Tanka je linija između suze i sreće

Dudić je već godinama među najperspektivnijim trenirima ne samo u BiH već i u regionu. Trenutno je na klupi Veleža s kojim radi i više nego dobar posao. Svoj kvalitet je pokazao prošlog ljeta izbacivanjem atinskog AEK-a.

Iako i nije miljenik pravila o zaštićenim godištima Dudić mora igrati po pravilima. Tokom zimske pauze je presjekao i čvrsto odlučio da na proljeće rizikuje s mladim štoperom Adinom Bajrićem.

Bajrić je bačen u vatru, možda i neočekivano. Ako se u uvodnim mečevima nije proslavio protiv Širokog Brijega je bio fenomenalan sve do diskutabilne i sporne situacije u drugom poluvremenu.

Bajrić se našao u duelu s Ivanom Ikićem koji je išao sam prema golu. Ofanzivac Širokog je pao, a sudija Danijel Bojo je na preporuku drugog pomoćnika Sretan Udovičića isključio 18-godišnjaka.

Bajriću je isključene teško palo, bio je neutješan. Ni kiša koja je padala nije uspjela sakriti njegove suze. Već na samom početku karijere naučio je važnu lekciju da je fudbal vrlo često brutalno nepravedna igra.

S tim isključenjem kod Rođenih je proradio inat. Počeli su da igraju onako kako to Dudić i traži od svojih izabranika. Ostvaren je minimalan trijumf za prekid niza od četiri uzastopna poraza.

Bajrić se uspio vratiti ispratiti kraj utakmice. A Dudić? Bio je to do sada neviđeni njegov izljev emocija. Digao je ruke u zrak i slavio s navijačima. Nije se uspio sudržati. Sve su to pokazatelji koliko mu je značila pobjeda.

Koliko god to zvučalo paradoksalno Veležu je i trebala pobjeda na ovakav način. Da prodari volja za borbenošću i zalaganjem, da se na svaku loptu ide žestoko i bez rizika. Nešto što čega i nije bilo u posljednje vrijeme bez obzira na sasvim pristojnu igru.

Za Velež sada slijedi možda i dvije najvažnije sedmice proljetnog dijela sezone i dueli polufinala Kupa protiv Tuzla Cityja. Sampouzdanje i optimizam su se vratili baš kao i navijači koji su i protiv Širokog Brijega bili 12. igrač. Stvoreni su preduslovi za uspjeh, treba ih i iskoristiti.