Čija je Gojak najveća pobjeda? · Komentar

Amer Gojak je već sada pouzdan veznjak oko kojeg nema diskusije, tip igrača koji može samo biti bolji, a ne lošiji i čija igra ne zavisi od toga nalazili se u ekipi u kojoj njegovi suigrači znaju igrati ili ne znaju.

Postoje dakle igrači koji su vrhunski ma gdje god da igraju, oni kojima odgovara da su oko njih suigrači skromnijih kvaliteta i igrači čije majstorstvo zavisi od majstorstva i kvaliteta ostalih članova ekipe.

Miralem Pjanić je recimo jedan takav, da ga staviš da igra sa debilima on bi se teško i primjetio, njegova uloga bila bi sporedna, a značaj oskrnavljen. Ovako, malo koji igrač može u Juventusu igrati ono što igra Miralem, ili što u Barceloni radi Sergio Busquets. Zato dobri treneri često kažu daj mu da igra sa boljima od sebe, pa da vidimo zna li, može li - takvi igrači, ako mogu i znaju, obično su najdragocjeniji.

Na ovome nivou kako sada igra Gojaku je svejedno. U takvom je momentumu i takvih karakteristika da će uvijek biti vidljiv taj njegov trk, sposobnost za kombinatoriku može i ne mora, ali sveprisutnost, ideja i promućurnost svakako.

Čija je najveća pobjeda Amer Gojak? Koliko je splet neuobičajenih poteza kumovao njegovom ogromnom napretku?

Gojak je bio vrlo talentovan omladinac Želje, odskakao je kvalitetom i znalo se da će biti jedan od uspješnijih izdanaka Željine škole. Zašto nije ostao u Želji? Amar Osim bio je spreman sa 16 godina da ga inkorporira u tim, ali nije pristao na "amandman" po kojem bi morao igrati toliko i toliko utakmica, odnosno imati tačno preciziranu minutažu. Trener Želje ga je cijenio, ali se ekipa konstantno borila za titulu i nije mogao nikome garantirati koliko će igrati, posebno nije smio obećati veliku minutažu jednom 16-ogodišnjaku.

Nijaz Gracić, bivši predsjednik Olimpica napravio je tada jedan od mangupskijih poteza, otkupio je Gojaka. Gracić je znao praviti nevjerovatno pogrešne procjene kod dovođenja igrača, kamarao ih je u Olimpicu (sada Olimpiku) nemilice, pa je bilo logično da sa nekim i pogodi. U Gojakovom slučaju, možda se kockao, ali je napravio potez kakav čine samo oni sa vrlo istančanim njuhom.

Doveo dijete, naredio da mora igrati konstantno i sve što je platio za njega višestruko mu se vratilo. Prethodno je pogodio sa Duljevićem i može komotno danas-sutra reći da je dobro procijenio i da su za njegova vakta u Olimpicu igrala dva fudbalera sa velikom perspektivom za budućnost bh. fudbala.

Dinamo je u jednom od najvećih transfera ikad na nivou Premijer lige iz Olimpica doveo neafirmisanog igrača (450-500 hiljada eura), koji nije nikome bio pretjerano zanimljiv osim što je bio mlad, prospekt što bi rekli Englezi. I kao ko zna koji put, premda recimo sa Hodžićem nije bilo tako iako su ga platili mnogo više, Dinamu se isplatio mladac kojeg je Zdravko Mamić iskopao odnekud i nije žalio novca da ga dovede.

U međuvremenu Gojak se etablirao kao noseći stub u mladoj reprezentaciji, prethodno briljirajući u juniorskoj. U generaciji Vinka Marinović sve se posložilo, mogao je i tu da briljira, što je u konačnici također pomoglo da Gojak bude ponajbolji igrač odličnog Dinama. Konglomerat dobrih okolnosti.

Ko je najviše na dobitku? Čija je satisfakcija najveća? Gracićeva, Mamićeva? KO najviše dobiva uz Amera? Vjerovatno svi uključujući i njega. Čudan fudbalski put ipak ga je doveo u žižu interesovanja i među grupu ponajvećih evropskih talenata. Samo od Gojaka ništa nema Željo jer je imao "nesreću" da se tada godinama bori za titulu.

Na dobitku od Gojaka je i Dani Olmo i Izet Hajrović, a u dogledno vrijeme očekujmo da će biti i Robert Prosinečki, jer takvog igrača od Elvira Rahimića nismo imali.