Bosanac na čelu kluba iz Berlina: Vremena će trebati, no napravit ćemo lijepu fudbalsku priču · Intervju

Radi se o Almiru Numiću, 38-godišnjem uspješnom poslovnom čovjeku, koji je rođen u Tesliću, a do 1993. godine živio je u Jelahu.

Sa 11 godina zajedno sa porodicom izbjegao je u Hrvatsku, pa zatim u Njemačku gdje im se pridužio i otac 1995. godine po okončanju agresije na našu zemlju.

Almir je igrao nogomet u niželigaškim njemačkim klubovima, odakle se zapravo i rodila ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, a uporedo je gradio i svoje ime u svijetu biznisa.

I uspio je. Uostalom kao i mnogi Bosanci i Hercegovci koji su zbog agresije napustili domovinu. Danas je generalni direktor velike međunarodne kompanije sa sjedištem u Berlinu, koja se bavi hotelskim servisima i održavanjem objekata ali i veliki zaljubljenik u fudbal.

Upravo ta ljubav prema fudbalu bila je presudna da se prihvati nezahvalne uloge - prvog čovjeka berlinskog kluba koji trenutno nastupa u Oberligi, no ako je suditi po Almirovim uspjesima u biznisu, Tasmania se neće dugo tu zadržati.

Ambicije su velike, o Almirovom dolasku na čelo kluba pisao je i Berlinerzeitung, a zahvaljujući poznastvima stečenim u fudbalu uspjeli smo stupiti u kontakt sa Numićem.

Na početku razgovora ovaj uspješni Bosanac objasnio nam je kako je zapravo došao na čelo kluba iz Berlina.

"Vidite, fudbal je moja ljubav. Po dolasku u Njemačku igrao sam za niželigaške klubove, a onda sam i trenirao djecu u klubovima iz Berlina. Dobar sam prijatelj sa sada počasnim predsjednikom Tasmanije, Detlefom Wildeom, a uz klub sam već duže vrijeme. On se nakon 20 godina odlučio povući sa mjesta predsjednika i zapravo je, da tako kažem, "glavni krivac" za moj dolazak na mjesto predsjednika. Bilo je još kandidata, no meni je pripala čast da "preuzmem" klub, istakao je Numić.

Možete li nam nešto više reći o Tasmaniji?

"Odmah da vam kažem, iako se radi o klubu koji nastupa u Oberligi (peti rang takmičenja), radi se o ozbiljnom klubu sa fenomenalnom infrrastrukturom i dobrim omladinskim pogonom. Mnogo se ulaže u rad sa omladinskim selekcijama, trenerski kadar je educiran i naša želja je da nastavimo u tom smjeru. Prva ekipa igra u Oberligi, a mislim da ćemo Tasmaniji ubrzo gledati i u višim rangovima. Sve aktivnosti oko našeg kluba mogu se pratiti na našoj službenoj stranici i na facebooku.

S obzirom da ste uspješan poslovni čovjek, nekako je logično da se nećete zadovoljiti prosjekom. Kakve su ambicije u nekoj bliskoj budućnosti?

"Vidite, u Berlinu ima stotine fudbalskih klubova, ali nemamo tog "trećeg" kluba. Imamo Herthu i Union Berlin, onda mnogo praznih mjesta pa su tu negdje svi ostali klubovi. Mi želimo u dogledno vrijeme biti taj "treći" klub. Smatram da možemo ostvariti zacrtane planove, no nećemo žuriti. Ne želimo preko noći ostvariti uspjeh pa onda za par godina ponovo se vratiti gdje smo danas. Naš neki cilj je recimo postati stabilan trećeligaš i mislim da ćemo uz malo sreće uspjeti. Potrebna je sreća u fudbalu, kao i u svakom poslu, no ukoliko sve organizirate kako treba, napravite dobar projekat, onda se možete nadati uspjehu. Takođe, želimo unaprijediti rad u omladinskim selekcijama. I to je jedan od prioriteta. Imamo sve uslove za to i bila bi velika šteta da ih ne iskoristimo".

Kako se finansiraju niželigaški klubovi u Njemačkoj?

"Određeni dio proračuna se pokriva od članarina, zatim veliku pomoć imamo i od berlinskog sportskog saveza. Ipak, najveći dio pokriva generalni sponzor. Nemamo problema po tom pitanju, a nećemo ih ni imati. Od treće lige dobija se i dio kolača od televizijskih prava."

Koliko mladih igrača trenira u klubu?

Trenutno je u klubu registrovano oko 250 mladih igrača. Imamo selekcije već od 5 godina, pa do juniroske, odnosno U-19. Mislim da će taj broj biti sve veći. Ponosni smo na to da u našem klubu treniraju djeca, da tako kažem, iz cijelog svijeta. Naravno, mnogo je tu djece i iz Bosne i Hercegovine ali i naših susjednih zemalja."

Planirate li možda i veću pažnju dati mladim igračima iz Bosne i Hercegovine?

"To je jedan od osnovnih ciljeva. Naša želja je da u prvom timu imamo igrača iz Bosne i Hercegovine. Želimo uspostaviti kontakt sa domovinom, odnosno da klubovima iz Bosne i Hercegovine. Želimo pronaći jedan put kako bismo i mladim igračima iz Bosne i Hercegovine pružili mogućnost za školovanje i fudbalsko obrazovanje. Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj ima mnogo talentovane djece, pametne, kojoj treba pružiti priliku i mi ćemo raditi na tome. Naši juniori igraju u trećoj ligi, a plan je da već u narednoj sezoni osiguramo ulazak u viši rang, odnosno drugu ligu i to je onda već ozbiljna priča."

Da li osim vas u Upravi kluba ima još ljudi iz Bosne i Hercegovine?

"Da, imamo još dvije gospođe, a Šerif Džugo je šef omladinskog pogona. Zajedno sa jednim trenerom iz Turske vodi brigu o 250 dječaka. Imam veliko povjerenje u naše ljude, ambicija je da se povežemo sa BiH. Moramo vidjeti koje mogućnosti možemo dati djeci iz BiH kao i šta oni danas ili sutra mogu dati klubu. Sve je povezano ali moja velika želja je da zapravo pomognemo jedni drugima".

Za kraj, u njemačkim medijima spominjalo se da će s vama u klub doći i Souleyman Sane, nekadašnji senegalski reprezentativac i otac fudbalera Manchester Cityja, Leroyja Sanea.

"Pisalo se, znaš i sam kako to ide. Vidite, mi smo dobri prijatelji, stalno smo u kontaktu. Mogu reći da razgovaramo o ovom projektu i da mi daje dobre savjete. No, on neće ući u klub, iako su to njemački mediji najavljivali".