"Naš rukomet nije starac od 90 godina, već mladić od 25 s prehladom, ali sujete su najveći problem"

Potencijalni generalni sekretar RSBiH Kenan Magoda za SportSport.ba

Dobar je, korektan, kaže, razgovor imao potencijalni generalni sekretar Rukometnog saveza BiH sa tri člana predsjedništva protekle sedmice, ali čeka da ga nazovu kada novi saziv Upravnog odbora Saveza bude pravno verificiran pa da vide šta će.

"Naš rukomet nije starac od 90 godina, već mladić od 25 s prehladom, ali sujete su najveći problem"
Kenan Magoda prije godinu i pet mjeseci trebao je biti generalni sekretar ali iz još nikad utvrđenih razloga nije ga preferirao tadašnji novoizabrani predsjednik Amir Zahirović: Sada je ponovo aktuelan njegov angažman
Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Načelno, vrhuška je prezadovoljna razmišljanjem i načinom kako bi Magoda pokrenuo stvari s mrtve tačke kada je u pitanju rukomet u BiH koji je već odavno u agoniji, ali ničega se neće prihvatati "bez papira".

"Angažirat ću ja notara, nije problem, ali ja mogu raditi samo na period od četiri godine i da ne gatam ko će sutra-prekosutra biti novi član UO i hoće li me željeti zbrisati. Ja sam realiziran čovjek, sa 22 godine sam bio direktor i u prethodnih 12 godina prošao sam sito i rešeto. Nisam čovjek od juče s kojim se može neko igrati kako mu je ćeif. Također i matematika je prosta stvar, i poznajem je jako dobro. Ko kaže da se ne mogu promijeniti stvari - laže ili je nesposoban ili samo neće da mijenja stvari nabolje...", priča Magoda u opširnom razgovoru za SportSport.ba.

Kenan, osim što ima vlastitu marketinšku firmu, jedan od producenata Sarajevo Film Festivala i direktor druge firme. Egzistencijalno je obezbijeđen i bez mrlje u svojoj kratkoj, ali izuzetno bogatoj karijeri. Bio je direktor RK Bosna u njenom najuspješnijem periodu i za to vrijeme ostvario izuzetne poslovne rezultate. Da nismo kao što jesmo, ne bi se previše bavio vraćanjem dugovanja, što je najčešće bilo u opisu njegovog posla, već bi izrazitije obezbjeđivao idealne uslove svima onima kojima su bili neophodni.

"Evo jedna anegdota: nismo čini mi se ni pet KM imali u budžetu, raspada se sve, došli novi ljudi u Upravu, nema ničega... Šta uradim. Kažem Tariku Smajoviću (tadašnji sekretar RK Bosna) hajmo u Beč. Što u Beč? Ma hajmo. Sjednemo u automobil i do Beča. Znate gdje smo spavali u automobilu. Nazovem Micheala Wiederera, predsjednika EHF-a, reko evo me malo u Beču na proputovanju, šta ima kod Vas, samo da Vam se javim. Kaže svakako, hajde dođi tu i tu da popijemo piće. Ma, reko, ne znam da Vas nešto ne ometam, imate obaveza... A ja tamo došao zbog njega, da nam pomogne da odigramo tu utakmicu u Švicarskoj. Kakva bi bruka i sramota bila da je nismo odigrali. Nisam nikada pfeninga nikome ostao dužan za svog mandata, a evo i ovaj neslavni slučaj pokazuje da se sve može uradit kada se hoće i želi."

Ubijeđeni ste da rukomet može na zelenu granu? Vjerujem da Vama ovaj potencijalni angažman nije neophodan?

"Tako je. Ja imam dovoljno posla i šta raditi u životu, ali bi se ovoga posla prihvatio jer znam da se može dosta uraditi i da se lagano može izlaziti iz ove dugogodišnje pat-pozicije. Ne kažem da ja imam čarobni štapić i da ću za dva dana naglavačke preokrenuti stvari, ali mi je jasno kako stvari stoje i imam plan, viziju i mislim da sam sposoban da ga ispoštujem ukoliko me izaberu za generalnog sekretara i ukoliko svi zajedno budemo na istom putu. Vidite, ja neću kretati u nešto ako neće iza mene biti tim i ukoliko ljudi u Upravnom odboru neće stajati iza mene. Ali ako ja krenem, a oni u jednom trenutku zastanu i kažu vidi ovoga, pusti ga, ovakav ili onakav, onda to nije dobro. Neke stvari se ne rade na način kako su se do sad radile.

Drugo, tačno treba da stoji crno na bijelo šta je u opisu posla ne sekretara nego sejkretarijata koji je svugdje zadužen za svakoga onoga koji je na platnom spisku. Ne radiš dobro posao, snosiš konsekvence. Selektor ne radi svoj posao kako treba, a samo su bodovi i kolajna mjerilo sportskog rezultata - snosiš konsekvence. Ali da se ja petljam u posao selektora, to nije normalno. Kako ću ja Bilalu Šumanu reći nešto, a hipotetski nijednu utakmicu nisam pregledao. I kako će meni Šuman reći "hej, trebao bi ovako ili onako". To nema nigdje na svijetu, njegovo je 20 sa 40, a moje da reprezentaciji i klubovima obezbijedim sve potrebne uslove da mogu da rade kao sav normalan svijet. Ja sam bez rezultata ništa, isto kao što je selektor bez generalnog sekretara ništa. Nadam se da je selektor to shvatio tokom svog mandata. Imao je oko sebe dosta "saradnika", a ustvari od svih ljudi od 2015. naovamo samo je u Gordanu Muzuroviću imao sposobnog i čovjeka od koristi."

Pomenuli ste ga, šta mislite o Gordanu Muzuroviću evo konkretno?

"Mislim da je čovjek pokrenuo nešto, trudio se radio, ali jedna greška potopila je stotinu drugih stvari. To je tako, nažalost. Krenuo je dobro u promociju i radio marketinški, hodao, obilazio gradove, ali se to u Tuzli sa Nuićem i spiskom nije smjelo desiti. Tu je napravljena jedna sistematska greška i tu mi imamo zapravo najveći problem. Mi smo majstori alibija, improvizacije i ublehe, a sistem je za nas strana riječ. Nemamo sistem i ako dođem na mjesto generalnog sekretara tačno ću postaviti sistem gdje će se sve znati i ko treba da se brine o dresovima i o ulaznicama i da li igrači imaju ljepila, a ne da se improvizuje."

Selektor Šuman mnogo je vjerovao prethodnom predsjeniku Amiru Zahiroviću kojem kao da je izričiti cilj bio Vas da ne izabere za glavnog operativca kada ste se jedini put aplicirali za taj posao, pripremivši detaljan plan i program. Kao epilog odluke da se na to mjesto postavi Šejla Tančica (koja je doslovno pobjegla nakon tri mjeseca) i kasnije Lejla Hairlahović, danas imamo situaciju istu kao i u junu 2017. kada je formiran novi Savez. Ništa se nije pomjerilo s mjesta, i dalje se kuburi i improvizuje bez ID broja. Šta mislite o Zahiroviću i prethodnom sazivu?

"Mislim da su se bavili nebitnim stvarima nauštrb bitnih. I ovaj saziv najnoviji na početku naših razgovora smatrao je da nije dužan da vraća novac prethodnog Saveza. Pri tome niko od prethodnih sekretara nikad nije spomenu ko je to potrošio toliki novac i otkud dugovanja prema Poreznoj upravi i dobavljačima. Ko je kriv, jer to je kriminal.

Ako ima dugova, a ima, trebalo je davno da se ustanovi koliki je to dug, odnosno ko su ti ljudi i firme osim Poreske uprave kome se duguje. Znate kome se duguje, samo onima koji donesu račun. Ja nikada nisam vidio nijedan račun i da se razumijemo: Novac se mora vraćati, niko nigdje nije došao a da je bio na nuli i da je od nule počeo da radi. Mislim da je prenapuhana priča oko ID broja, no ili se nije željelo raditi po tom pitanju koristeći druge zakonske metode ili se nije htjelo, a u dobrom dijelu svemu je kumovala sujeta i sitni interesi.

Račun Saveza jeste blokiran, ali niko nije išao i tražio sponzore, privrednike, firme da im ponudi konkretnu ponudu, paket usluga. Nije jer sve što bi se uplatilo na taj blokirani račun otišlo bi nekome drugome, a to se ovima nije svidjelo. Htjeli su novac za sebe da bi mogli egzistirati. A istina je da nema šanse da bi Kanton Sarajevo recimo dopustio da se neodigra jedna utakmica reprezentacije. O tome se nije trebalo brinuti, već je trebalo svesti te račune, pa ako tebi dugujemo 20.000 KM hajde da ti isplaltimo nešto, da sjednemo, pa ćemo ostatak isplatiti naknadno, da ljudi vide da neko želi rješiti problem, da se radi."

Zahirović je tvrdio da je pat-pozicija stvorena odlukom Ministarstva pravde koje je 2017. prvi put registrovala valjano RSBiH, sačinjen od dva entitetska Saveza, a da su istovremeno naslijedili dugovanja i blokirani račun. Ispalo je tako da mogu poslovati jedino kao novi subjekat, a ne mogu jer prema Poreskoj upravi treba da preuzmu obaveze starog.

"To je tako predstavljeno i evo neka jeste tako, ali morao je postojati neki račun na koji bi se uplaćivao novac potreban za egzistenciju Saveza. Kako se do sada preživljavalo? Na koji račun ide novac od kotizacija, kazni... To se sve poplaća i znate šta bude s tim novcem? Preusmjeri se negdje da oni imaju. Izviđač recimo plati kotizaciju, a novac se ne usmjeri da se vrati nekome 5.000 KM i onda tako iz dana u dan, sedmice u sedmicu i izgubilo se više od godinu dana ni na šta. Zahirovićev problem sa mnom je nastao kada sam Bilalu Šumanu prijateljski ponudio da odemu u jednu firmu čijeg sam direktora znao i koji bi koliko sutra uplatio određeni iznos Savezu za utakmice reprezentacije. Zbog lične sujete, to se nije desilo i onda su krenule priče Magoda ovakav, Magoda onakav.

U kakvim ste sada odnosima sa selektorom Šumanom? Nije Vas prije "mirisao".

"Ja sam u korektnim odnosima sa svima, niti je Asim Šahman moj prijatelj, niti neprijatelj, ni Vojo Rađa, ni Šuman. Ja imam svojoj život, od tih ljudi ne zavisim, ali ako ćemo raditi zajedno mora postojati sistem, i taj sistem se mora poštovati i biti isti prema svima. U prevodu, koliko god meni neko bio prijatelj to me neće spriječiti da poslujemo kako treba. Bio ti meni prijatelj ili ne, moramo raditi kako treba. Ja sam direktor jedne firme i za mene je račun sve. Radnik kojem se ne poklapa ujutro stanje sa računom može sam otići sutra, ne trebam mu ja govoriti, a možemo biti najbolji prijatelji. Šumanu mislim da nisam odgovorao jer su kružile priče razne, filovali su ga, ali smo se sreli u Tuzli kada smo igrali sa Češkom, ispričali otvoreno i mislim da je promijenio mišljenje. Mislim da ni on više nema prostora da improvizuje jer ga je dosta ljudi kojima je vjerovao izigralo.

Kada se priča o rukometu u BiH, najčešće se priča o reprezentaciji, imaju li igrači čarape ili nemaju, hoće li igrati u posuđenim šorcevima i gdje će spavati, ako se već nekim čudom okupe. Šta je s klubovima, Premijer ligom?

"Mi smo propustili historijsku priliku nakon plasmana na SP da od reprezentacije napravimo brend, da nastavimo u istom ritmu i kapitaliziramo taj jedan veliki uspjeh. To smo propustili radi javašluka, improvizacije i sitnih interesa. Kakva je situacija s klubovima? Kod nas se klubovi ponašaju normalno u skladu sa trenutnim ambicijama. Ako jedan klub ima ambicije da izađe u Evropu, igra SEHA ligu on će sve uraditi i ispoštovati, a onaj kome je ambicija da ispadne on neće ništa. Njega ne zanima ima li grijanja u dvorani, postoje li prostorije za sudije, kancelarija i printer u kancelariji.

U Upravnom odboru sjede ljudi iz klubova i djeluju kako njima odgovara i u zavisnosti od uskih interesa. Kod mene kao sekretara to neće moći tako ne zato što ja nekoga favoriziram više nego nekog drugog i ne zato što sa ovima jesam dobar, a s ovima nisam. I nije to tako da bi ja nekome nanio štetu. Klubovi moraju da znaju da je Savez tu radi njihovog napretka i dobrobiti uz čiju će dobrobit boljitak osjetiti svi generalno. Savez je tu zbog generalne dobrobiti i samo tada će svima biti dobro. Dakle, ako klub mora imati dvoje zaposlenih i mora imati laptom, to tako jednostavno mora biti. Ne ispunjavaš uslove, izvini, ali snosit ćeš konsekvence. I nisam ja pobornik toga da bi uništio neki klub nego da bi taj klub došao na veći nivo, da ne tavorimo u prosječnosti. Još jedna stvar, i kada je klupski sistem takmičenja u pitanju, a i reprezentativne selekcije: ne treba biti posebno pametan, uzmimo region, evo Hrvatski rukometni savez i prepišimo od njih metodologiju, kako se radi šta ko treba da radi. Imam ogromno iskustvo u tome i mislim da mi samo trebaju odriješene ruke. Naravno, ukoliko su ljudi u Savezu spremni na to ili više vole da tapkaju u mjestu dok vrijeme prolazi."

Čini se da suštinski problem, osim tih uskogrudnih sitnošićardžijskih poimanja, predstavljaju ogromna dugovanja. Imate li način kako izaći iz gabule, kojim metodama?

"Mislim da je oko toga situacija prenapuhana ili ljudi očito nemaju pojma da postoje brojne metode kako se može učiniti rad lakšim, prohodnijim i kako polagano izlaziti iz finansijske krize. Brojni su problemi, ali nekako se sve predstavlja crno, mnogo je pesimizma. Ljudi, rukomet u BiH nije starac koji može da kahne i sutra da umre, već mladić od 25 godina koji ima prehladu, ali ljudi ili se boje, ili neće da rade, a naposlijetku ili ne znaju. Možda nisu sposobni. Ja recimo ništa ne zamjeram prethodnim sekretaricama, ali mislim da se ili nisu snašle ili nisu dobile dovoljnu podršku od ljudi sa vrha. Ja znam način, znam ljude koji mogu pomoći, na kraju krajeva radi se o poslu. Treba ponuditi paket usluga. Radi se o reprezentaciji koja će postojati i bez mene i bez Šumana i petog i desetog, ali treba znati da je reprezentacija ta od koje Savez živi.

Sport je jedini live prostor za reklamiranje. Možemo mi gledati dokumentarac, ali on ne ide uživo, rukomet ide i jedino što je potrebno obezbijediti tim ljudima koji iz ljubavi dolaze sredstva da imaju sve kao u klubovima. Da zna kada je ručak, večera trening, kada se umori ili povrijedi da ne mora gatati hoće li imati masera ili doktora. Evo, hajde, nemamo možda za doktora, ali ne možemo da nemamo leda. Pa evo otići ćemo u deset kafića pa donijeti leda. Nedopustivo je da padamo na tako banalnim stvarima, a u suštini te male stvari su vrlo važne. Znate šta još? Godinama je u Upravnom odboru sjedio čovjek koji je vlasnik tri firme i niko mu se nikada nije obratio za poslovnu saradnju. Sjedio tamo čovjek i smijao im se šta rade. Neko je valjda očekivao da će on sam od sebe davati bezveze novac. Pa to nema nigdje. Ljudi ne žele ili ne umiju raditi. Kada je iko otišao u Republiku Srpsku i prezentirao ponudu. I u Hercegovinu također. A i tamo imaju ljudi koji žele da rade, poslovno sarađuju i ako si normalan i u dobrim odnosima mogu ti i pomoći. Ja BiH gledam kao cjelovitu državu, bitna su mi oba entiteta, ali odavde ljudi očito nisu spremni za saradnju. Mislim da je prvi korak ka ozdravljenju sporta da se formira sekretarijat i da se strogo odredi opis posla ne samo sekretara već svih zaposlenih uključujući i članove UO.

Na kraju dodao je Magoda šta ga najviše boli, a zorno oslikava naopakost koja vlada kako u našem rukometu tako i u drugim socijalnim okvirima.

"Mene unutra nešto zaboli kada moram da sjedim sa jednim Damirom Doborcem koji je odigrao skoro 100 utakmica za reprezentaciju u nekom stotom redu gore u dvorani, a ljudi za koje ne znaš ni ko su ni šta su, fićfirići sjede u VIP loži. To jednostavno nije prirodno, nije normalno. Isto je u košarci, Razija Mujanović gleda utakmicu iz nekog zapećka. Ljudi dragi, postoji nešto što je nedopustivo, to se mora promijeniti. A može se promijeniti ne na ho-ruk i improvizacijom, već samo sistemom. E sad, pitanje je jesmo li spremni na sistem, imamo li dovoljno hrabrosti. Što se mene tiče ja je imam, ne zavisim niotkoga, radim pošteno i imam se čime baviti i bez da postanem generalni sekretar."

Reklama - nastavite čitati ispod oglasa

Komentari (0)

Ostalo još 1500 karaktera

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.