Emotivnog Ibiševića "pogodili" slikom stadiona iz BiH, on se odmah sjetio riječi svog starog trenera

Ibišević sa Schalkeom igra svoju 15. sezonu u Bundesligi. Ovaj 36-godišnji napadač je u Njemačkoj u prestižnoj Bundesligi na 343 utakmice postigao 127 golova i odavno je zaslužio svoje mjesto u historiji njemačkog nogometa.

Ni u 36. godini Vedo ne milsi o prekidu karijere. Stigao je u 'problematični' Schalke nakon što nije bilo više mjesta ni prostora za predvođenje napada u berlinskojn Herthi, a sada juriša na rekord Giovanea Elbera, Nekadašnji napadač je s 134 gola treći najbolji strani strijelac Bundeslige, pa je Ibiševiću neophodno sedam golova da ga stigne.

Novinar t-onlinea je Ibiševiću najprije pokazao fotografiju stadiona s pitanjem: "Da li poznajete ovaj stadion?".

"Naravno, odmah sam ga prepoznao, to je stadion Luke u Tuzli u Bosni".

Dom je to nogometaša Proletera iz Slavionovića i taj stadion Ibiševiću nešto ipak i znači.

"Ova fotografija za mene pušta samo pozitivne uspomene. Tamo sam napravio prve nogometne korake. Tokom ratnih godina u Bosni nije bilo puno lijepih trenutaka. Ali uživali smo u svakoj minuti koju smo mogli provesti na ovom terenu. Kad god sam u Tuzli, posjetim stadion i vratim ove divne uspomene".

Govorio je i o uslovima koji su tada bili na stadionu.

"Mjesto je bilo u jadnom stanju. Svaki dan smo sanjali da ćemo jednog dana tamo igrati na pravoj travi. Međutim, naš tadašnji trener uvijek je govorio: 'Ako naučite igrati nogomet na tako lošem terenu, možete biti sigurni da ćete na pravom stadionu igrati još bolje'".

Odakle ta želja da i dalje igra nogomet?

"Činjenica da je tadašnji dječak, koji je sanjao igrati nogomet na najvećim svjetskim stadionima, još uvijek u meni, već se vidi iz moje odluke da se pridružim Schalkeu. Ljeti sam imao financijski puno atraktivnije ponude. Ali ne igram nogomet zbog novca".

"Želim uživati u poslu koji radim više od 15 godina. Oduvijek mi je bio san biti profesionalni nogometaš i morao sam krenuti kamenitim putem da bih postigao taj cilj. Zato želim živjeti ovaj san što je duže moguće - pogotovo ako je još uvijek na tako visokoj razini kao što je Bundesliga", dodaje Ibišević.

Mislite li da barem možete osvojiti DFB kup sa Schalkeom i tako svoju karijeru okruniti trofejem?

"Ovo bi zasigurno ostvario jedan od mojih najluđih snova. Uvjeren sam da u DFB kupu možemo daleko napredovati. Ako jednog dana završim karijeru bez osvajanja trofeja, ni to neće dovesti do nesreće".

Timski je igrač Ibišević, tvrdi da je to odavno postao.

"Nogomet sam počeo doživljavati kao pravi momčadski sport relativno rano. Želim biti timski igrač i osigurati da svi zajedno postignemo ciljeve. Ovo razumijevanje može biti jedna od mojih prirodnih snaga, ali nije nešto na čemu sam posebno radio".

Jugoslavija, Bosna, Švicarska, SAD, Francuska, Njemačka - u prve 22 godine svog života odrasli ste u šest zemalja. Kao adolescent, kako ste se nosili sa stalnim privikavanjem i prilagodbom?

"Zbog rata i haosa u Bosni nakon rata, bili smo prisiljeni često se seliti. Danas vidim kao veliku sreću što sam ta iskustva doživio u mladosti. Pomogli su mi, posebno tokom moje nogometne karijere, da lakše prihvatim promjene. Naučio sam u svakoj promjeni vidjeti nešto dobro: da naučim novi jezik, upoznam nove ljude, otkrijem nove kulture".

Prisjetio se i teške povrede dok je kao napadač Hoffenheima uništavao protivnike, pa i velikane kao što su Bayern. Bio je na polusezoni sa 18 golova prvi strijelac lige...

"Teško pitanje. S jedne strane, kao osoba, puno sam sazrio od povrede. Bio sam tačno na vrhu i od sada sam pao vrlo nisko. Naučio sam kako se ljudi nose sa sobom u takvoj situaciji. Ovo je iskustvo bilo važno za moje formiranje karaktera. Budući da je sav ovaj hype o meni izmakao kontroli prethodnih dana i sedmica. S druge strane, puknuće križnih ligamenata sa sportskog je gledišta bila katastrofa. Imao sam 24 godine i sve su mi mogućnosti bile otvorene. Mislim da me ta povreda spriječila da igram za veće klubove u karijeri".

Ipak, čini se da ste zadovoljni napretkom svoje karijere.

"Apsolutno. Puknuće križnih ligamenata sigurno mi je malo usporilo karijeru, ali uspio sam uzvratiti udarac. Gledajući unatrag, rekao bih da mi je najbolja faza bila tek nakon povrede. To ne može svaki nogometaš".

Ibišević je govorio i o bh. reprezentaciji i izrazio je želju da se vrati jednog dana.

"Jako bih se volio jednog dana vratiti u reprezentaciju u bilo kojem svojstvu. To mi je uvijek bilo najdraže i najvažnije u karijeri. Preživio sam rat s porodicom i napustio domovinu da bih se vratio kao nogometaš i obradovao navijače Bosne i Hercegovine s važnim golovima".

Dao je pogodak protiv Litvanije za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2014. godine, a u debitanskoj utakmici protiv Argentine na Mudnijalu upravo je on zabio taj historijski gol Zmajeva.

"Činjenica da sam to uspio s dva gola koja ste spomenuli čini me ponosnijom od bilo čega drugog u mojoj karijeri. Ne postoji klub ili novac na svijetu za koje bih ove trenutke koje sam proživio razmijenio s reprezentacijom".

Njemačka kao drugi dom

"Njemačka mi je definitivno postala svojevrsni dom. Sljedeće godine živjet ću u Njemačkoj onoliko koliko živim u Bosni od svog rođenja. Svo moje troje djece rođeno je u Njemačkoj, mi se kao porodica u ovoj zemlji osjećamo kao kod kuće".