Fenomen "olovnih" nogu i trenerske izjave za sva vremena · Kolumna

Riječi su to jednog bh. trenera koji je odlučio pobjeći odavde glavom bez obzira jer niko ne može da mu garantuje osnovno kada je u pitanju stvaranje tima. Klub za igrača kojeg bi on želio nema novca, pa mu dovedu onoga kojeg on neće.

Onda dok išta uigra, klub je primoran prodati onoga ko se izdvaja, a ne izdvaja se jer je stvarno kvalitetan već ga sistem takvog iznjedri...

Isti taj sjeća se i jednog igrača koji je 1998. došao u jedan klub kao velika zvijezda prelaznog roka, no nije mogao deset krugova optrčati oko pomoćnog stadiona...

Ima također jedan koji govori "ova Trnava je bezveze ekipa, ništa bolji oni nisu od Zrinjskog, ali vjerujte kod nas je malo trenera koji u detalje snimaju protivnika i taktikom uspijevaju nadomjestiti nedostatke. Pa vidjeli ste sada na Svjetskom prvenstvu, taktika je danas sve, jači uopće nemaju mnogo prilike protiv slabijih jer su ovi taktiku doveli do savršenstva. Vjerujte, igrao sam vani i kada ti trener nacrta, objasni gdje šta trebaš, kako da se krećeš i šta da očekuješ od svog saigrača u kojoj situaciji, bolji postaješ igrač barem za 40 posto..."

Činjenice su to koje pokazuju da mi nismo još došli na nivo 21. stoljeća. Krenuli smo, pa stali:

U evropskim takmičenjima zabilježeno je nekoliko "ekscesa". Željezničar je u sezoni 2002/2003 igrao dvomeč za ulazak u grupnu fazu Lige prvaka, dok je Sarajevo u tri navrata igralo "kvalifikacione" mečeve za grupnu fazu Evropa lige (Basel - 2007/2008, Cluj - 2009/2010 i Borussia Monchengladbach 2014/2015), te u sezoni 2007/2008 dvomeč sa kijevskim Dinamom za plasman u grupnu fazu Lige prvaka i to je to - odraz napretka, stručnosti, znanja, ulaganja, sveopćih uslova.

Danas nakon prvog kola Premijer lige, imamo slučajeve "olovnih nogu". Nevjerovatno je zapravo da je tim kojem je najmanji cilj u sezoni izlazak u Evropu (Sarajevo) nakon dvije utakmice u evropskim takmičenjima traži odgodu susreta prvog kola u Premijer ligi i da trener nakon poraza u Bijeljini žali nad "zlom sudbinom" napornog igranja u ritmu četvrtak - nedjelja.

Zar nije logičnije tražiti odgodu revanša jer je to susret prije ovog bijeljinskog? Nije logično jer UEFA ne odgađa svoje susrete zato što se neko umorio ili će se pretpostavljamo umoriti.

Na kraju krajeva, možda se moglo i odgoditi, no zar je moguće da je neko umoran, a Prvenstvo nije ni krenulo. Šta se to radilo na pripremama pa su igrači netom "pocrkali"?

Kako li izdržavaju igrači ozbiljnih klubova kada po pola godine igraju u ritmu srijeda - subota. Kako li izdržaše ovi hrvatski reprezentativci što su nakon stotinjak utakmica čitav Mundijal odigrali do samog kraja, sa tri produžetka. Možda je FIFA trebala odgoditi finale...

Izgube li treneri katkad kompas?

Među premijerligaškim trenerima ima ljudi koji su ostvarili dobre karijere, igrali dobar fudbal, neuporedivo bolji nego ovaj sada, no izgube li oni sliku kada krene igra i kada trebaju objektivno analizirati istu?

Često nas nakon susreta svojim izjavama znaju nasmijati, a nakon 1. kola briljirali su treneri Zrinjskog i Slobode.

"Zadovoljan sam rezultatom, ali i igrom. Zahtjevna utakmica, ali smo ušli u prvenstvo kako smo htjeli, pobjedom", rekao je Ante Miše. A, ustvari njegova ekipa je djelovala kao da je s ulice neko pokupio, ni traga onom Bakinom Zrinjskom. Rezultatom vjerujemo da je zadovoljan i treba da bude, ali igrom...

Njegov kolega Bošnjaković je isto zadovoljan, iako je na domaćem terenu izgubio od neprepoznatljivog Zrinjskog. I ne samo izgubio, njegova ekipa nije ozbiljnije ni zaprijetila gostima.

"Sretno su došli do gola, jer nije bilo nekih šansi. Mi smo zatvorili prilaze golu, a gol je došao onakav kakav je. Čestitam igračima Slobode na volji i želji za dres i grb kojeg nose na grudima."

Kakva li igra onda treba izgledati da bi se bio nezadovoljan?