Deveto po redu SP odigrano je 1970. godine u Meksiku. Domaćinstvo prvenstva prvi put je povjereno jednoj zemlji van Evrope i Južne Amerike, a prvi put nakon rata nastupila je jedna afrička selekcija, Maroko.
Za razliku od prvenstava u Engleskoj i Čileu, prvenstvo u Meksiku obilježeno je povratkom na scenu izvornog napadačkog fudbala, a prema mišljenju mnogih stručnjaka, bilo je to SP koje nije nadmašeno ni do danas što se tiče ljepote igre. Prvi put su reprezentacije imale pravo na izmjene, a televizija je prvi put radila prenose u boji.
Upravo zbog TV prenosa utakmica bilo je dosta prigovora. Razlog je bio što su evropske televizije zbog vremenske razlike uspjele izboriti se da se neke utakmice igraju tačno u podne, što je prouzrokovalo velike probleme igračima jer u pojedinim gradovima Meksika, kao u Toluci ili Puebli, u to vrijeme godine temperature narastu do 40 stepeni.
Nakon dva prvenstva na kojima je bio žrtva protivničkih suigrača u reprezentaciju Brazila je potpuno zdrav stigao Pele, koji je bio najveća zvijezda prvenstva. Mrlju na reprezentaciju Engleske bacio je skandal ooči prvenstva kada je kapiten reprezentacije Bobby Moore uhapšen na pripremama u Kolumbiji pod sumnjom da je ukrao dragulje iz zlatare. Intervencijom diplomatije pušten je na prvenstvo, a kasnije je optužba potpuno odbačena.
U kvalifikacijama je nastupio rekordan broj reprezentacija, 75. Smjene generacija pruzrokovale su lošije igre pojednih selekcija, pa se tako u Meksiko nisu plasirale velesile kao što su Argentina, Španija, Portugal, Francuska i Mađarska. Na prvenstvo se plasirao i Izrael uprkos zahtjevima mnogih arapskih zemalja da mu se ne dozvoli nastup zbog stvari vezanih za Palestinu.
Nova njemačka zvijezda je rođena
Na otvaranju prvenstva pred 107.000 ljudi na Azteca stadionu u Ciudad de Mexicu 31. maja, Meksiko i SSSR odigrali su bez golova. U drugoj utakmici grupe I Belgija je zahvaljujući dva gola Van Moera bila bolja od debitanta El Salvadora sa 3:0. Sovjeti su u drugom kolu zahvaljujući dva gola sjajnog napadača kijevskog Dinama, Anatolija Bišoveca bili bolji od Belgije sa 4:1, a Meksiko je bio bolji od Salvadora sa 4:0.
U trećem kolu je SSSR sa 2:0 bio bolji od Salvadora s nova dva gola Bišoveca i osvojio prvo mjesto u grupi, dok je Meksiko u direktnom duelu sa 1:0 bio bolji od Belgije i ušao u četvrtfinale, a Belgijance poslao kući. Na klupi Sovjeta je sjedio legendarni golman Lav Jašin, kojem je to bilo četvrto po redu SP.
Mueller – nova zvijezda Elfa
Najbolji strijelac SP u Meksiku bio je Gerd Mueller, nova njemačka zvijezda, koji je postigao 10 golova. „Bomber de Nation“ bio je njegov nadimak u Njemačkoj za koju je postigao 68 golova u 62 nastupa. U Bundesligi je postigao 365 golova u 427 nastupa, a za Bayern je u evropskim kupovima postigao 66 golova u 74 nastupa. Iste godine kada je postao najbolji strijelac SP-a, izabran je za igrača godine u Evropi.Jedan novi Urugvaj je golovima Maneira i Mujice bio bolji od Izraela sa 2:0 na otvaranju grupe II, dok je Angelo Domenghini donio pobjedu Italiji protiv Švedske 1:0. U drugom kolu su evropski prvaci sastavljeni uglavnom od sjajne generacije igrača Intera odigrali 0:0 protiv Urugvaja, a Švedska i Izrael su odigrali 1:1.
Švedska je golom Grahna u 90. minuti savladala Urugvaj sa 1:0, ali je ispala jer joj je bila potrebna pobjeda od dva gola razlike. Italija je u posljednjoj utakmici grupe odigrala loše protiv Izraela, samo 0:0, ali je zahvaljujući porazu Urugvaja osvojila prvo mjesto u grupi.
Grupa III igrala se na slavnom Estadio Jaliscu u Guadalajari, a činili su je stari rivali Brazil i Engleska, te Rumunija i Čehoslovačka. Izmjenjena Engleska je odbranu naslova počela pobjedom protiv Rumunije (1:0) golom trostrukog strijelca finala prije četiri godine. Geoffa Hursta, dok je Brazil sa 4:1 bio bolji od Čehoslovačke uz dva gola Jairzinha, te po jedan Pelea i Rivelinha.
Rumuni su u drugom kolu bili bolji od Čehoslovaka sa 2:1, a Jairzinho je donio Brazilu pobjedu protiv Engleske (1:0). U posljednjem kolu je Brazil teže od očekivanog savladao Rumuniju sa 3:2 (Pele dva gola, Jairzinho jedan), a Clarke je iz penala donio ponjedu Englezima protiv Čehoslovačke i drugo mjesto u grupi iza Brazila.
Peru je na prvenstvo došao sa ponajboljim napadačem svijeta, Teofilom Cubilasom, koji je već u prvoj utakmici grupe IV u Leonu protiv Bugarske postigao odlučujući pogodak za pobjedu Peruanaca od 3:2, a Zapadna Njemačka je slavila protiv Maroka 2:1 uz po jedan gol Uwe Seelera, koji je igrao svoje četvrto prvenstvo, i mlade zvijezde Gerda Mullera.
Cubilas je s dva gola srušio Maroko u drugom kolu (3:0), a Muller je s tri gola briljirao protiv Bugarske (5:2). Po jedan gol su dodali Seeler i Libuda. U posljednjem kolu je Muller ponovo zabio tri gola protiv Perua (3:1), a gol za poraženi tim postigao je Cubilas. Maroko i Bugarska su odigrali 1:1, a plasman u četvrtfinale osigurali su Njemačka i Peru.
U Leonu osveta za Wembley
U prvom četvrtfinalnom paru u Leonu su igrali finalisti prethodnog prvenstva, Njemačka i Engleska. Utakmica je odlučena u produžetku, kao i ona na Wembleyu četiri godine ranije, samo je pobjednik bio drugi. Njemačka se osvetila Englezima za poraz na Wembleyi i upisala pobjedu 3:2. Englezi su golovima Mulleryja i Petersa vodili sa 2:0, ali su Beckenbauer i Seeler donijeli produžetak Njemačkoj. Muller je u 108. minuti pogodio za pobjedu i poslao Engleze kući.
Na Jaliscu su u drugom četvrtfinalu igrali južnoamerički rivali, Brazil i Peru. Pele nije briljirao, ali je konačno pravu utakmicu odigrao Tostao koji je bio dvostruki strijelac. Rivelinho i Jairzinho su dodali po jedan za pobjedu Brazilaca od 4:2, a Teofilo Cubilas je ponovo bio strijelac za Peru.
Italija je u Toluci protiv Meksika konačno odigrala pravu utakmicu i postigla četiri gola. Luigi Riva je proradio i zabio dva gola, najbolji vezista Evrope, Gianni Rivera, dodao je jedan, a pomogao je i Pena koji je zatresao vlastitu mrežu za pobjedu Azzura 4:1. Posljednji polufinalista postao je Urugvaj koji je golom Esparraga u 116. minuti dobio SSSR pred 25.000 ljudi na Azteci, stadionu koji prima 110.000 ljudi.
Brazil – Italija 4:1
CIUDAD DE MEXICO – Estadio Azteca. Sudija: Rudolf Gloeckner (GDR). Žuti kartoni: Burgnich (Italija), Rivelinho (Brazil). Strijelci: Pele 18', Gerson 66', Jairzinho 71' i Alberto 86' za Brazil, a Boninsegna 37' za Italiju.
Brazil: Felix, Alberto, Everaldo, Brito, Clodoaldo, Piazza, Jairzinho, Gerson, Tostao, Pele, Rivelinho. Selektor: Mario Zagallo.
Italija: Albertosi, Burgnich, Facchetti, De Cisti, Cera, Rosato, Domenghini, Mazzola, Boninsegna (Rivera 84'), Bertini (Juliano 74'), Riva. Selektor: Ferrucio Valcareggi.Brazil je u polufinalu u Guadalajari izbacio i drugog južnoameričkog rivala, Urugvaja (3:1). Cubilla je u 19. minuti doveo Urugvaj u vodstvo, a Colodoaldo je u 44. minuti pogodio za 1:1. U posljednjih 15 minuta su pogodili Jairzinho i Rivelinho za pobjedu Brazila 3:1.
Drugi polufinalni meč između Italije i Njemačke na Azteci bio je jedan od najboljih mečeva u historiji prvenstava. Italija je dobila nakon produžetaka 4:3, a od sedam golova samo je jedan pao prije devedesete minute. Roberto Boninsegna je u 8. minuti doveo Talijane u vodstvo, a lijevi bek AC Milana, Karlheinz Schnellinger je u 90. minuti donio produžetak Njemačkoj.
U 4. minuti produžetka Gerd Mueller je doveo Njemačku u vodstvo, a četiri minute kasnije Tarcisio Burgnich je poravnao na 2:2. U pretposljednjoj minuti prvog produžetka Luigi Riva je donio Italiji preokret, a Gerd Mueller je u 110. minuti ponovo vratio stvari na početak. Ipak, samo minutu kasnije Gianni Rivera je donio Italiji vodstvo od 4:3 i Njemačka više nije imala snage za povratak. Wolfgang Overath je u utakmici za treće mjesto donio Njemačkoj pobjedu protiv Urugvaja (1:0).
Finale za udžbenike
Finale na Azteca Estadiju pred 108.000 ljudi bilo je demonstracija moći jednog tima. Brazil je pregazio Italiju sa 4:1, a mnogi i danas tvrde da je to najbolja skupina igrača koji su ikad igrali skupa. Talijanski selektor je uoči utakmice sam sebi potpisao smrtnu presudu ostavivši na klupi najboljeg igrača Riveru, koji je u finalu dobio tek šest minuta za igru.
Pele je u 18. minuti doveo Brazil u vodstvo, a Roberto Boninsegna u 37. minuti poravnava na 1:1. U nastavku je odbrana Italije pala i samo mirno posmatrala šta se događa oko njih. Gerson je u 66. minuti donio Brazilu novo vodstvo, a pet minuta kasnije sjajni Jairzinho povisuje na 3:1. Četiri minute prije kraja Carlos Alberto je pogodio za potvrdu pobjede Brazila.
Brazil se po treći put okitio naslovom svjetskog prvaka, pa im je trofej Jilesa Rimeta pripao u trajno vlasništvo, a četiri godine kasnije u Njemačkoj će se dodijeliti pehar kakav se dodjeljuje i danas. Mario Zagallo je osvajanjem naslova postao prvi čovjek u historiji koji je naslov prvaka osvojio kao igrač i selektor. Zagallo je bio član generacije Brazila koja je 1958. i 1962. osvojila dva naslova prvaka.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
