Prije tri dana, vrata autobusa za aerodrom u Cuiabi zatvorila su se za nama i iskoračili smo iz nadrealnog Lynchevskog horora centralne Južne Amerike.

Iako je prvobitno bio planiran povratak reprezentacije u kamp u Guaruji nakon utakmice sa Nigerijom, vodstvo našeg tima donijelo je odluku da se iz srca Južne Amerike ipak putuje pravo za Salvador.

U Brazil smo stigli napeti, puni priča o opasnim favelama, kriminalu, visokim cijenama, komarcima, bolestima za koje smo se vakcinisali, strašnim Argentincima, prevrtljivim Nigerijcima… Pritisak rezultata i obaveze koje su pred nama, velike razdaljine i neumoljivi tempo, kulminirali su u jednoj tački i pretvorili se u ekstazu onog trenutka kada je Vedad Ibišević provukao loptu kroz noge Sergia Romera.

Što se desi u Riju, ostaje u Riju.

Nakon tri dana oblaka i kiše, u Guaruji je konačno osvanuo lijep dan i sve je mirisalo na sjajan početak Svjetskog prvenstva.

Za peti dan našeg boravka u Brazilu ostavili smo veliki zadatak: podići akreditacije u Sao Paulu, nekih 100km udaljenom od naše baze.

Naš prvi dan u Brazilu bio je nedjelja - neradni dan koji sa sobom donosi niz problema za nepripremljene putnike. Zato ukoliko u Brazil stižete na dan utakmice sa Argentinom, pažljivo čitajte ovaj tekst.

Nakon grčkih vrelina, srednjeevropske hladnoće, slovačkih suza i litvanskog smijeha, stiglo je vrijeme za ultimativno putovanje, južnoameričku avanturu koju smo svi tako jako priželjkivali, put za Brazil i prvi korak ka ostvarnju sna - nastupu na Svjetskom prvenstvu!