Terza, Terza, Terza... · Komentar

Rijetki su sportisti koji imaju moć "kupiti" navijače bilo kojeg kluba u kojem su tokom profesionalne karijere nastupali. Mogu se na prste jedne ruke prebrojati, a među njima je i naš Mirsad Terzić. 

Upravo ta podrška, ljubav koju osjećate od strane onih koji svakog vikenda dolaze na tribine stadiona ili dvorana da bi vas bodrili, veća je od svakog osvojenog trofeja.

I možeš ih u karijeri u jednom klubu osvojiti koliko hoćeš, nije bitno da li trofeja namijenjenih osvajaču prvenstva, Kupa, Lige prvaka, ukoliko navijači nisu osjetili da si "ti" onaj koji je tokom karijere tom klubu davao cijelog sebe, kada dođe trenutak za rastanak, otići ćeš praznog srca.

Zaboravit ćeš sve one "kante" podignute u zrak, zaboravit ćeš pobjede izvojevane na terenu. Jednostavno, nešto će ti nedostajati i shvatit ćeš da to nije to.

No, ukoliko od svog dolaska u bilo koji klub, nema veze da li vrhunski ili prosječni, u vidu borbe za svaku loptu na svakom treningu i utakmici pokažeš respekt prema tom klubu, a samim tim i onom najvažnijem što posjeduje svaki, navijačima, doživjet ćeš nešto o čemu ćeš pričati do kraja svog života.

Eh, upravo to je doživio naš Mirsad Terzić u Veszpremu, rukometnom evropskog gigantu čiji dres je nosio jedanaest godina nakon kojih je došlo vrijeme za nove izazove.

I nije Terzić nikad bio najveća zvijezda kluba, nije bio igrač koji će zabiti 10 golova po utakmici i o kojem će danima pisati tamošnji mediji. Ali, imao je nešto drugo, imao je tu dozu respekta prema klubu i navijačima. Imao je ljudskost, ono što je danas teško pronaći.

Recimo, da biste shvatili o čemu se radi, mađarski mu baš i nije najbolje "sjeo", no u svakom razgovoru sa navijačima trudio se da im baš na mađarskom kaže kako se osjeća, zbog čega je igrao ispod svog nivoa ili na koji način je zaustavio najboljeg protivničkog igrača. Čak je i u trenucima rezervirsanim za porodicu, od sinova tražio da ga nauče neku novu riječ.

I to je Terza, igračka i ljudska gromada. Bez bilo kakve mrlje u karijeri, ali i u životu. Ako je iko zaslužio da mu se navijači jednog velikog evropskog kluba poklone, onda je to Mirsad Terzić.

Njihov naklon, njihovo iznenađenje na brdu Benedek je zapravo i najznačajniji Terzićev trofej u Veszpremu. Trofej namijenjen samo rijetkim, trofej kojeg zaslužuju najveći među sportistima, trofej kojeg nikad neće zaboraviti.