"Džeko me je baš usrećio, a porodici se ne mogu odužiti nikakvim novcem" · Intervju

Posljednjih nekoliko sedmica mediji u Hrvatskoj nisu bili pretjerano naklonjeni ovom reprezentativcu BiH. Češće od pohvala čitale su se kritike na njegov račun, kao da su željeli da ga maknu iz prve postave, međutim Gojak, kao i sam trener Bjelica, na to nisu obraćali pažnju.

"Strašno mi je drago zbog tog dečka. Javnost je o njemu svašta mislila, često je osporavan, ali sad se, evo, sve vidi. Uvijek ostavlja srce na terenu i to je preduvjet da se kod mene bude u momčadi", govorio je Bjelica nakon utakmice protiv Rosenborga u kojoj je upravo Gojak svojim 'projektilom' riješio sve dileme oko Dinamovog ulaska u Ligu prvaka.

Nije Gojak zabio samo Rosenborgu, tresao je i mreže Ferencvaroša, Gorice, zatim je Dinamu protiv Rijeke na otvaranju sezone donio i Superkup. To su samo kratki “highlightsi” koji pokazuju u kakvoj se formi trenutno nalazi možda i najveći biser bh. nogometa, a sve to bilo je naravno i povod razgovora za SportSport.ba.

Amere, prošla su tri dana od utakmice s Rosenborgom. Jesu li se slegle emocije?

"Utisci polako dolaze na svoje mjesto. Već danas smo svi zajedno gledali žrijeb i bilo je puno navijača Dinama koji su nam prilazili i čestitali na uspjehu. Tek tada shvatiš koliko je to veliko i koliko ljudima znači ovo što je Dinamo napravio. Zaista su ponosni na nas, kao što smo i mi ponosni na sve ono što nam se događa već godinu dana s Bjelicom na klupi", priča nam Amer Gojak na početku razgovora.

Jeste li bili ljuti kada ste vidjeli da ćete početi meč s klupe?

"Nekada ranije bio bih možda uvrijeđen ili ljut, ali s godinama i ja odrastam i shvaćam neke stvari. Nema igrača koji je zadovoljan kada je na klupi, no tu je trener koji zna kako i zašto to čini, tako da i nemam pravo na to. Ušao sam u igru kasnije i zabio gol koji je odveo Dinamo u Ligu prvaka i donio zaradu od 25 miliona eura. Prije toga sam priliku s klupe dobio i protiv Ferencvaroša, pa opet dao gol. To je tako... Previše je Bjelica napravio dobrih stvari za mene da bih sumnjao u njegove odluke."

Kako je izgledalo slavlje nakon utakmice?

"Ma, pjesma je bila od ulaska u svlačionicu do izlaska iz aviona u Zagrebu. Šest sati smo pjevali i veselili se, možete samo zamisliti onda kako je to izgledalo. Svi su imali svoj udio u tome."

Petković je pri slavlju pustio i pjesmu 'Vraćam se majci u Bosnu'. Roditelji su ti koji su danas najponosniji, zar ne?

"Koliko su oni ponosni na mene, toliko sam i ja na njih. U mojim uspjesima je ta familijarna spona najbitnija. Otac, majka, brat..., svi oni su žrtvovali svoje vrijeme, energiju i živce za mene i ne postoje ti novci kojima bih mogao vratiti im sve ono što su dali, kao niti stvari kojom bih pokazao ljubav koju osjećam prema njima."

Kakav je danas život u Zagrebu? Zaustavljaju li Vas na ulici, traže li dresove?

"Biti igrač Dinama je poseban osjećaj, a u ovo vrijeme - ludilo. Gotovo da ne postoji trenutak da te neko ne zaustavi, traži autogram ili fotografiju. Neki dan kada smo Petković i ja gostovali na RTL televiziji, na porti nas je dočekao čovjek u Dinamovom dresu koji je, zamislite, završio smjenu i zbog nas došao od kuće i strpljivo satima čekao da se zajedno fotografišemo. To su stvari koje me čine ponosnim i sretnim. Ljudi teško žive i onda kada im potez poput mog gola usreći stvarnost, to je nevjerovatno."

U Ligi prvaka za protivnike ste dobili Manchester City, Shakhtar i Atalantu. Jeste li zadovoljni?

"Prije bih rekao da je prihvatljiva grupa, jer laka nije postojala. O Manchester Cityju znamo sve i nemam šta posebno da kažem, dok se s ostalim, realno gledajući, možemo boriti. Idemo se potući s njima i vidjeti koliko možemo u ovoj sezoni, a mislim da možemo puno."

Danas imate zvjezdani status, no ne tako davno ste i osporavani. Kako ste se nosili s tim?

"Znao sam se osjećati osporavanim, kao da su meni dvostruka mjerila. Zbog čega? Jer nisam zabio u Lisabonu? Pa ne bi bilo sretnijeg čovjeka od mene da sam odveo Dinamou četvrtfinale Evropske lige. Tada nije ušla, ali je ušla u Bruxellesu kada se lomila grupa. Ili u Zagrebu za evropsko proljeće koje je Dinamo čekao 49 godina. Ili sada u Norveškoj za Ligu prvaka. Ponavljam, da sam mlađi bilo bih mi puno teže neke stvari prihvatiti i prijeći preko njih. Sada sam iskusniji, nasmijem se i prijeđem preko njih. Da mi je uvijek lako, nije, ali iz te kože ne mogu pobjeći. Imam ljude oko sebe, od moje porodice pa do prijatelja i ljudi iz kluba kojima vjerujem i koji me usmjeravaju. Imam svoj put i svoje ciljeve i tamo me neće dovesti niti mediji niti bilo ko drugi već moja volja, upornost i odricanje. Dakako, i potpora onih koji me vole."

View this post on Instagram

🤜🤛

A post shared by Amer Gojak (@amergojak14) on Aug 16, 2018 at 12:04pm PDT

Znači li Liga prvaka da će transfer, bar na neko vrijeme, sačekati?

"Ne znam, ne zanima me. Otac se brine o tome i on će u saradnji s ljudima iz Dinama odabrati najbolju opciju i reći: 'Amere, ovo je na stolu'. Tada ću vidjeti što i kako dalje. Kada bih mislio o transferu, glava bi bila puna tih stvari i ne bih se mogao koncentrirati na loptu i dešavanja na terenu. Mogu otići sutra iz Dinama, mogu ostati još sezonu, dvije, tri… U Zagrebu mi je lijepo, igram u najvećem klubu ove regije i živim život koji mnoga djeca sanjaju od onog trenutka kada navuku kopačke i odrade prvi trening."

Povezivali ste se s brojnim klubovima. Koju ligu vidite kao idealnu za dalji napredak?

"Kažu mi da je Španija idealna, neki tvrde da bi Njemačka bila bolji izbor. Ne znam dok ne probam. Bit će šta bude…"

Dobili ste mnogo čestitki, od Prosinečkog, Džeke... Ima li neka da je bila posebna?

"Čestitke porodice su uvijek na prvome mjestu. Oni kažu uvijek kako je. Niti će mi podilaziti i pričati što želim čuti, niti će govoriti da je loše kada bude dobro. Razveselio sam se poruci od Džeke na Instagramu. Vidio sam je u svlačionici i baš me usrećila. Hvala i selektoru što se sjetio. Hvala i hiljadama navijača koji su se javili preko društvenih mreža. Puno mi to znači."

Ovakav Amer Gojak u budućnosti bi mogao biti i vođa reprezentacije BiH. Vidite li se u toj ulozi?

"Imao sam nedavno slično pitanje, vođom se ne postaje, to imate u sebi ili nemate. Naravno da mi je drago čuti sebe u tom kontekstu, ali moj put u reprezentaciji je tek počeo. S godinama možda, za sada imam ipak veliki respekt prema Džeki i ostalim senatorima reprezentacije i ponosan sam što uopće mogu igrati sa svima njima."

Slijedi nam nastavak kvalifikacija. Četiri boda, malo za kavlitet koji imamo.

"Malo, da. Ali postoja šansa i dok je tako, nada postoji. Idemo uzeti šest bodova, pa mirnije čekati rasplet kvalifikacija."

Sutra je i veliki sarajevski derbi. Šta očekujete?

"U to vrijeme imamo i mi derbi s Hajdukom, pa neću moći gledati utakmicu, ali nadam se svakako da će 'moj' Željo na kraju pobijediti i da će atmosfera na Grbavici biti vrhunska", poručio je Gojak na kraju.