Kobiljar govorio o rastanku sa FK Sarajevo, ali i svojoj minutaži, Mirviću, Dudiću... · Intervju

Kobiljar se nije puno naigrao (12 nastupa uz 333 minute) iako je pogotkom protiv Borca najavio da će možda biti dio početne postave, no to se nije desilo.

Velika kriza rezultata 'pogodila' je klub sa Koševa kasnije, a Kobiljar je odlučio da 'digne sidro'.

“Bio sam prvi koji je raskinuo ugovor, brzo sam se dogovorio, a sve je bilo na moja incijativu. Klub mi nije stajao na putu, sve je bilo korektno. Zahvaljujem se FK Sarajevo na svemu, to je moj klub, moj grad... Što se tiče minutaže, to je možda zadnji razlog zbog kojeg sam odlučio da idem, ali neću o detaljima. Zahvalan sam klubu, Upravi, na povjerenju koje su mi dali u proteklom periodu“, priča Kobiljar na početku razgovora za SportSport.ba.

Priznaje da je očekivao veću minutažu.

“Naravno da čovjek ne može biti zadovoljan minutažom, jer sam smatrao da sam zaslužio veću minutažu. Pogotovo kada smo upali u krizu rezultata, ništa se tu nije mijenjalo, svi su dobijali priliku, a ja sam uvijek nekako bio tu, ulazio, pa nisam, pa ulazio. Odjednom se nije računalo na mene, koji su razlozi, neću ulaziti u to. Život ide dalje“.

Kako gledaš na ovaj period proveden u bordo dresu?

“Ostao sam samo na incijativu Feđe Dudića, a ja sam se onda složio da ostanem. Zahvalan sam mu, on mi je puno pomogao kao igrač, a i kao trener. Naučio sam mnogo od njega. Stao je za mene uoči sezone, a bio sam na spisku otpisanih igrača. On je rekao da me želi i da trebam ostati. Imali smo sjajan start, tri pobjede, a ja sam lično odradio vrhunske pripreme. Kada sam god ušao donio sam neku prevagu, a očekivao sam nakon toga možda i veću minutažu, mislim da sam to i zaslužio. Ušli smo tada u lošu seriju, te nismo mogli da se 'izvučemo'. Protiv Slobode i Željezničara smo u desetak sekundi izgubili četiri boda. Protiv Širokog Brijega smo imali dvije prečke, dvije stative, bukvalno smo ih pregazili. Tada smo upali u psihološku krizu, navijači imaju velika očekivanja, a i sam od sebe imaš velika očekivanja. Glava je čudo, kada ona nije 'na mjestu', fudbalski kvalitet ne može doći do izražaja“.

Šta se zapravo desilo sa ekipom nakon tog sjajnog starta?

“U odgovoru gore sam naveo već malo o tome. Smatram i da bi Koševo bilo dosta ispunjeno i protiv Tuzle City, ne bi rezultat bio kakav je bio. Dosta se toga promijenilo tim odlaskom u Zenicu. Ali, šta možemo. To je nogomet. Svjesni smo svi da je ovo najgori rezultat u historiji kluba. Kada je čovjek svjestan nečega, a ne može da promijeni, e tada je najteže. Kada nešto moraš, to je najteže. Nadam se da će FK Sarajevo izaći iz krize, to klub zaslužuje, kao i gospodin Ismir Mirvić. Takav čovjek neće nikada doći ni blizu bh. nogometa, to sam rekao i direktorici Ajli na sastanku i to ću reći uvijek. Igrači su prolazni, kao i treneri, Sarajevo će uvijek ostati. Nadam se da će klub što prije izvući iz krize“.

O prvom čovjeku kluba Ismiru Mirviću govori biranim riječima.

“Moj sastanak za raskid nije bio sa Mirvićem, već sa direktoricom Ajlom. Sa Mirvićem sam se čuo kada je sve prošlo, nakon sedam dana i imali smo odličan razgovor. Opet ću reći da je to veliki gospodin, takvog čovjeka ne zaslužuje naš narod, naša država. Taj čovjek je toliko pozitivan, energičan, zaista nevjerovatan... On je spasio klub, digao ga je na nivo, nikada klub nije bio financijski stabilniji. Samo nedostaju rezultati. Mi smo zavidan narod, puni ljubomore, takvi smo... Uvijek smo negativni, ne želimo nikome dobre...“.

Ponovo smo se dotakli saradnje sa Dudićem.

"Bili smo prvo saigrači, pomogao mi je na samom početku karijere. Davao mi je savjete, bio velika podrška. Preuzeo je GOŠK kada sam stigao na posudbu iz Zrinjskog, sa njim sam bio na pripremama i odradio dva kola. Trebao sam možda ostati još pola godine, ali Olimpija se ne odbija sa dvadesetak godina. Sada je to bilo puno drugačije, došao je u  FK Sarajevo kao najbolji trener Premijer lige i ne može se porediti moje prvo i drugo iskustvo sa njim. Zahvalsan sam mu što je stao za mene uoči sezone, a kada je otišao čuli smo se i ja njemu ništa nemam zamjeriti, kao ni on meni. Da li je moglo bolje sa njegova strane, sa moje, sigurno da jeste. Želim mu sve najbolje u karijeri, iskreno smatram da je jako dobar trener, ali Sarajevo je ove sezone 'progutalo' ne samo njega nego sviju nas. Teška sredina, velika su očekivanja...“.

Trenutno je na odmoru, a pitali smo ga gdje se vidi u budućnosti.

“U Americi sam sa porodicom, odmaram, treniram... Čovjek mora malo odmorriti, porodica je u ovom trenutku najvažnija. To je najveće bogatstvo, oni su mi podrška. Imam hvala Bogu dosta ponuda, kako iz BiH, tako i sa naših prostora, te šire. Vidjet ćemo šta mi je suđenjo. U vjeri sam, vjernik sam, sa te strane gledam sve. Prepustio sam to većoj sili, hvala Bogu pa ta viša sila daje nafaku. Ko zna gdje bismo mi svi bili da je daje neko drugi“, završio je Kobiljar u razgovoru za SportSport.ba.