"Džeko se iz Želje morao probiti do vrha svijeta, a na kraju je to i uspio"

Oproštaj Edina Džeke od reprezentacije Bosne i Hercegovine dobio je poseban osvrt hrvatskog YouTubera Tapirla. U svom serijalu „Offside“ posvetio je kapitenu Zmajeva emotivno obraćanje. U prvi plan stavio je njegov životni put i odnos prema ljudima.

Tapirlo je priču započeo neobičnim poređenjem skupocjenog Ferrarija i starog Golfa. Govorio je o luksuzu koji čovjeku može postati sasvim običan kada mu je sve dostupno. Takav automobil, objasnio je, lako se zamijeni novom igračkom bez posebnog žaljenja za onim što je ostalo iza nas.

Nasuprot tome opisao je čovjeka koji je jedva skupio novac za automobil star 25 godina. Za njega taj Golf predstavlja mnogo više od prijevoznog sredstva. Uz njega su vezani trud, odricanje i uspomene koje nijedan novi automobil ne može jednostavno zamijeniti.

U toj priči svoje mjesto imaju putovanja, svadbe, odlazak na more i kvarovi koji se pamte godinama. Posebno je izdvojio otiske ruku ljudi koji su pomagali gurati automobil kada nije htio upaliti. Upravo takve zajedničke nevolje, smatra Tapirlo, stvaraju privrženost koja traje.

„Emociju često ne stvara sreća. I možda to na prvu zvuči, naizgled, ružno za reći, ali istina je. Lijepo je biti sretan. Lijepo je biti bez briga. Ali neku čvrstu, neraskidivu emociju stvara bol“, poručio je.

Tu misao povezao je s Džekinim oproštajem i suzama na Bilinom polju. Istaknuo je da bi u takvom trenutku mogao otvoriti statistiku i nabrajati njegove nastupe i pogotke. Ipak, smatra da se time ne može objasniti ono što je ljudima značio.

„Ali ono što je bitno, ono što je zapravo stvarno bitno, to nijedan papir ne može istrpiti. Nijedna olovka to ne može ispisati. Taj osjećaj ostaje uklesan jedino u srce i sjećanja onih ljudi koji su gledali ovog čovjeka kako se pod najvećim pritiscima pretvara u dijamanta kakav je sad“, rekao je Tapirlo.

Naglasio je i da poređenjem sa starim automobilom ne pokušava umanjiti Džekinu vrijednost. Želio je govoriti o povezanosti koja nastaje kroz zajedničke uspone i padove. U njegovom viđenju, upravo je Džekin put od sarajevskog dječaka do vrha svjetskog fudbala važan dio te priče.

„Edin Džeko je Sarajlija. Edin Džeko je dijete Grbavice. Edin Džeko je bio mali klinac koji se iz Želje morao probiti do vrha svijeta“, istaknuo je.

Tapirlo je podsjetio koliko je teško napraviti takvu karijeru dolazeći s ovih prostora. Džekin uspjeh posmatra kroz sve prepreke koje je morao savladati. Zbog toga je, smatra, njegov oproštaj zaslužio da svi ustanu i odaju mu priznanje.

„Nije to samo igrač. To je gromada od čovjeka. To je veličina koja je kroz svoju karijeru nebrojeno puta stala ne samo uz svoje igrače, svoj klub i svoju reprezentaciju, nego uz svakoga kome je pomoć bila potrebna“, poručio je.

Posebno je govorio o Džekinoj spremnosti da pomogne djeci, socijalno ugroženima i nemoćnima. Upravo takve postupke izdvojio je kao ono što ljudi najduže pamte. U njegovoj poruci ljudska veličina zauzela je jednako važno mjesto kao fudbalska.

Govoreći o naslijeđu koje ostaje iza kapitena, Tapirlo je napravio razliku između postizanja golova i odnosa prema ljudima. Smatra da je posebno teško sačuvati ljudskost nakon svih uspjeha, novca i slave. Džeku je opisao kao čovjeka kojeg će se ljudi i mnogo godina kasnije sjećati s osmijehom.

Njegovo obraćanje tako je bilo posvećeno razlozima zbog kojih jedan fudbaler postaje dio tuđih života. Govorio je o uspomenama koje ostaju i nakon posljednjeg nastupa. Kroz Džekinu priču objasnio je zašto oproštaj može istovremeno donijeti ponos, zahvalnost i tugu.

Na kraju je kapitenu Bosne i Hercegovine uputio kratku poruku poštovanja. „Zato, Edine Džeko, svaka čast. I još jednom, ogromni, ali ogromni naklon do poda“, zaključio je Tapirlo.