Cviko: Lako je igrati fudbal, treba naučiti pobjeđivati · Intervju

Nakon što se razišao sa Dalian Transcendom, Cviko nije dugo čekao na novi posao. Dobri rezultati sa pomenutim Dalianom otvorili su mu mnogo vrata, a na kraju je prihvatio ponudu Meizhoua čiji osnovni cilj je pred početak sezone bio ostanak u prvoligaškom društvu.

"Pred početak sezone imao sam neke kontakte sa par klubova iz Super lige, a Meizhou je bio takođe jedna od opcija. Na kraju sam prihvatio njihovu ponudu i mislim da nisam pogriješio. Ambicije su bile ostanak u ligi. Jedini plan je to bio", govori za SportSport.ba, Rusmir Cviko, kojeg smo "uhvatili" na odmoru u Sarajevu.

Nakon 13 odigranih kola Cvikin klub na veliko iznenađenje nalazi se na 2. mjestu sa samo bodom zaostatka za vodećom ekipom.

"Izneadili su rezultati i čelnike kluba. Imamo jednog lokalnog rivala koji ima mnogo više novaca od nas. Gazda je milioner, a mi smo sad tu gdje su oni planirali biti. Doveli su recimo dva sjajna igrača iz Super lige. Svi su mislili da su oni kandidati za ulazak u elitni rang, a mi, ono malo pomalo. Posložili smo dobro ekipu, odradili na Tajlandu fenomenalne pripreme. Red, rad, disciplina i idemo. Prvu utakmicu izgubilo neplanski, a onda dobijemo 1:0 ekipu koja je ispala iz Super lige. I krene, niko se nije nadao ovako dobrim rezultatima", ističe Cviko i dodaje da i igrači njegovog kluba nisu bili naviknuti na dobre rezultate:

"Nisu ni igrači bili naviknuti na ovako dobre rezultate. Bitno ih je bilo ubijediti da mogu pobjeđivati. Bilo je malo trzavica sa ovim igračima koji su duže vrijeme tu, no skontali su i oni brzo neke stvari. U suštini, lako je igrati fudbal ali treba znati pobjeđivati. Lopte znam i ja igrati, znaš i ti ali treba naučiti pobjeđivati."

Iako se nalaze na 2. mjestu tabele sa realnim izgledima za pladsman u Supert ligu iz kluba bh. stručnjaka još uvijek nisu odredili da li su ambicije nešto više od ostanka u ligi.

"Klub se još nije odredio. Gradonačelnik, glavni čovjek provincije još nisu rekli da li žele igrati Super ligu, a ako žele onda moraju uložiti više novca. Ako ambicije budu ulazak onda ću ostati sto posto, ako ne, onda ko zna. Vidjet ćemo, moja želja je da se "pomaknem" jer sam sad na dobrom putu. U krugu sam da tako kažem boljih trenera, tako kotiram. Bio sam trener mjeseca aprila i odmah sam u konkurenciji za trenera godine", govori Cviko.

Osim Cvike u Kini odnedavno kao šef stručnog štaba radi i Dželaludin Muharemović. Legendarni fudbaler Želje preuzeo je Dalian Transcend, a bitnu ulogu u njegovom dolasku odigrao je i naš sagovornik.

"Znate priču o meni i Dalianu. Poslan sam iznenada na godišnji odmor od tadašnjeg generalnog menadžera koji je dobio otkaz, no ostao sam u dobrim odnosima sa čelnicima kluba. Kada su zapali u krizu nazvao me predsjednik i pitao me šta i kako dalje. Predložio sam mu Dželu i evo dobro im ide. Nemaju oni lošu ekipu", govori Cviko, te se osvrće na rad sa Kinezima i razlikama u radu u Evropi i Kini.

"To je radan narod. Njima nije teško trenirati cijeli dan. Možda i ne shvataju najbolje trenažni proces. Nekad se i umore na treninzima koje oni sami sebi prave. Idu u teretanu na dan utakmice, a ne ide to. No, polako prihvataju, shvatili su neke stvari. Malo je drugačiji sistem. Treba se prilagoditi, drugačije vremenske okolnosti. Imas područja gdje recimo sad igramo na 12 stepeni, a došli smo sa 38. Nije to jednostavno".

Dolazak u Kinu?

"Teško je doći u Kinu. Vjeruj meni. Kad sagledam sad s ove distance, to je sreća, Božije davanje. Dobro, onda kasnije moraš to iskoristiti. Ne mogu sad reći ja ne znam ništa. Da nisam znao ne bih ostao tamo već treću sezonu. Dođe Seedorf ili Luxemburgo pa budu par mjeseci i smijene ih. Sad su smijenili i Pellegrinija. Mala je razlika između Supere i Prve lige, mnogo je dobrih trenera koji u svijetu fudbala znače mnogo", ističe bh. stručnjak te se osvrće na "rejting" koji uživaju bh. fudbaleri u Kini.

"Nemamo mi pedigre, nema naša država pedigre. Recimo, ja kad tražim igrača za svoj klub, pa kažem generalnom menadžeru da odemo u BiH i pogledamo nekog igrača, znaš ta mi kaže? Nemoj da idemo tamo, nema u BiH igrača. Liga kao liga nam je slaba. Kod mene recimo igra fudbaler koji je igrao za Nantes i Bolton. Kada dođe njegov CV na stol i CV "Muje Mujića" iz Želje, kojeg bih ja uzeo. Samo kažu, ne može. A, mi još tražimo neke cifre. Ovaj nije puno skuplji, a igrao je recimo 200 utakmica u Premiershipu ili Ligue 1."

Finansiranje klubova u Kini?

"Većinom su privatni klubovi. Najmnogoljudnija zemlja na svijetu, a samo su 32 profesionalna kluba. Svaki gazda kluba je minimalno milioner i onda on to gura. A, opet imaju pomoć od grada ili provincije. Koliko ja znam tako je. Realno, oni ulažu mnogo novca u fudbal. Recimo, moj klub sad pravi novi stadion. Kapacitet će biti 50.000, a mi smo da kažem "seoce" sa milion i pol stanovnika."

Omladinski fudbal u Kini?

"Radi se i po tom pitanju. Evo, od iduće godine svi profesionalni klubovi moraju imati četiri takmičarske ekipe na nivou Kine. Kod mene recimo u klubu već ima 12 trenera u akademiji, pravi se akademski centar, biće 12 terena od čega dva sa umjetnom travom. Biće i hotel, apartmani, dvorane, bazeni i ostali prateći objekti. To će biti gotovo do 2020. godine, a već od janaura ćemo i mi trenirati u tom centru."

Cvikini trenerski uspjesi prate se i u Belgiji.

"Imam dvojno državljanstvo. Znam ko sam i šta sam, no 25 godina živim tamo. Znaju ljudi, već me svojataju i kažu da sam jedini belgijski trener u Kini. Zovu stalno, evo sad su zvali jer u Kini imaju dva igrača koja igraju u belgijskoj reprezentaciji. Carasco i Witsel. Prvi je plaćen 40 miliona Atletico Madridu, no nije to samo 40 miliona. Kina odnedavno ima specifičan zakon. Ako dovodiš igrača koji košta više od 10 miliona onda moraš i državi platiti koliko njega platiš. Na taj način pokušavaju zaštiti svoje igrače, ali oni i dalje dovode. Njima ništa nije dati Atleticu 40 miliona i isto toliko državi."

Odlazak u Kinu bio je mač sa dvije oštrice. Liga o kojoj se ne zna mnogo, nova kultura...

"Kvalitet je način prilagođavanja. Ja imam tu sreću da se dobro prilagodim gdje god me "bace". Nije lako, no vjerovao sam, iako sam znao da idem u nepoznato.  Ideš, skupljaš informacije, edukuješ se. Radiš na sebi. Vidiš šta se dešava, bio si u fudbalu. Znaš šta igrači vole, šta ne vole", kaže Cviko i dodaje:

"Radimo mnogo, od jutra do sutra što se kaže i to se tamo cijeni. Imam dva strašna asistenta, jedan od njih je i Anel Hidić. Na stadionu smo cijeli dan, ali stvarno cijeli dan. Na kraju se sve to isplatilo. Rad se uvijek isplati."

Na kraju razgovora dotakli smo se i Premijer lige.

"Kod nas tek kad odeš vani ljudi skontaju da si bio ovdje. Kažu kako on tamo, a bio je kod nas. Mi sebe ovdje precijenjujemo. Naša je liga takva kakva jeste. Naša je, no koliko je kvalitetna. Igra se zajednička liga skoro 20 godina, a nikad se niko nije plasirao nigdje. Treba se zapitati zašto? Kada treba negdje malo da pomakneš, ne možeš. Ovi ozbiljniji klubovi poput Zrinjskog ne daju sebi prići. Sad se sarajevski klubovi pate. Misle sve je u ovome ili onome. Kažu nije posložen sportski segment i to je najveći problem. A, svi znaju. Vidi, svi indentifikovali problem, kažu to je to, trebali bismo to bolje raditi. A, šta si uradio, što nisi riješio problem? Tebi kada guma pukne moraš je mijenjati, moraš riješiti taj problem. Iz šupljeg u prazno", zaključio je Cviko koji u Kini uživa ogroman ugled.