Mali klub glumio Brazilce protiv Sjeverne Koreje: "Da smo pobijedili, možda sada ne bismo bili živi"

Fudbalska utakmica protiv Brazila odigrana u Sjevernoj Koreji na stadionu Kim Il-Sung bila bi veliki geopolitički događaj. Svi bi čuli za taj značajan trenutak, da se stvarno dogodio. Umjesto toga, Sjevernokorejcija je rival bila ekipa predstavljena kao reprezentacija Brazila, a koja je bila mali fudbalski klub iz provincijskog brazilskog grada.

Sjeverna Koreka se plasirala na Svjetsko prvenstvo 2010. godine po prvi put u 43 godine i trebale su joj pripremne utakmice za veliki turnir. Htjela je bolje upoznati igru u Latinskoj Americi, pa je vlada vršila veliki pritisak kako bi se dovele neke velike reprezentacije.

“Ovo se događalo samo mjesec dana prije izvlačenja. Pokušavali su organizovati prijateljske utakmice, ali koja bi se zemlja potrudila otići u Sjevernu Koreju, riješiti problem vize, na 90 minuta fudbala?", upitao se jedan od organizatora utakmice iz 2009. godine Waldir Cipriani.

Tada je na scenu stupio Sun Myung Moon, osnivač Crkve ujedinjenja - vjerskog pokreta koji ističe važnost porodice i Moona smatra drugim Mesijom - i zaštitnik fudbalskog kluba Atletico Sorocaba.

"Velečasni Moon uložio je u fudbal jer je imao viziju", rekao je Cipriani, koji je postao potpredsjednik fudbalskog kluba koji je Moon kupio. “Vjerovao je da je fudbal lijek za mržnju. Govorio je da kada trčiš za loptom zaboraviš neprijatelja. Zato je želio promovisati sport".

Ali kako je nebitan fudbalski klub u brazilskom domaćem prvenstvu završio igrajući protiv Sjeverne Koreje kada nijedan drugi fudbalski tim izvan Azijske fudbalske konfederacije nikada nije igrao u zemlji koju je u to vrijeme vodio otac Kim Jong Una?

Moon je rođen 1920. u mjestu koje će postati Sjeverna Koreja. Bio je zatvoren u sjevernokorejskom radnom logoru dvije godine 1948., a u Južnu Koreju je pobjegao tek nakon što su ga oslobodile američke trupe tokom Korejskog rata.

"Kada je velečasni Moon otišao u Pjongjang, bilo je to nakon što ga je pozvao Kim Il-sung, koji ga je 40 godina pokušavao ubiti", rekao je Cipriani. "Prije nego što je umro, Kim Il-sung je dopustio velečasnom Moonu da izgradi tvornicu automobila i kupi hotel s pet zvjezdica u Sjevernoj Koreji."

"Brazil je bio u razdoblju srdačnih odnosa sa Sjevernom Korejom", objasnio je Cipriani. "Brazilski predsjednik Lula da Silva otvorio je ondje veleposlanstvo ranije te godine i veleposlanik je volio socijalizam."

Nemoguće je znati je li Moon iskoristio ovu priliku za poboljšanje odnosa između Sjeverne i Južne Koreje ili je to učinio jednostavno za svoje interese i za crkvu koju je vodio.

Bilo kako bilo, Atletico Sorocaba je bio spreman za jedinstvenu avanturu: put u Pyongyan. U početku Atleticovi igrači nisu ni znali da idu u Sjevernu Koreju. Plan je bio odigrati nekoliko utakmica u Kini i Južnoj Koreji kao pripreme za sezonu 2010. "Nisam ni znao da postoje dvije različite Koreje", rekao je defanzivac malog brazilskog kluba Leandro Silva, koji je 2009. imao 21 godinu i igrao za Atletico.

“Napustio sam Kinu ovim avionom...gadna, prljava, stara stvar. Ne možete zamisliti koliko je bilo loše. Straga su zveckali koferi, a drugi su bili vezani za krov izvana. Avion je poskakivao i klatio se cijelim putem.”

Trener brazilske ekipe Edu Marangon bio je toliko uplašen da nije mogao ni govoriti. Situaciju je najbolje sažeo maser ekipe u intervjuu za GloboEsporte: "Jeste li ikada vidjeli avion zalijepljen superljepilom? Ja sam vidio".

Kad su se iskrcali, posvuda je bilo “vojnika... osjećali ste se kao u koncentracijskom logoru. Bilo je kao da smo letjeli svemirskim brodom na drugi planet", rekao je Marangon.

Na dan utakmice na stadion su došli deseci hiljada Sjevernokorejaca. “Njima je to bilo novo. Mislim da su imali osjećaj da su 'Brazilci došli, Brazil je ovdje'. Mislim da su htjeli vidjeti drugačije ljude".

“Oni su stvorili ovu političku propagandu. Režim Pjongjanga želio je da ljudi vide kako je Sjeverna Koreja pobijedila Brazil prije Svjetskog prvenstva”, rekao je Cipriani.

"Ljudi su mislili da smo brazilska reprezentacija i zato je bila tolika gužva", rekao je i tadašnji golman tog brazilskog tima Klayton Scudeler.

Na semaforu je pisalo "PRK 0-0 BRA", drugim riječima Sjeverna Koreja vs. Brazil. "Jasno je da je sjevernokorejski režim želio da se tamo pojavi riječ Brazil. Ali mi smo bili samo brazilska ekipa koja je nosila žute dresove".

Igrači su se godinama kasnije među sobom šalili da bi, da su pobijedili utakmicu, "možda danas ne bi bili živi". "Bio je to stadion pun vojnika! Mislili smo da će remi učiniti sve sretnima," rekao je Silva.

Utakmica je završila rezultatom 1:1. Reverend Moon je čestitao igračima i rekao im da bi Sjevernokorejci bili jako ljuti da su Brazilci dobili meč. Mjesec dana nakon utakmice Atletica Sorocabe i Sjeverne Koreje, Sjevernokorejci su ispali u skupini na Svjetskom prvenstvu s Brazilom. Svi u Brazilu počeli su ispitivati ​​igrače jer nisu znali ništa o sjevernokorejskoj selekciji.

U godinama koje su uslijedile, Atletico je napravio još tri putovanja u Sjevernu Koreju. Svaki put je bilo drugačije, ali od drugog gostovanja shvatili su da ne igraju protiv reprezentacije Brazila, već samo protiv malog kluba u Sao Paulu sa žutim gostujućim dresom.

Kada je brazilski novinar Renato Alves posjetio Sjevernu Koreju 2017., službeni vodič pokazujući mu Slavoluk pobjede, građevinu u Pjongjangu koja oponaša poznati spomenik u Parizu, rekao je turistima, pokazujući na obližnji stadion: "Na ovom stadionu, naš predsjednik je održao svoj prvi govor nakon oslobađanja korejskog naroda od japanskih imperijalista. Osim toga, sigurno ste za to već čuli, tamo je odigrana odigrana čuvena utakmica naše reprezentacije i Brazila. Bilo je 1:1..".