Tek nakon deset dana rada na olimpijskim igrama u Sočiju, press centara, vozova, autobusa i automobila, olimpijskog sela, parka i dvorana, dobili smo priliku da čitav planinski masiv vidimo sa krova.
“Kakvo je skijanje? Jesi li ponio opremu? Kakve su staze?”, najčešća su pitanja koja dobijam od kada smo početkom prošle sedmice stigli u olimpijski Soči. Međutim, iako je vrijeme uglavnom bilo fantastično, a za planinama u najvećem dijelu prostrt plavi ključ, skijanja tokom Olimpijade skoro pa da i nema. Tačnije, ima, ali rezervisano je za takmičare i članove delegacije.
Tako u Sočiju i okolnim mjestima skoro da i nismo vidjeli niti jednog turistu sa skijaškom opremom. Nema ni servisa uz polazne tačke žičara ili bilo čega drugog što bi sugerisalo da je Soči spreman za najezdu skijaša tokom Olimpijade. Turisti ovog februara dolaze u Soči da bi gledali i uživali u borbama za medalje. Na olimpijske igre se ne dolazi da bi se skijalo.
Ipak, vrijedi spomenuti da će nakon Olimpijade u ovom kraju Rusije ski-turizam procvjetati. Prije samo tri godine oko Sočija nije bila niti jedna skijaška staza ili žičara. Planine su bile rezervisane za medvjede i vukove, a primorje za Ruse koji nisu imali sreće ili finansijskih sredstava da odu drugdje. Odluka da se u region Soči uloži 55 milijardi dolara pokazaće se vrlo mudrom ukoliko se ruski turisti tokom ljeta usmjere ovamo umjesto u Tursku, a tokom zime Kavkazom zamijene Alpe. Smještajni kapaciteti su spremni, od nule su izgrađeni čitavi hotelski gradići u podnožju planina. Moskva je jedinim autoputem u državi povezana sa Krasnodarom, a odatle se ide i dalje za Soči. Izgrađeni su stadioni, dvorane, tribine, koncertni prostori, staza za utrku Formule 1 i šta sve ne. Olimpijada u ovom dijelu svijeta definitivno nije bacanje para, već investicija koja će se mnogostruko vratiti.
Sportistima osigurani vrhunski uslovi
Trenutno, svoje blago Rusi pokazuju cijelom svijetu, a po okončanju Olimpijade počinje naplata. Sada je fokus na takmičarima, a turisti dolaze u prvi plan od 23. februara.
Većina staza oko Krasnaye Polyane koristi se za takmičenja. One na kojima se ne vode borbe za zlato služe za treninge ili za rekreaciju sportista, članova delegacija ili pokojeg volontera koji je sebi uspio osigurati propusnicu. Novinarima u ovim oblastima nije dozvoljen pristup, ali mi smo snalažljivi i uz pomoć prijatelja iz Olimpijskog komiteta uspjevamo se prošvercovati prvo na petosjed, a onda i u gondole koje voze na sam vrh planine. Na žalost, bez ski opreme. Ovaj put i samo ovaj put.
Naravno, sportisti i njihova priprema trenutno su ovdje najvažniji. Za njih su svi uslovi na vrhunskom nivou. U kafićima uz stazu samo njima je dozvoljen pristup, topla pića i hrana su besplatni, a wi-fi radi besprijekorno. Transport takmičara, delegacija i novinara je fantastično organizovan. Na dnu svake uzbridice od 20-tak metara, stoji VW transporter sa vozačem koji će vas besplatno prebaciti do vrha. Autobusi, vozovi, te žičare, tokom Olimpijade besplatni su za sve.
I u samom olimpijskom selu, briga o sportistima je besprijekorna. Samo oko naše ekipe brine se više volontera nego što naš tim broji članova. Sportisti imaju prostore za odmor, rekreaciju, masažu, pa i za molitvu. Iako je takmičenje ušlo u svoju završnu četvrtinu, oko nas su samo nasmijana lica domaćina, izuzevši noć nakon poraza domaćeg hokejaškog tima od Finske.
Organizator za uslove koje je obezbijedio za sportiste može dobiti samo najvišu ocjenu. Individualne kvalitete i pripremljenost, definitivno su jedini faktori koji ovdje odlučuju u zlatima.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
