Salman, Magoda, Smajović: Posljednja prilika za spas bh. rukometa · Komentar

Sve nakon nepostajanja kvoruma za održavanje Skupštini na kojoj je jedina tačka trebala biti preseljenje Saveza u RS.

RSBiH formalno pravno ne postoji, korespodencija sa EHF-om je urušena, sjedište tog nečega što istovremeno niti je registovano, niti bi se smjelo pozivati na dugogodišnje postojanje je u - privatnoj kući.

Rukometni klubovi polako počinju pripreme za predstojeću sezonu, ali sezonu čega? Kada će ona početi, koliko će klubova nastupati, za koga će ko igrati i hoće li moći biti na vrijeme registriran.

Oni kojima se dugovalo dobivaju polako na Sudu presude u svoju korist, Draganu Markoviću se duguje oko 80.000 KM, Mrkonji i Korkariću još oko 50.000. To su samo trojica ljudi, gdje su ostalih milijardu dobavljača...

Generalni sekretar obavlja svoj posao volonterski, a to bi zapravo trebala biti, ako niko nije, jedina osoba profesionalac. Generalni sekretar je glavni operativac koji na svojim plećima nosi više nego predsjedništvo i Upravni odbor zajedno. Ne može istinski sposobna Lejla Hairlahović plaću regularno zarađivati jer nema odakle, Savez nema vlastiti matični broj. Može jedino na neku "mandžu".

Potpredsjednik Saveza Zahirović od juna prošle godine, kada se u ilidžanskom Hillsu, a nakon "osnivačke" Skupštine, svečano okupilo sve što je moglo bh. selekcija, na sva zvona priča o "novom" sazivu Saveza.

Novi je saziv valjda jer je Zahirović novi i još dvojica-trojica. Sve ostalo je staro/nekadašnje i u sazivu i u načinu funkcioniranja. Zahiroviću se treba odati priznanje na entuzijazmu, no on je krucijalnu grešku, više metafizičke nego strukturalne prirode napravio kada je potjerao pobunjene uposlenike Saveza. Pod pretpostavkom da to što je radilo pet-šest ljudi može raditi jedno, kao što je slučaj u Estoniji.

I nije problem može li raditi ili ne može, tim ljudima se obećavalo, a nije trebalo. Zahirović možda nije kriv što im se ostalo dužno 17 plaća, makar da nisu prstom mrdnuli, ali se nije smjelo tako postupati prema ljudima koji su imali neka znanja i iskustva i mogli su biti od pomoći. Koji su ljudi.

(Ovaj autor lično je bivšeg direktora reprezentacije Gordana Muzurovića, čija je sestra također jedna od uposlenica i duže je u Savezu nego sam Muzurović, ubjeđivao da je od prioritetne važnosti naći sredstva da se isplate ljudi, čime bi se sklonio mač iznad glave, a Savez bi kako tako mogao funkcionirati. Muzurović je išao logikom da je reprezentacija ispred svih. Toliko je ispred svih da je pitanje hoće li više igrati uopće, a to što se desilo protiv Švicarske također je samo jedan vid kazne zbog ignorantskog i prepotentnog odnosa prema uposlenicima).

Zahirović i "novi" Savez prije greške sa uposlenicima, učinili su suštinsku pogrešku ne izabravši Kenana Magodu za generanog sekretara. Nekadašnji direktor RK Bosna je čovjek iz rukometa i čovjek koji uspješno vodio i danas-danile vodi nekoliko firmi. Godinu dana je pripremao projekat.

Godinu dana znači radio je na detaljima kako bi znao šta će ako bi postao generalni sekretar. Imao je podršku rukometnih radnika iz RS, već je bio našao sponzore koji bi relaksirali prilike u bh. rukometu i polako počeli sa finansijskom konsolidacijom (kaže niko u BiH nije došao na neko mjesto, a da nije zatekao dugove).

Ne da ga nisu izabrali, nego su učinili sve da ga ne izaberu. Što? Prema Zahirovićevoj priči da bi dali šansu ženi, a po nekim drugim pričama jer se nije Magoda tu uklapao, nije bio "njihov" čovjek. Vi prosudite.

Zahirović i društvo Don Kihota s najboljim namjerama na svom putu prema nigdje samo su izgubili vrijeme, a za tih godinu dana, bez obzira na političke opstrukcije, navukli su samo bijes rukometnih djelatnika širom države.

Na sjednici Upravnog odbora u februaru "zakrvili" su dodatno sa Udruženjem premijerligaša nazvavši njihovu težnju za preuzimanjem Premijer lige u svoje ingerencije - propalim pučem. Našlo se dakle to nekoliko novih ljudi na ledini, ostavljeni od svih i bez ičije podrške. Ovi što su otprije tu, njima je svejedno, svakako se ponašaju kao ikebane, pa je pitanje ima li izlaza iz ovog "bezizlaza".

Kao što smo jednom to već predlagali, možda bi i bilo kada bi predsjednik RSBiH postao Nermin Salman dokazani rukometni mag i uspješni poslovni čovjek, kada bi na mjesto generalnog sekretara došao Kenan Magoda koji bi menadžerskim sposobnostima u roku tri mjeseca okupio tim ljudi i pokrenuo postupak registracije pod starim ID brojem (ili novim uz prethodni reprogram dugova "starog" Saveza), kada bi direktor reprezentacije bio Tarik Smajović, čovjek koji rukomet ima u malom prstu i ima stotine organiziranih utakmica na najvišem nivou.

A dotad bi trebalo vratiti suspendovane ljude na posao i nastaviti radnje koje su vezane za kancelariju Saveza.

Kolika je mogućnost da ljudi koji su s Bosnom došli među 16 najboljih u Evropi preuzmu kormilo, tolika je mogućnost da se spasi realno najpotentniji bh. sport. Dakle, mala.