Kako su novom selektoru BiH moćnici Rukometnog saveza Hrvatske ukrali titulu

Obrvan je cijenjen stručnjak na rukometnoj karti Evrope. Sa Metkovićem u kojem je počeo trenersku karijeru osvojio je hrvatski Kup i EHF Kup, sa Gorenjem je također osvojio EHF Kuo, te naslov prvaka i slovenački Kup, a sa Zagrebo je dva puta osvojio duplu krunu. Vodio je i francuski Chambery s kojim jhe igrao polufinale EHF Kupa.

A, zapravo je najveću trenersku nepravdu doživio u svojoj Hrvatskoj vodeći Metković. O čemu se radi?

U sezoni 1998/1999 na čelo RK Metković stigao je kontroverzni poduzetnik Stipe Gabrić Jambo, čija misija je bila skinuti s trona nedodirljivi Zagreb. Složio je Jambo respketabilnu ekipu, a godinu kasnije za trenera je imenovao još uvijek aktivnog igrača Ivicu Obrvana.

U sezoni 1999/2000 Metković je senzacionalno osvojio EHF Kup savladavši u finalu moćni njemački Flensburg, a godinu kasnije "oduzeli" su Zagrebu i prvi domaći trofej. Savladali su Zagreb u polufinalu Kupa, pa zatim Zamet u finalu za veliko slavlje u gradu na Neretvi.

U toj sezoni, Metković na klupi sa novim bosanskohercegovačkim selektorom igrao je i finale doigravanja za hrvatskog prvaka. Iako su za Zagrebom regularni dio sezone završili sa istim brojem osvojenih bodova i boljim međusobnim skorom, ali slabijom gol razlikom, Zagreb je imao prednost domaćeg terena.

Prvu utakmicu u Zagrebu dobili su domaći, a onda dvije na svom terenu dobija Metković, pa se serija seli u Zagreb. Nezadovoljni suđenjem bili su u Metkoviću tokom čitave serije, a odlučujući peti susret zapravo nije ni odigran do kraja s obzirom da je Obrvan pri rezultatu 22:21 za Zagreb zbog jednog nedosuđenog prekršaja i u najmanju ruku domaćinskog suđenja tokom cijelog susreta, neka dva minuta prije kraja utrčao na teren i naredio igračima da isti napuste.

Utakmica je prekinuta, pobjeda je pripala Zagrebu za zelenim stolom, a samim tim i novi trofej. Metković je odlukom Rukometnog saveza Hrvatske izbačen u Drugu ligu, a Obrvan suspendovan na dvije godine. No, nakon žalbi kazne su smanjenje, odnosno kazna za Metković je pretvorena u opomenu, a Obrvanu je suspenzija sa dvije godine smanjena na šest mjeseci.

I nije Jambo odustao, a kako je Zagreb bio u velikim finansijskim problemima u prelaznom roku je u Metković iz redova ljutog rivala doveo tada još uvijek mladog i ne toliko dokazanog Blaženka Lackovića koji je zbog neisplaćenih plata predao zahtjev za raskid ugovora.

No, s obzirom da je tada prvi čovjek Zagreba Zoran Gobac, bio i čovjek koji se za sve pitao u hrvatskom rukometu, Lacković je čitavu sezonu proveo na tribinama jer mu iz Rukometnog saveza Hrvatske nikada nisu odobrili raskid ugovora.

Metković i Zagreb su sezonu okončali sa istim brojem bodova s tim da su izabranici Ivice Obrvana imali bolji međusobni skor i bolju gol razliku i zapravo su na terenu osvojili titulu. Ali, Gobac i njegove sluge u RS Hrvatske nisu mirovali, odnosno kada je postalo jasno da na terenu ne mogu sa Metkovićem, kolo prije kraja su objavili da se ovom klubu oduzima šest bodova.

Razlog koji su naveli u odluci je bio nevjerovatan. Navodno je Lacković početkom 2002. godine igrao za Metković prijateljsku utakmicu u Sloveniji iza zatvorenih vrata s koje nije postojao ni zapisnik dok je čekao raskid ugovora sa Zagrebom. Obrvanu, igračima, Jambi i navijačima je Gobac oduzeo titulu zbog navodnog igranja prijateljskog susreta iza zatvorenih vrata igrača koji u prvenstvu nije odigrao ni minut za Metković.

Žalili su se iz Metkovića Rukometnom savezu Hrvatske, tamošnjem Olimpijskom odboru, EHF-u i državnim organima. Uzalud, najveća mrlja hrvatskog rukometa je i danas oduzimanje titule Metkoviću, a akter svih ovih dešavanja bio je i novi selektor našeg nacionalnog tima.