Drugih 11: Ovo što Dinamo radi danas nije zabilježeno ni u bivšoj Jugoslaviji · Kolumna

Osijek je danas treći, prestigla ga je Rijeka, jer je Rijeka dobila, a Osijek je glat, uvjerljivo izgubio od Dinama.

Dinamo je prvi na tabeli, a osim što je prvi igrat će i osminu finala Evropske lige. Čekali su tričavih pedesetak godina na taj poduhvat i konačne ove sezone ostvarili san o proljeću u Evropi. I tamo ne da su samo stigli i odmah ispali nego će imati priliku još jednom napuniti dupke stadion Maksimir jer su prethodno uništili Viktoriju Plzen 3:0.

Što ovih 11 gore igrača zbrajamo? Šta je poenta. Savladali su Osijek, prije toga Viktoriju, ljudi su dobri, nema šta. Igraju kao navijeni, pa šta.

Poenta je da 3:0 protiv Viktorije ima veze sa 3:0 protiv Osijeka samo rezultatski. Isto golova dali i isto, nula, primili. Sve drugo, osim možda trenera, je drugačije.

Livaković, Moharrami, Theophille-Catherin, Dilaver, Leovac, Šunjić, Ademi, Oršić, Olmo, Hajrović i Petković istrčali su na teren stadiona Maksimir tri dana ranije. Nijedan od 11 pobrojanih s početka nije bio među prvih 11 protiv Viktorije.

I to je možda najbolji pokazatelj koliko je Dinamo u svim segmentima odmakao na ovim prostorima, makar Crvena zvezda igrala Ligu prvaka i zaradila nenormalno mnogo novca.

To što je Zvezda igrala Dinamo je igrao davno i po nekoliko puta, a vrlo je vjerovatno da će uz ovakav rad ponovo biti dio elitnog takmičenja.

Dok naši najbolji klubovi muku muče kako će izgledati kada se vrate iz Antalije sa odličnih terena na oranice Premijer lige, neko ko nije toliko daleko geografski (ali jeste u svakom pogledu), muku muči koga da ostavi, a koga da pošalje na posudbu od svih silnih fenomenalnih igrača.

Neprevaziđeni skauting

"Dinamo nije ni u kakvoj prednosti. Odgovorno tvrdim da smo mi u ovom trenutku najbolja razvojna škola u Hrvatskoj za mlade igrače. Ono gdje je Dinamo u prednosti, to je svakako infrastruktura, uvjeti za rad i vjerojatno više ulažu novca u akademiju.

Mi znamo u kojem segmentu sebe još možemo poboljšati, detektirali smo gdje možemo napredovati. Ali što se tiče samoga rada unutar Akademije i stručnog kadra, trenera, odgovorno tvrdim da smo trenutno najbolja akademija u Hrvatskoj", rekao je nedavno Krešimir Gojun, direktor omladinske Akademije Hajduka, pa iako jeste možda tako, gdje je Hajduk danas, a gdje Dinamo.

Može li se reći da Dinamo stvara igrače? Naravno, mada to možda i nije najpotpunije objašnjenje. Ne sjede u Dinamu skrštenih ruku i ne bruse samo one koji im sami od sebe dođu da treniraju. Tu je možda najveća razlika između Hajduka i Dinama, makar su u posljednje vrijeme Splićani realizirali nekoliko velikih transfera (Pašalić, Vlašić, Palaversa). Ključni je skauting.

Nevjerovatna je zapravo ta transfer-politika imajući u vidu da je uvijek teško imati sijaset igrača i da su svi oni zadovoljni, jer svi ne mogu igrati.

Dinamo se tokom prethodnih godina još za vladavine Zdravka Mamića opredijelio na jednostavan metod kojeg koriste mnogi veliki klubovi. Dovedi stotinu mladih igrača ako možeš, pa neka deset postane igračima - ispunio si kvotu, pričao je svojevremeno Mamić.

I danas Dinamo ima možda ne podjednako dva kvalitetna sastava, ali ima jedan za velike domete i drugi dovoljno kvalitetan da bez problema razvaljuje najozbiljnije konkurente. Ako se oni uopće takvima mogu nazvati. Tu tzreba istaći nevjerovatno, čudesno balansiranje njihovog trenera Nenada Bjelice.

Dani Olmo, Amer Gojak, Nikola Moro

Daniel Olmo Carvajal jedan je od najtraženijih igrača na ovim prostorima, a Dinamo je za njega postavio cijenu od 25 miliona eura. U jednom je trenutku za njega bila zainteresirana i Barcelona koja ga je htjela vratiti u svoje redove, ali ako je suditi prema posljednjim riječima mladog veznjaka to se ne bi trebalo dogoditi tako brzo.

"Barcelona je jedan od najboljih klubova svijeta i ne postoji igrač koji ne bi volio tamo igrati. Ne zatvaram vrata niti Barci niti bilo kojem drugom klubu, ali transfer je nešto čime se bave moj agent i otac, mene to ne zanima. Ja sam usredotoen na ono što je moj posao, a to je nogomet - kazao je Olmo za španjolski Sport.es.

Olmo kaže kako mu je odlazak u iz Barce teško pao, ali ne žali...

"Bila je to jedna od najtežih odluka u mom životu, nije lako napustiti takav klub, ali, ne žalim. Sretan sam u Dinamu."

Zamislite koliko su u Dinamu tek sretni zbog činjenice da su doveli igrača koji je prošao školu La Masija. I zamislite koji su to nivoi, kave naši klubovi vjerovatno neće dostići nikada.

Olmo je debitirao u februaru 2015. sa samo 16 godina. Protiv Lokomotive, kada je debi imao i Ivan Fiolić (sada igra u Genku). Tri dana poslije protiv Istre prve minute su upisali Armin Hodžić i Endri Cekici. Dinamo je na zvaničnoj stranici proslavio deset izuzetno uspješnih godina najavivši još ljepšu budućnost s novim klincima.

Danas je samo Olmo tu kao i Amer Gojak koji je tada čekao na debi. Nema više ni Marka Pjace koji je prvo otišao u Juventus, ni Ante Ćorića koji je u Romi, a oni su samo neki od darovitih fudbalera što su se "motali" oko Dinama i od kojih je Dinamo dobro ili solidno zaradio.

Šta tek reći za Nikolu Moru. Moro je samo jedan u nizu Hajdukovaca koja im je ispred nosa uzeo Dinamo kao što je uzeo i Luku Modrića, Šimu Vrsaljku, Dominika Livakovića, Duju Čopa...

Moro je rođen u Solinu, otac je "mrtvi" Hajdukovac i vodio ga je na treninge, ali avaj... Ljubav je jedno, a posao drugo. Danas ga smatraju novim Lukom Modrićem.

Fazon s Dinamom je da imaju neosporno znanje, osim što imaju novac. Idealna jedna situacija. Pa i kada ne prepoznaju odmah nekoga ko bi mogao bit dobar kroz nekoliko godina, nije problem iskeširati solidan novac za nekoga ko je već afirmisan. S tim da u Dinamu postane još afirmisaniji kao što je Mario Mandžukić kojeg su doveli iz Zagreba svojevremeno za 2,5 miliona eura ili Izet Hajrović, možda i najbolje Dinamovo afirmisano pojačanje ikada.