Bila jednom jedna ekipa, zvala se Bosna

Negdje, gdje postoji vladavina zakona, neko bi možda i odgovarao za nešto slično. Kod nas sigurno to neće biti slučaj jer dug koji je nastao, nije mogao nastati sam od sebe. Neko je u određenom trenutku morao povući ručnu, ali nije.

Međutim, to je najveća boljka sporta u BiH. Puno pogrešnih ljudi na dobrom mjestu. Ljudi koji su spremni na sve, osim na kritiku ili neki savjet. Ljudi koji će se kada dođu pred zid jednostavno samo okrenuti i otići. Koji će sebe pronaći u nekom novom poslu, ne obazirući se na to šta su ostavili iza sebe. Nažalost, kada se krene u nabrajanje svih razloga koji su doveli Bosnu gdje danas jeste, onda će ih se pronaći "mali milion" .

A moralo se ipak paziti jer Bosna je Bosna, bez obzira da li ste iz Sarajeva ili niste, da li navijate za ovaj klub ili ne. Bosna je bila košarkaški sinonim za ovu zemlju, regiju, bivšu državu i šire jer teško je neka priča o košarci na ovim prostorima mogla početi i ne završiti se sa Bosnom i nekom od njenih generacija.

Bosnom koja je među prvima pokazala kako rad, ali onaj pravi, ozbiljni, može dati rezultat za kratak period. Jer rijetko koji klub se može pohvaliti činjenicom da je 1972. godine ušao u prvu tadašnju ligu Jugoslavije, a samo šest godina kasnije je počeo igrati prva velika finala i osvajati prve trofeje. Košarkaški klub Bosna osnovan je 1951. godine, 1972. godine je pobjeda nad gradskim rivalom Željezničarom osigurala ulazak u prvu ligu, Bogdan Tanjević je zasukao rukave i krenuo sa stvaranjem ekipe koja će šest godina kasnije doći na vrh.

Od generacije Terzića, Milavića, Čečura, Pavlića, Nadaždina, Dumića, Soče, Varajića, Pejovića, Pešića,
Krvavca i Đogića do one Delibašića, Varajića, Radovanovića Krvavca, Bosiočića, Izića, Ostojića, Zrne, Hadžića, Pešića, Bilalovića i Benačeka. U sezoni 1977/78 Bosna je stigla do finala Kupa Jugoslavije. U Šabcu je pobjedila Radnički iz Beograda 93:87. Iste 1978. godine Bosna je i u finalu Kupa Koraća. Iza sebe ostavlja jedan Milano, Scavolini, Berck Basket, ali u finalu igranom u Banja Luci gubi od Partizana 117:110.

Ipak kruna te sezone je bila je titula prvaka Jugoslavije, koja kao da je najavila ono što će se dogoditi 4. aprila 1979. godine u francuskom Grenoblu. Pred 12 hiljada gledalaca, u finalu Kupa prvaka Evrope Bosna je savladala italijanski Emerson rezultatom 96:93. Evropa se divila jednom Delibašiću, Varajiću, Vučeviću, Benačeku, Đogiću, Bosiočiću, Iziću, Radovanoviću, Hadžiću, Pešiću ali i fenomenalnom strategu Bogdanu Tanjeviću. I nije samo Emerson stradao te godine. Gubili su i Maccabi, Real Madrid, Olympiacos, Juventud.

U narednom periodu bez obzira na odlaske i promjene u igračkom kadru, Bosna je osvojila prvenstvo
Jugoslavije 1980. i 1983. godine, dok je pehar Kupa osvojen i 1984. Posljednji put Bosna je 1992. godine igrale finale Kupa Jugoslavije u košarci, na evropskoj sceni to je polufinale Kupa Koraća (Juventud).

Nažalost, rat je sve zaustavio, ali je Bosna opstala. Od 1998. godine se počinju osvajati trofeji u BiH, uskoro se formira i Regionalna liga, Bosna nakon određenog vremena uspijeva uhvatiti korak sa najboljima, Partizanom, Zvezdom, Cibonom, Hemofarmom, Olimpijom.

Ali veliki broj igrača koji dolaze sa strane, treneri se mijenjaju, novac se troši. Skenderija je opet puna i domaćin završnog turnira, Bosna dolazi i do 16-tine finala ULEB cupa. Na domaćim parketima osvojene su tri titule prvaka, 2005. 2006. i 2008. godine. Posljednji trofej osvojen je u Kupu BiH (2009/10).  Nažalost, potezi koji se vukli u periodu najboljih poslijeratnih godina na naplatu su došli vrlo brzo. Veliki ugovori, skupi treneri, česte promjene u igračkom kadru.

Novca je bilo sve manje, dugovi su rasli. Probalo se novim upravama, probalo se sve i svašta, ali onog trenutka kada je Bosna priključena na aparate, u zemlji kakva je BiH, kraj očito nije mogao biti drugačiji. Nažalost i na sramotu mnogih.