Fudbaleri su čudna sorta: Ima li nade za Gorana Zakarića? · Kolumna

Bez pretenzija za bilo kakvim generalizacijama, danas uspiju samo oni koji svojom inteligencijom i izborom poteza odudaraju od većine, nisu previše pohlepni i razmišljaju na način koji nije svojstven današnjem vaktu.

Često se zapitamo kako onaj nekakav nije mogao napraviti više u karijeri, otkud tamo da pređe ako ga već traži milanski Inter, što Trabzonspor nađe baš Bičakčića da ga dovede i kako to sve fercera uopće.

U svemu tome presudna je uloga menadžera. Ključna je jer nisu svi fudbaleri jednako kvalitetni, a ima ih milijardu kao i klubova. Pa što imaš boljeg menadžera, čovjeka sa boljim vezama veće su ti šanse da pronađeš neki angažman kojim ćeš biti zadovoljan.

Prethodnog ljeta recimo mnogi su iščekivali gdje će karijeru nastaviti Ibrahim Šehić nakon što mu je istekao ugovor u Qarabagu. Mogao ga je i produžiti, nebrojeno puta je spomenuo da mu je tamo divno, no možda je Ibro želio novi izazov u karijeri. Otišao je u Erzurum i onda su se mnogi razočarali. Kao da su oni ti čije je išta Šehiću bitno. Kao da oni žive njegov život.

Majstorski se tu ponio i Qarabag. Šehić je branio do posljednje sekunde svoga ugovora iako ga nije produžio ranije. U našim okolnostima takvi igrači se najčešće suspenduju što je također pravo klubova.

Kenan Hasagić svojevremeno bio je stavljen na hlađenje jer nije želio potpisati produženje. Završio je u Istanbulu, možda bi da je produžio završio u Liverpoolu ili barem Hibernianu gdje pokušava angažman ostvariti Ivan Lendrić. Ko će znati, sve je to u domenu hipotetike, no za ovu priču pozabavimo se malo Goranom Zakarićem.

Najbolji igrač BHT Premijer lige nije toliki kalibar da "tečno" pronađe lijep angažman u nekoj od respektabilnijih liga. Za ovu ligu on je možda Pele, ali evo recimo Pele je bio i Haris Duljević koji je usto mlađi od Zakarića pa je odjezdio u njemačku Cvajtu.

Je li Haris pogriješio? Gledajući zdravorazumski nije. Možda je to put koji je potreban da bi se Duljević potencijal razvio na najbolji način. Možda je tako i fenomenalni Alen Škoro trebao, a generalno ondašnji Škoro ne da je bolji od sadašnjeg Zakarića, nego je bolji tri puta.

Goran Zakarić jednom je otišao u Dinamo i nakon stotinjak posudbi nisu ga na kraju doživljavali dovoljno dobrim da bi nastavili s njim saradnju. I to nije bilo Zakariću nikakvo naravoučenije. Šaltalo ga je te u Široki te u Zrinjski, bio je i u Lokomotivi i Slaven Belupu, no potpunu afirmaciju, ime, status reprezentativca stekao je u Željezničaru.

Nešto slično kao i Miroslav Stevanović.

Dakle, napraviš pravi potez - vratiš se dva koraka unazad da bi napravio korak unaprijed i onda ne učiniš ni cijeli korak naprijed, a onda ponovo posrneš. Uradiš najgori mogući potez time što uopće - ne igraš! Za igrača ništa gore, makar te tražilo pet Partizana i makar tamo imao deset puta veću plaću.

Rijetke su prilike u kojima neki bh. igrač produži ugovor sa bh. klubom u jeku "otimanja" za njega, najčešće skromnih evropskih klubova. Da ostane u trenucima kada igrač "preraste" ovu ligu.

Treba shvatiti igrače. Želi odavde pobjeći svako glavom bez obzira, pa je isto i sa fudbalerima. Ali bi i oni konačno mogli početi pomagati sami sebi time što će razmišljati dugoročnije i na dobrobit svih. Stepenicu po stepenicu. Da je bolje otići u dansku drugu ligu ako si već nesiguran u svoj kvalitet, nego u Partizan.

Rijetki su oni poput Armina Hodžića koji toliko odudaraju, a i taj Armin Hodžić možda je mogao imati bolju karijeru, karijeru dostojnu potencijala, da je išao postepeno. Kao Džeko.

Šta fali igrati malo i u drugoj ligi (uostalom igrao ju je i Vedad Ibišević, sada će i Ermedin Demirović) ili ostati pa sa svojom ekipom pokušati izboriti treće-četvrto pretkolo Evropske lige, pa se digne cijena i tebi i ostalima...

Mnogi, međutim, polete.