Dušan Kerkez gdje god dođe radi sjajan posao: Biće teško, ali BiH ima šanse u baražu · Intervju

Imao je priliku osvojiti dvije titule prvaka naše zemlje, a nakon tri godine provedene u Premijer ligi BiH prešao je u Rijeku.

Osvojio je trofej i sa Rijekom i to hrvatski kup, a nakon toga je prešao na Kipar gdje je igrao za AEL Limassol i Aris Limassol.

Nakon igračke karijere odmah se "bacio" u trenerske vode i od 2018. godine bio je trener AEL-a. U AEL-u je bio do jula 2022. godine kada preuzima Čukarički.

Ipak, na početku ove sezone je napravio jako dobar rezultat sa Čukaričkim, ali je uprava odlučila da želi promjenu.

Tako je od septembra Kerkez trener Botev Plovdiva sa kojem mu ide jako dobro.

Trenutno se Vaš Botev Plovdiv nalazi na sredini tabele. Međutim, šesto mjesto koje vodi u doigravanje nije daleko?

"Što se toga tiče, da. Veoma loš start Boteva na početku. Od šest utakmica uzeli su dva boda i onda sam ja preuzeo ekipu. U prvih mjesec dana bilo je teško jer smo imali težak raspored i trebalo je malo vremena da se sve kockice poslože. Poslije te druge reprezentativne pauze je krenulo sve dosta bolje. Sedam utakmica smo bez poraza i dosta se stvari popravilo. Zadovoljan sam, moglo je još koji bod više, ali nije lako kada se dođe u sredinu gdje se ne odrade pripreme. Imamo još kup utakmicu u četvrtak i jednu prvenstvenu i onda je pauza."

Spomenuli ste pauzu. Onda će te Vi imati priliku da odradite pripreme, eventualno dovedete neka pojačanja i otpišete neke igrače?

"Meni je bilo bitno da odem u klub, da vidim kako je to kada dođete u sred sezone. Vodio sam dva kluba gdje sam vodio pripreme i pravio ekipu. Želio sam da probam i ovo. Vidio sam kako je, imam iskustva. Imam dobrog predsjednika, dobrog sportskog direktora. Biti će pojačanja i da naravno neki igrači će otići. Neće biti velikih promjena, ali mislim da je najbitnije da se odrade dobre pripreme."

Kakav je status bh. reprezentativca Hidajeta Hankića obzirom da se u posljednje vrijeme spominje njegov prelazak u Ludogorets.

"Što se tog kluba tiče, ne znam. Dobro brani, ja sam prezadovoljan i mislim da ćemo ga teško zadržati u januaru. Vjerujem da će otići van Bugarske. Ako do transfera dođe da će to biti inostranstvo. Veliki je profesionalac i teško ćemo ga zadržati. Iskreno volio bih da ostane, ali bih volio da napravi iskorak jer je vrijeme."

Nemoguće je ne spomenuti vaš odlazak iz Čukaričkog nakon perfektnog starta sezone?

"Pa dobro, to se dešava. Ne bih se vraćao na to. Završilo se kako se završilo. Svako ima svoje razloge, klub je imao svoje. Okej, ljudi iz kluba su ti koji plaćaju i oni odlučuju. Uvijek gledam naprijed. Izvučem neke pouke i idem naprijed. To se dešava."

Imali ste priliku da nastupate u Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Prošlo je od tada 20 godina. Pratite li našu ligu?

"Naravno da pratim, ne samo moje bivše klubove Zrinjski i Leotar, nego cijelu ligu. Vidim da napreduje liga i infrastrukturno. To je za svaku pohvalu. Znamo kako je bilo prije toga. Svako loše vrijeme, onda utakmice budu katastrofa. Naravno i veliki uspjeh Zrinjskog koji je ušao u grupnu fazu Konferencijske lige i čestitam mom prijatelju Renduliću na tom uspjehu. Vidi se napredak Zrinjskog u zadnje vrijeme."

Upisali ste nekoliko nastupa za reprezentaciju Bosne i Herceogovine. Kakav je osjećaj bio, možete li se malo prisjetiti tog vremena?

"Naravno, to mi je lijepo sjećanje. Bio sam dio te ekipe, ne toliko, ali puno je velikih igrača tu bilo. U to vrijeme je sve bilo vrhnusko. Barbarez, Bolić, Baljić, Spahić je bio u usponu karijere. Naravno i Misimović. Sa nekima sam u kontaktu još uvijek. Drago mi je da sam barem malo bio dio te reprezentacije. Nije bilo lako biti na spisku, a kamoli se izboriti da igram. Predivno, možda nismo napravili neki rezultat, ali opet vidio se neki kult reprezentacije."

Pravite sjajne rezultate gdje god dođete. Da li bi se nekada odlučili voditi reprezentaciju naše zemlje?

"San svih je reprezentacija i igrača i trenera. Mislim da sam još u situaciji da me ispunjava svakodnevni rad u klubu. Reprezentacija, tu se isto radi, ali se putuje, gleda, razgovara. Mislim da ima tu puno iskusnijih trenera za koje je vrijeme. Trenutno sebe vidim više kao trenera koji treba da uči, napreduje i da ode u neku bolju ligu, ako je to moguće."

Pratili ste sigurno i Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Naše komšije su se nekako "jedva" kvalifikovale na Evropsko prvenstvo. Mi nismo, ali imamo tu posljednju šansu?

"Znate kako, rekao bih da osim Hrvatske i Dinamo je pod Mamićem udario neke temelje sadašnje reprezentacije. Svi mi gledamo da pripadamo tamo, ali nismo možda ni realni. Srbija se možda provukla, ali za Srbiju je uspjeh da se kvalifikovala. Bosna i Hercegovina ima šansu kroz baraž, realno nije lako. Ali plasman je uspjeh, a kod nas se gleda da je to pod moranjem. Pa vidite i sami da i mnogo jače reprezentacije ili ne odlaze ili teško odlaze na Evropsko prvenstvo. Imamo teškog protivnika. Ukrajina je namučila Italiju, ali nadam se da će se srediti stvari do tada sa reprezentacijom i da se taj baraž odigra na boljem nivou. Treba nekada sreće, treba je i zaslužiti. Držimo palčeve selektoru i igračima."