je odbijanjem žalbe EHF-a.
Priča je to koja nas potpuno opisuje u ovoj kanalizaciji svijeta iz koje ne može iznići ništa što iole vrijedi. Ako nekako iznikne, ne može se dugo zadržati.
Promo
U selu kod Šamca stasavaju odbojkaške šampionke
Povodom jubileja: Mozzart uz talentovane odbojkašice iz Obudovca
Top Komentari
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
