Povod da pišemo o jednom od najvećih skijaša svih vremena ne trebamo tražiti, posebno kada je sezona već odavno počela, ali i pored toga mi smo ga našli. Hermann Maier je pobijeđivao u Beaver Creeku sedam puta zaredom i jedini je kojem je tako nešto pošlo za rukom.
Trka njegovog života, nije održana u Kitzbuhelu, Beaver Creeku, Schladmingu, Lake Louisu, Chamonixu, Wengenu, Bormiu ili Val d'Isereu. Naravno zključujete da je riječ o vrhunskim svjetskim ski centrima, gdje su stvoreni najveći svjetski prvaci u svijetu skijanja, kakav je uostalom bio i Hermann Maier.
Na svim ovim stazama popularni Herminator je bio najbolji, pobjednik, ali pobjeda koju je Maier izvojevao u augustu 2001. godine kada skijaška sezona nije bila ni blizu početka, najveća je u bogatoj karijeri austrijskog majstora. Vraćajući se sa jednog ljetnog treninga u rodnoj Austriji, Hermann je doživio saobraćajnu nesreću kada je sa svojim motociklom udario u automobil koji je dolazio iz suprotnog pravca.
Doktori su skoro amputirali donji dio Hermannove noge, međutim Maier je ipak podvrgnut jako zahtjevnoj operciji i noga je spašena. Iako su doktori uspjeli spasiti Herminatorovu nogu, činilo se da su dani utrkivanja i skijanja za Maiera gotovi. Do tada trostruki osvajač svjetskog kupa, akutelni vladar muškog skijanja, osvajač zlatne medalje u veleslalomu i superveleslalomu sa Olimpijade 1998. godine u Naganu, te najbolji u spustu i superveleslalomu sa Svjetskog prvensta održanog u Vailu i Beaver Creacku u Sjedinjenim Američkim Državama 1999., godine dobio je tek minimalne šanse za povratak profesionalnom skijanju.
O povratku u sami vrh gdje je bio prije nesreće niko nije ni pričao. Maier je bio otpisan. Herminator će propustiti narednu sezonu i olimpijske igre u Salt Lake Cityu 2002. godine. Mnogi su mislili da je sa Salt Lakeom propustio i svoju zadnju šansu za još neku medalju na Olimpijadi. Obzirom da je tada imao trideset godina, a teška povreda samo je umanjila šanse da se Maier pojavi 2006. godine u Torinu.
Dugo očekivani povratak Herminatora desio se 14. januara 2003. godine u Adelbodenu na veleslalomskoj utrci Svjetskog kupa. Hermann je završio kao 13, a u ciljnoj ravnini dočekale su ga mnoge kolege i mnogi sportski protivnici koji su velikog Maiera počastili aplauzom. Bila je to prva zvanična Hermannova trka u skoro dvije godine. A onda samo dvije sedmice poslije u svom omiljenom Kitzbuhelu Herminator stiže do nove pobjede u superveleslalomu.
Hermann je opet na najvišem postolju, Hermann je opet pobjednik. Nakon te utrke, Maier je izjavio, „Ovo je jedna od najvećih pobjeda u mojoj karijeri, sigurno ide rame uz rame sa onima na Olimpijadi i Svjetskom prvenstvu“, dodao je i da mu je mnogo ljudi pisalo tokom odsustva, te uputilo riječi i poruke podrške „moram da se zahvalim svima koji su me podržali, nije ih mnogo ostalo na samom kraju“
Čovjek koji je 2001. godine izjednačio rekord velikog Šveđanina Ingemara Stenmarka po broju pobjeda u jednoj sezoni(13) bio je spreman za nove podvige, sa trideset i jednom godinom na plećima veliki Herminator se vratio. Već naredne sezone Herminator je osvojio veliki kristalni globus i pokazao svima, da srce šampiona nikada ne smijete otpisati. Stigao je Maier nakon toga i do medalje u Torinu, srebro je osvojeno u superveleslalomu, a bronza u veleslalomu.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
