Argentina - d.j.l. Messi

Najbolji strijelac, asistent, dribler, igrač koji u toku utakmice stvori nekoliko zicera svojim saigračima, opet će se naći u nemogućoj misiji – vođenja svoje reprezentacije do zlata na Svjetskom prvenstvu. Prije četiri godine bio je blizu, no Argentinu je zaustavila Njemačka Joachima Löwa golom Götzea u 113. minuti susreta. Bilo je to drugo izgubljeno finale za Argentinu (na Svjetskom prvenstvu održanom u Italiji 1990. godine, bolja je bila reprezentacija Zapadne Njemačke), a taj finalni poraz, koliko je rastužio navijače Argentine, istovremeno je donio nevjerovatnu radost navijačima Njemačke, ali i Brazila.

Tadašnji selektor Argentine, Alejandro Sabella, prije finala je saopćio kako će se povući s klupe reprezentacije neovisno o rezultatu, a na kraju je i službeno otišao dvije sedmice nakon izgubljenog finala. Na Sabellino mjesto došao je Gerardo Martino, bivši menadžer Barcelone. No, poraz u još jednom finalu, ovoga puta u finalu Copa Americe od Čilea, natjerao je i Tatu Martina da napusti klupu reprezentacije Argentine. Narednih osam mjeseci poziciju selektora Argentine obnašao je Edgardo Bauza koji je nakon osam mjeseci najuren zbog očajnih igara (i rezultata), te je na njegovo mjesto došao čovjek koji je porazio Argentinu u finalu Copa Americe, Jorge Sampaoli.

Messi i ostali

Zajedničko za četvericu posljednjih selektora su mnogobrojni problemi u i oko reprezentacije. Očekivanja javnosti su prevelika. Ekipa koja ima Messija s pravom se svrstava u najuži krug favorita, što je dodatni pritisak za sve pa i za samog Messija koji je bolji igrač od Maradone, ali u Argentini još uvijek nema status božanstva poput Diega. Nije samo pritisak javnosti problem; problem je lako uočljiv samim pogledom na sastav Argentine. Nevjerovatan disbalans između odbrambene, vezne i napadačke linije. Najpotentniji napad na svijetu (Messi, Dybala, Higuain, Aguero) osuđen je igrati sa veznim redom koji je sastavljen od igrača čije su najbolje godine davno iza njih (Di Maria i Mascherano), te još uvijek nedokazanih Lo Celsoa i Lanzinija.

Sistem Argentine je jednostavan – Messi. Dati loptu Messiju i čekati šta će on uraditi s istom - da li će izmisliti pogodak asistencijom ili pogotkom. Ostatak ekipe uglavnom je pomoćna radna snaga.

Napravit ću malu komparaciju sa posljednjom titulom svjetskog prvaka koju je Argentina osvojila 1986. godine. To prvenstvo najviše je upamćeno po briljantnom Maradoni i golovima koje je postigao protiv Engleske (prvo “Božja ruka”, a zatim najbolji gol na Svjetskim prvenstvima). Maradona, ma koliko dobar bio, nije mogao sam. Argentinu je na tom prvenstvu vodio perfekcionista Carlos Bilardo, sjajan taktičar i uistinu osebujan lik. Argentinski navijači nisu voljeli njegovu taktiku, ali ista je donosila pobjede. Bilardo je išao toliko daleko da je pred sami početak prvenstva kapitensku traku skinuo sa Passarelline ruke i uručio je Maradoni. Odluka koja je, kako će se na kraju ispostaviti, možda i odlučila prvenstvo.

Maradona prije tog prvenstva nije imao božanski status kakav je dobio nakon osvajanja titule. Naprotiv, crveni karton koji je dobio na Svjetskom prvenstvu u Španiji (i to protiv Brazila) nije bio zaboravljen od strane navijača, a tu su bili i užasni problemi sa povredama dok je nosio dres Barcelone. No, Bilardova vjera u Maradonine sposobnosti bila je nevjerovatna. Znao je koliko Maradona može i bio je spreman kockati se s njegovim temperamentom. Bilardo je igru podredio Maradoni. Argentina je igrala u 3-5-2 formaciji gdje je odbrambena trojka (Brown, Cuciuffo i Ruggeri) primila samo pet pogodaka (od toga dva nakon prekida u finalnom meču) na prvenstvu. Također, pričati o Bilardovoj Argentini a ne spomenuti dvojicu Jorgea (Burruchagau i Valdana), pravo je svetogrđe. Valdano je na prvenstvu postigao četiri pogotka, a Burruchagu je bio čovjek koji se u svakom trenutku nalazio na pravom mjestu. Srce ekipe. Maradona je, nedvojbeno, najbolji igrač Bilardove ekipe, ali imao je svesrdnu pomoć ostatka ekipe.

Messi, s druge strane, često biva ostavljen na cjedilu od strane svojih saigrača. Higuain je u stanju promašiti i najizglednije šanse, a Aguero se (pre)često izgubi u utakmicama u kojima bi zapravo trebao dominirati. A Messi, ma koliko dobar bio, ne može sam. Jednostavno ne može. U Argentini je glavni playmaker i najbolji strijelac. Nije glavni igrač sistema, već cijeli sistem.

Argentina bez Messija

Messijevi najveći kritičari često su naglašavali kako je Argentina bez Messija kompaktnija ekipa, jer on, kako to vole reći, “carini” loptu. Koliko je zapravo Messi bitan za reprezentaciju najbolje govore rezultati koje Argentina ostvaruje bez njega. Naima, u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Rusiji, Messi je propustio osam mečeva. Argentina je ostvarila samo jednu pobjedu. Samo jednu. S Messijem na terenu, Argentina je zabilježila samo jedan poraz na 10 utakmica (i to protiv Brazila). Na tim mečevima, Messi je postigao sedam golova uključujući i hattrick protiv Ekvadora kojim je odveo reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo.

Bez Messija, igra Argentine ne postoji. Izgledaju totalno nepovezano; skoro pa amaterski. Sampaolijev glavni problem je (tanka) linija između izvlačenja maksimuma iz Messija, ali i nedozvoljavanje timu da ovisi isključivo o njemu. Paradoks, zar ne?! Vođa bez koga Argentina naprosto ne može. Nakon poraza u prijateljskom meču od Španije, Diego Costa je izjavio kako se Argentinci trebaju zahvaliti Bogu što imaju Messija, te da su sve kritike upućene na njegov račun bespotrebne. Diego Costa nije pretjerao. Argentina bez Messija nije opasna; štaviše, izgleda poput razbijene vojske koja samo čeka kad će potpisati kapitulaciju.

Koliko može Argentina?

Nezahvalno pitanje. Možda čak i pogrešno postavljeno. Sve ovisi o Messijevoj inspiraciji. On na leđima nosi teret cijele nacije i u stalnoj je borbi sa Maradonom, samim sobom, nacijom, ali i protivničkim igračima. Neviđen pritisak na najboljem igraču na svijetu. Mora biti bolji od samog sebe kako bi s ovom ekipom uzeo zlato. Pitanje je hoće li i to biti dovoljno.

Navijači Barcelone često su (da li s pravom ili ne, to je druga priča) govorili kako se Messi čuva za Svjetsko prvenstvo i kako ne trči dovoljno u dresu Barcelone. Messi čini razliku na terenu i bez deset pređenih kilometara. Štedi se da bi bio produktivniji kad treba povući; kad treba napraviti razliku na terenu; kad treba biti najbolji i donijeti pobjedu. Jedino on je u stanju dominirati na taj način. Njegovi precizni pasovi, nevjerovatni prodori i neodbranjivi udarci bit će argentinsko glavno oružje protiv Nigerije, Hrvatske i Islanda. Ne samo protiv njih, već i u fazi na ispadanje.

Hoće li najbolji igrač svih vremena biti veće božanstvo od svog idola Maradone?! Hoće li Argentina nakon dva izgubljena finala na Svjetskim prvenstvima uspjeti dohvatiti zlato?! Odgovori se kriju isključivo u Messijevoj inspiraciji. Bit će dovoljan samo jedan trenutak iste da Messi i u svojoj Argentini postane besmrtan, a to mu je životna želja.