Prijetio Delijama da će ih kazniti "Bog čelika", a oni mu došli na vrata!

Danas, kada Crvena zvezda osmu godinu zaredom suvereno vlada srpskim fudbalom, djeluje gotovo nestvarno prisjetiti se vremena kada na Marakani nije bilo ni mira, ni novca, ni sigurnosti.

Prije nešto više od decenije, sezona 2013/14 nosila je poseban teret, možda i najveći u modernoj historiji kluba.

Zvezda je tada prvi put bila izjednačena s Partizanom po broju titula, a strah Delija da bi vječiti rival mogao postati trofejniji bio je stvaran i bolan.

Takav ambijent dodatno su pojačali loši rezultati na startu sezone. Partizan je brzo stekao bodovnu prednost, dok se Zvezda borila sama sa sobom na terenu, ali i van njega.

Finansijska situacija bila je katastrofalna, dugovi su pritiskali klub, a nezadovoljstvo se prelilo na relaciju igrači – navijači, koja je postajala sve zategnutija iz dana u dan.

Kulminacija je stigla kada su igrači poslali otvoreno pismo javnosti, žaleći se na teške uslove i ističući da, između ostalog, „nemaju ni za šampone“.

Namjera je bila da se ukaže na ozbiljnost situacije, ali poruka je kod navijača protumačena potpuno drugačije, kao kukanje i bježanje od odgovornosti u trenutku kada je klub bio iznad svega.

Ubrzo su uslijedile scene koje su obišle region. Navijači su upali na parking tokom treninga na Marakani i demolirali automobile fudbalera, a u njih simbolično ubacili šampone. Bila je to jasna, sirova i brutalna poruka, odgovor na otvoreno pismo i javne istupe igrača.

Većina fudbalera odlučila je šutjeti, svjesna da bi svaka riječ mogla dodatno zapaliti ionako usijanu atmosferu.

Međutim, jedan je sad otvoreno progovorio o svemu što se dešavalo, a to je Abiola Dauda.

I tada je nigerijski napadač burno reagovao, pa je u afektu izrekao i čuvenu kletvu, poručivši da će počinioca kazniti „Bog čelika“, što je tada dodatno podiglo prašinu.

Godinama kasnije, Dauda je u dokumentarcu „Naša Zvezda prva(k) ponovo“ prvi put detaljno ispričao šta se zapravo desilo i kako je sve završilo.

„Slomili su staklo na mom automobilu, bio sam jako bijesan. Psovao sam i govorio da će ‘Bog Čelika’ kazniti onoga ko je to uradio.

Bio sam stvarno ljut. Ali, na kraju dana, nekoliko navijača je došlo do mjesta gdje sam živio, razgovarali su sa mnom, objasnili mi situaciju.

Bio je to lijep gest. Tada sam rekao: ‘Vau’. To mi je mnogo značilo“, prisjetio se Dauda turbulentnog perioda u Zvezdi.

Ta epizoda ostala je jedan od najupečatljivijih simbola teške, ali prelomne faze u historiji Crvene zvezde.

Iz haosa, bijesa i lomova, klub se kasnije uzdigao do potpune dominacije, a „šamponi s Marakane“ danas služe kao podsjetnik koliko je put do stabilnosti znao biti bolan i koliko su emocije u crveno-bijelom dresu uvijek bile sirove, snažne i bez filtera.