Bandić: Kjosevski mi je prvi ušao u svlačionicu i dao mi podršku! · Intervju

Bandić je dijete Zrinjskog u kojem je napravio svoje prve nogometne korake još kao mali dječak s nepunih 6 godina. U mostarskom klubu nikada nije dobio pravu šansu da pokaže ono što zna i može, te je koncem prošle godine sporazumno raskinuo ugovor sa Zrinjskim i postao članom velikog rivala, susjednog NK Široki Brijeg.

Emotivnim statusom na društvenim mrežama oprostio se od prvog poglavlja svoje karijere. O tome i još koječemu Krešimir je govorio za SportSport.ba a za početak nas je interesiralo kako je primljen u redovima možda i najvećeg rivala njegovog bivšeg kluba, u redove NK Široki Brijeg?

„Primljen sam zaista fantastično kako od strane suigrača, tako i od navijača. Nisam osjetio ništa loše, dapače. Sve to što se dešavalo s navijačima, u to nisam najbolje upućen pa se ni ne bih osvrtao na to, ali moj prijem u Širokom Brijegu je bio uistinu sjajan, nitko me nije drukčije pogledao zato što tu dolazim baš iz Zrinjskog, nisam osjetio ni najmanju nelagodu zbog toga. Znači, sve najbolje što se tiče toga. Vjerujem da ako i u budućnosti bude nekih transfera na toj relaciji da tu neće biti nikakvih problema niti ima razloga da ih bude“.

Iz Zrinjskog si otišao u ne baš najboljem ozračju, šta je dovelo do toga?

„U Zrinjskom sam počeo sa svojom pričom, nisam imao skoro ni 6 godina, prvi trener bio mi je pokojni Ćompa (Denis Hrkać), ta priča je trajala punih 16 godina, eto, do moje 22 godine. Zašto sam otišao? Ima puno relevantnijih ljudi da pričaju o tome. Naslušao sam se svakakvih obećanja posljednjih godina, redom obećanja koja nisu ispunjena, zašto, ne bih sada s ove distance puno ulazio u to. Znam samo da pravu priliku nikada nisam dobio, neki su igrači dobivali šansu u vidu 10 utakmica, a ja 20 minuta, a i za tih 20 minuta secirao se svaki moj potez, tražena i najmanja greška tamo gdje je nije bilo. Obećavala se prigoda, obećavale su se te utakmice, do toga nikada nije na kraju došlo i prekipilo mi je iz dana u dan slušati te priče pa sam se odlučio za odlazak. I ako me pitate zašto je to tako, rekao bih da se na uštrb rezultata guše mnogi mladi igrači. Ne mislim ništa loše, ali činjenica je da igrači sa strane imaju prednost nad domaćim i zato je u Zrinjskom danas jako malo igrača iz vlastitog pogona. Ja mislim da sam napravio pravu stvar, došao sam u klub u kojem sam za kratko vremena dobio puno više prilike nego u matičnom, osjetim vjeru trenera i ljudi iz kluba u sebe i ne sumnjam da će se sve to uz moj mukotrpan rad na kraju i vratiti. Moram spomenuti da mi je velika satisfakcija tijekom vremena u Zrinjskom bilo to što su mnogi igrači prepoznavali moj trud i kvalitet koji sam pokazivao na treninzima i što su me hrabrili i vjerovali u moje mogućnosti onda kada mi je bilo najteže“.

U Širokom imaš jaku konkurenciju u vidu Luke Bilobrka?

„Nije samo tu on, tu je i mladi Martin Zlomislić koji je „treći vratar“ tek da se tako kaže, radi se o sjajnom mladom čuvaru mreže koji dolazi. Radimo odlično, među nama nema nikakve zavisti ni zle krvi. Luka je trenutno na „jedinici“, drži je dobro zasada, a na meni je da još jače radim i da čekam svoju priliku. Zasada sam na 9 utakmica s kojima sam jako zadovoljan i uvjeren sam kako će ih u periodu ispred nas biti još više.

Ne možemo a da te ne pitamo za gol Kosjevskog koji si primio preko cijelog terena protiv Željezničara krajem prošle sezone i to u utakmici u kojoj si do tog trenutka branio bez greške?

„Iskreno, sad kad me pitate šta se desilo, ni sam ne bih znao da odgovorim na to pitanje. Sekund nepažnje, pad koncentracije, šta li već. Čim je lopta odskočila znao sam da je nemam i da slijede problemi. Kada je ušla u gol u tom trenu mi se srušio svijet. Baš svašta mi je padalo na pamet. Toliko sam bio ljut i izvan sebe da sam odmah otrčao u svlačionicu bez pozdrava s nogometašima Želje. Moram istaći da je tada Vedran Kjosevski došao za mnom u svlačionicu, sjeo kraj mene i pokušao me utješiti i dao mi veliku podršku što je zaista vrhunski potez od njega. Inače, biti golmanom je jako čudno i jako komplicirano. Jedan kiks zasjeni sve dobro što prije napraviš i toga se više nitko ne sjeća. Sve obrane koje napraviš se gledaju kao da se one moraju ostvariti kao nešto normalno, a čim se dogodi kiks slijedi razapinjanje. Kod golmana se greška ne može ispraviti, nema tko. Svaka naša pogreška ogleda se na semaforu, to je tako, to moraš prihvatiti kao činjenično stanje. Zbog toga treba biti u punoj koncentraciji 99 minuta, a ne 90".

Dokle sežu tvoje ambicije? Do kada vrijedi tvoj ugovor sa NK Široki?

„Ugovor sam nedavno produžio do ljeta 2020.godine. Ambicije su jednostavne – skupiti što više utakmica među vratnicama NK Široki, utakmica u kojima ću biti na razini za koju znam da posjedujem. Ako dođe do toga onda će valjda to biti i primjećeno otkuda treba biti pa će vjerojatno i moje vlastite ambicije rasti sukladno tome“.

Današnji sport je sve više moderno gladijatorstvo. Što je po tebi presudno da se uspije, ne samo kao vratar, već općenito u sportu?

„Talenat je ono po čemu se prepoznaje, on daje neku osnovu za ono što dolazi kasnije, ali sve manje je bitan. Po meni je talenat tek nešto oko 10%, ostalo sve spada na mukotrpan rad, na sreću, a smatram da ukoliko nemaš prave ljude koji stoje iza tebe nemaš puno izgleda za uspjeh bez obzira na to koliko radiš. I to je danas postalo jako bitno, to je razlog što se sve više novca vrti u menadžerskom poslu. Netko ima tu sreću, netko ne“.

Tko je od vratara u Premijer Ligi ostavio veliki dojam na tebe? Imaš li nekog uzora?

„Pa pored mog kolege Bilobrka spomenuo bih mladog Kovačevića iz FK Sarajevo koji brani kao da mu je ovo deseta a ne prva sezona među vratnicama u Premijer Ligi. Njima bih pridodao još i Željinog Vedrana Kjosevskog koji su sigurno najkvalitetniji u PL. Od uzora bih izdvojio Manchesterovog Davida De Geu koji je po meni najbolji na svijetu već nekoliko zadnjih godina“.

Trenira te veliko igračko ime Goce Sedloski. Kakav odnos imaš s njim?

„Velika mi je čast što imam priliku surađivati s čovjekom i trenerom kakav je Goce. Znam kakav je igrač bio a vidim kakav je trener. On i pomoćnik Aleksandar Vlaho znaju sve o nogometu. Naša igra se uz njega dosta popravila a i primjetna je velika želja i da i oni kroz treninge i utakmice napreduju s nama. Mislim da je ispred njega sjajna trenerska karijera“.

Široki igra lijepo za oko, no rezultati ne prate igru?

„Trenutno se mučimo s tim, da. Igra se odlično, ali lopta nas neće. Evo, protiv Mladosti, prvih pola sata igrali smo fantastično a onda se desi mali pad koncentracije i primimo gol koji mijenja apsolutno sve jer se igra pretvara u sustizanje rezultata. I drugo poluvrijeme bili smo bolji na terenu, postigli gol, ali i obrana Mladosti je napravila dobar posao iako su se malo više izležavali, ali sad nema smisla okretati se unazad. Vjerujem da ćemo ovo sve prije ili kasnije naplatiti s kamatama".

U vrijeme kad nogomet nije u prvom planu, šta radiš tada?

„Dosta vremena provodim sa svojom djevojkom Martinom s kojom sam evo već godinu i pol i s kojom uživam. Inače, student sam i DIF-a koji sam malo zamrznuo poslije teške ozljede ramena i intezivno razmišljam o nastavku studija samo što je trenutno malo teže pronaći prostor i vrijeme za sve to. Imam ambiciju u budućnosti da se bavim trenerskim poslom. Planiram završiti i dobiti sve potrebne licence za to, no još sam mlad, još se dugo namjeravam zadržati među vratnicama jer sebe u bliskoj budućnosti vidim kao golmana koji će u kontinuitetu braniti i igrati, jer da nisam sve bih istog trena ostavio i počeo se baviti nečim drugim. Uvjeren sam da mogu biti broj 1 u bilo kojem klubu u Bosni i Hercegovini i vjerujem da ću u to skoro uvjeriti sve dežurne kritičare i one koji godinama nisu vjerovali u mene“.

Koje utakmice su ti bile najteže, najdraže u karijeri?

„Uh, sigurno najteža za Široki protiv Zrinjskog na Pecari u prošloj sezoni, utakmica koja je završila 0:0 i kada priznajem da mi nije bilo nimalo lako braniti protiv dojučerašnjih suigrača ali sve je prošlo kako treba. Najdraža mi je svakako ona u dresu Zrinjskog kada smo u Bijeljini napravili veliki preokret koji je kasnije doveo do osvajajnja naslova prvaka. Rano sam ušao u igru umjesto ozlijeđenog Pirića i odradio odličan posao kao uostalom i cijeli tim te smo se na kraju zasluženo radovali tituli prvaka“

Oni koji bolje poznaju ovog momka znaju da je riječ o velikom borcu i velikom radniku. Momku iza kojeg su već u mladoj dobi i teške ozljede i turbulencije u karijeri, no također golmanu koji posjeduje izniman kvalitet i sjajan refleks i za kojeg vjerujemo da će jednom kada se dokopa startne jedinice, istu neće puštati iz ruku dugo vremena.