Nije htio da napušta dom sa 16 godina, ali jedna scena je sve promijenila: "Vidio sam kako plače..."

Argentina je u decembru prošle godine uspjela da osvoji Svjetsko prvenstvo u Kataru, a pored Lionela Messija glavni junak Gaučosa bio je golman Emiliano Martinez koji je svojim odbranama itekako doprinio osvajanju svjetskog zlata.

Međutim, o Martinezu se nakon finala pisalo u dosta lošem tonu zbog svih provokacija i ispada koje je imao prema igračima i navijačima Francuske.

Trenutno važi za jednog od najomraženijih likova u svijetu fudbala, a on ne krije da se na utakmicama dosta često ne ponaša kako treba, no jasno je da sve to radi namjerno kako bi isprovocirao protivnika i pomogao svojoj ekipi.

No, argentinski golman je pokazao u intervjuu kojeg je nedavno dao da se iza cijele te slike o njemu krije čovjek s dosta emocija koji je prošao sve i svašta kako bi danas bio tu gdje jeste.

Martinez nije imao nimalo lagan početak u svojoj domovini i još kao dijete stigao je u akademiju londonskog Arsenala. Tada je bio član Independientea, a iako nije htio tako rano da napušta domovinu, porodicu i prijatelje, te dođe u Evropu na kraju je jedna scena sve promijenila.

Golman Aston Ville priznao je da je već tada odlučio da ne napušta Argentinu tako mlad, ali kada je vidio svog oca kako plače shvatio je šta mora da napravi.

"Nisam htio tada da idem u Englesku jer sam imao svega 16 godina. No, tada sam vidio oca kako plače jer nije mogao da plati račune. To je sve promijenilo. Fokusirao sam se na karijeru i porodicu i znao da moram pomoći porodici", priča Martinez i nastavlja.

"Znao sam da taj let ne smijem propustiti i da je to prilika da nešto napravim u životu, ali i da moj otac više ne mora plakati zbog novca".

"Prvi ozbiljan novac koji sam zaradio potrošio sam na roditelje. Kupio sam im kuću, automobil i sve što treba kako bi imali normalan život. Nisam trošio mnogo jer mi nije trebalo, tako da sam im kupovao šta treba i redovno slao novac".

Emiliano je rođen u Mar del Plati, a odrastao je u naselju El Jardin i život nije mazio tada njegovu porodicu. Jedva su preživljavali, a kada mu je trebala nova oprema za fudbal radili su po nekoliko poslova da bi mu to omogućili.

Otac mu je radio kao lučki radnik, a mama je bila čistačica i pored toga radila je još nekoliko poslova kako bi djeci osigurali barem minimalne uslove za život.

"Radila je skoro po cijele dane samo kako bi nam osigurala što bolji život. Plaćali su nam privatnu školu i ulagali u nas, a nismo tada imali ni podove u kući. Eto, toliko im je bilo stalo da mi ostvarimo nešto u životu".

"Sjećam se kada sam bio u Independienteu, imao sam samo 16 godina i već su tada govorili da sam veliki potencijal. Jednog dana me predsjednik pozvao na razgovor i mislio sam da će mi dati novi ugovor i bolju platu, a on mi je rekao da me želi prodati Arsenalu. To je bilo zaista nestvarno, nisam znao ni kako da reagujem na to. Kažem, nisam htio da idem od porodice tako mlad, ali nikada ne znate šta vam život nosi".

Argentinac je nakon sastanka morao u narednih 48 sati da otputuje za London, a iako to u prvi mah nije htio na kraju je sjeo u avion i otišao za Englesku. Iako je prošao težak put na kraju je sretan i zahvalan što je uspio.

Independiente je zaradio od tog transfera 1.5 miliona eura, a Martinez je dobio odličnu platu iako je bio još tinejdžer. Odmah je roditeljima kupio novu kući i automobil, te je shvatio da su teški dani konačno iza njih.