
Sulejman Smajić otvoreno o svemu za SportSport.ba
A bio je zvijezda Premijer lige BiH: "Srčani problemi spriječili transfer iz snova..." · Intervju
Sulejman Smajić (34) nije nestao, premda je njegova karijera, barem ona na vrhunskom nivou, odavno završena.
Svojevremeno je Smajić slovio za jednog od najvećih talenata u našoj zemlji, očekivalo se da će napraviti veliku karijeru, ali nakon epizode u Belgiji i povratka u BiH uslijedio je pad koji ga je u konačnici doveo do NK Metalleghe BSI koji se takmiči u federalnoj ligi.
U ovom klubu igra po potrebi, uporedo pomaže i stručnom štabu, a također zaposlen je i u italijanskoj firmi Metalleghe po kojoj sam klub i nosi naziv. Najteže mu pada, priznaje nam, ustati na posao...
"Ljetos sam napunio 34 godine, osjećam da je vrijeme da kažem 'zbogom' nogometu i posvetim se nekim drugim stvarima. U ovoj sezoni, doduše, nisam nešto mnogo ni igrao. Više po potrebi. Uporedo pomažem i stručnom štabu, imao sam priliku i voditi tim jedno vrijeme, ali nisam siguran da je baš trenerski posao za mene. Bio sam uspješan koliko-toliko, no nije isto biti igrač i trener. Ovako kao igrač odradim ono što je na meni, dok ti kao trener moraš voditi brigu o preko 20 igrača, različitih karaktera... Nije to lako", priča Sulejman Smajić na početku razgovora za SportSport.ba.
Govoreći pohvalno o svom klubu Metallegheu izdvojio je posebno predsjednika Zorana Dekića.
"Zahvaljujući gospodinu Dekiću danas imam i posao. Šta radim? Praktički ništa, najteže mi je ustati na posao... Ali, mnogo sam mu zahvalan, taj čovjek je spreman pomoći u svakoj situaciji. Zahvaljujući njemu klub Metalleghe je danas uopšte na nogometnoj mapi u našoj zemlji, ranije su bili u kantonalnoj ligi, a da ima veću podršku sigurno da bismo danas pričali o stabilnom premijerligašu. No, postoje svakako ambicije za to samo treba najprije riješiti problem sa stadionom."
Igrao je Smajić u prošlosti s uspjehom za Zrinjski, Željezničar, Dender, Lokeren... Onim što je ostvario je djelimično zadovoljan.
"Mislim da sam mogao mnogo, mnogo više, ali opet ne smijem biti ni nezadovoljan. Kada vidim da sam igrao u dobrim klubovima, da sam došao do reprezentacije BiH... Nije ni loše. Malo igrača iz naše zemlje je u tom periodu moglo napraviti takvo nešto. Liga nije bila praćena kao danas."
Najteže mu pada što nije prešao u Anderlecht. Transfer je bio dogovoren, ali...
"Dobre igre koje sam pružao za Zrinjski nisu promakle Anderlechtu. Sve je bilo spremno za potpisivanje ugovora, otišao sam i na potpis, ali onda je nastao problem na ljekarskom pregledu. Tačnije, ustanovljeni su određeni srčani problemi i naravno sve je propalo. Bilo mi je psihički jako teško, to je bio najgori period u mom životu. Nisam mogao vjerovati da mi se to dogodilo. Ko zna kako bi danas izgledala moja karijera da me je Anderlecht kupio. Bio bi to transfer iz snova."
Sulejman Smajić bio i na meti Ajaxa
Ipak, vrlo brzo uslijedio je transfer u Belgiju.
"Poslije dešavanja sa Anderlechtom sam bio na terapijama šest mjeseci. Nisam nikako igrao. Ali, nakon što sam se oporavio i zaigrao u finalu Kupa BiH protiv Slobode na tribinama su bili skauti Dendera koji su došli gledati nekoga drugog i na kraju zapazili mene. Prve dvije godine u Denderu su bile odlične, kasnije smo nažalost ispali, pa sam otišao u Lokeren. I tu je krenulo dobro, ali onda su se dogodile promjene u klubu, došao je novi trener koji je doveo svoje igrače i nisam imao izbora nego da idem. No, sve u svemu, imam lijepa sjećanja na taj period u Belgiji. U to vrijeme u ligi su bili igrači poput Fellainija, Lukakua, Witsela, Dantea..."
Na startu belgijske avanture šuškalo se i da Smajića prati veliki Ajax.
"To je tamo normalno. Skauti su na svakoj utakmici i čim uvežeš par dobrih partija dođe interesovanje takvih klubova. Nije bio samo Ajax, već i Feyenoord, ali nažalost na tome je ostalo."
Priznaje da žali što se prerano vratio u BiH.
"Tada mi je to izgledalo kao dobra opcija, jer sam psihički bio malo pao. Zbog Željezničara sam odbio i Blaža Sliškovića koji me zvao u svoj klub u Saudijskoj Arabiji. Sada mi je već i žao što sam se vratio, da nisam mogao ostati u inostranstvu, pa hajde..., ali mogao sam. Međutim, moram istaći da mi je bilo lijepo i u Željezničaru. S tim klubom sam osvojio dvije titule, imali smo tim koji je bio strah i trepet za ovu ligu, a bilo je zadovoljstvo sarađivati i sa Amarom Osimom. Veliki čovjek i veliki trener."
Saigrač u Denderu mu je bio danas standardni reprezentativac Ervin Zukanović.
"U to vrijeme za njega se nije mnogo znalo, ali upornost i znanje doveli su ga do nivoa na kojem je danas. Napravio je vrhunsku karijeru i zaslužio je ovo što mu se dešava. I dan-danas se čujemo."
I dok je Zukanović bio maksimalno predan nogometu, Smajić baš i nije...
"Zamjeram sebi što nisam volio puno trenirati, to mi je najveća mana, jer da sam bio više posvećen sigurno bih napravio puno veće stvari. Bilo je dana kada mi je bilo mrrsko na trening otići."
Imao je čast i da jedno vrijeme bude A reprezentativac BiH.
"Poziv sam dobio za meč sa Moldavijom, bio sam još u Zrinjskom. U to vrijeme reprezentaciju su činile veličine poput Grlića, Bajramovića, Barbareza, Spahića, Misimovića... Bio sam ponosan što imam priliku igrati zajedno sa njima, jer do jučer sam ih sve gledao na TV-u. Sjajno iskustvo."
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.