Poljski mediji pronašli zanimljiv epitet za Ajdina Hasića: "Kombinacija Pjanića i Štilića?"

Ajdin Hasić bio je poseban već kao dječak. Među 200 vršnjaka iz Bosne i Hercegovine, Dinamo Zagreb ga je izabrao kao jedinog koji će dobiti priliku u njihovoj čuvenoj omladinskoj školi.

Godinama kasnije, kada je s 18 godina prešao u Beşiktaş, mnogi su ga vidjeli kao buduću zvijezdu turskog nogometa, ali život, kao i nogomet, često piše drugačije scenarije.

Teška povreda koljena udaljila ga je od terena na skoro godinu dana. Bio je to bolan prekid karijere koja je obećavala mnogo. Danas, Hasić već više od godinu dana nosi dres poljske Cracovije, gdje je napokon pronašao mir, kontinuitet — i formu.

Utakmica protiv Lecha u Poznanju bila je možda i najbolja u njegovoj karijeri. Dva gola i asistencija, majstorski potezi i suverenost na sredini terena oduševili su i navijače i komentatore.

U 52. minuti te utakmice, Hasić je pokazao sve zbog čega ga neki uspoređuju s Pjanićem, a drugi sa Štilićem. Ubojit pas, pozicioniranje, petom asistencija, hladnokrvna realizacija – sve u jednom napadu.

"Ajdin Hasić je moj najdraži igrač u Ekstraklasi", rekao je novinar Jakub Polkowski. "Građa poput Pjanićeve, lijeva noga kao kod Štilića... teško ga je ne voljeti."

No put do ove tačke bio je sve samo ne lagan i jednostavan.

Još kao 11-godišnjak, izabran je na kampu u Bosni i pozvan u Dinamo Zagreb. Tamo se razdvojio od porodice – majka je otišla s njim u Hrvatsku, otac i sestra ostali su u Bosni. Bio je to ogroman korak za jedno dijete, ali i prva potvrda da se radi o posebnom talentu.

U Dinamu je trenirao uz buduće reprezentativce poput Joška Gvardiola i Josipa Šutala. Mediji u BiH ga nisu gubili iz vida. Svi su očekivali da će Ajdin biti novi veliki izvoz iz domaće škole nogometa.

Umjesto puta ka vrhu, uslijedilo je nešto drugo. Igrao je za Dinamovu B-ekipu, povremeno u UEFA Youth League, a onda se ukazala prilika – Bešiktaš. Veliki klub, velika scena. Potpisao je dug ugovor i stigao u Istanbul kao "zvijezda budućnosti".

Ali čim je stigao, posuđen je u Umraniyespor, klub iz nižeg ranga. Po povratku je imao šansu u prvom timu, blisko sarađivao s Ljajićem i Vidom, redovno trenirao i dodatno radio.

No povreda, pa koronavirus, i onda – najgore: puknuće ligamenta. Gotovo godinu dana pauze. Ta povreda bila je prekretnica.

"Ne volim razmišljati šta bi bilo da nije bilo te povrede... ali promijenila je mnogo", rekao je Hasić iskreno za Goal.pl.

Beşiktaş mu više nije vjerovao. Posudbe su se nizale – ponovo Umraniyespor, zatim Göztepe, pa konačno FK Sarajevo. U domovini je eksplodirao: devet golova, šest asistencija, i ponovo interes evropskih klubova. Tu ga je uočila Cracovia.

U proljeće 2024. skauti poljskog kluba kontaktirali su agenta, i sve je brzo išlo. Hasić je potpisao do 2027. godine. Izgleda da nije pogriješio.

U Poljskoj se snašao. Uvijek pozitivan, iznenađen kvalitetom stadiona, ligom, prilikom koju dobijaju mladi igrači. Odmah se uklopio.

Desilo se i ono što je najvažnije – dobio je povjerenje. Trener Luka Elsner, poznat po defenzivnom pristupu, odlučio mu je dati slobodu. I Hasić mu to svakom utakmicom vraća.

Naravno, čim se pojavi forma – javi se i tržište. Legia iz Varšave već je pokazala interes, ali Cracovia poručuje da odlazak nije opcija, osim ako ne stigne ponuda "kojoj se ne može reći ne".

Za sada, Hasić ostaje. I nada se konačnom snu – pozivu u A reprezentaciju BiH.

„Odavno govorim da zaslužuje priliku“, pišu i stručnjaci i navijači. „Pozivani su slabiji igrači. Vrijeme je za njega.“

Hoće li Cracovia zaista biti to mjesto s kojeg će Hasić ispuniti ono što je davno počelo u Zagrebu? Možda. Za sada – sve izgleda kao da je na pravom putu.