Sutra kao da ne postoji · Komentar

Naravno, kako to biva, sve oči bosanskohercegovačke javnosti bile su uprte u A selekciju, koja je odigrala dva prijateljska susreta i nije se proslavila. Selekcije, koje smo prije nekih desetak godina birali za sparing partenere koje ćemo bez većih problema nokautirati, još jednom su potvrdile ono što odavno znamo - naša A selekcija je u slobodnom padu kojeg ćemo teško zaustaviti.

Gruzija (poraz) i Luksemburg (pobjeda) su potvrdili da, bez obzira što se radi o prijateljskim susretima, bugarski stručnjak Ivaylo Petev nije "taj" koji ima moć da od Zmajeva ponovo napravi reprezentaciju, od koje će, ako ništa drugo, onda uoči žrijebanja kvalifikacija, favoriti na papiru bježati kao "đavo od krsta". Nažalost, bez obzira koliko to nepopularno bilo, usudili bismo se reći da i sa mnogo boljim stručnjacima na klupi, teško da bi se stvari promijenile nabolje.

Slobodan pad počeo je mnogo prije dolaska bugarskog stručnjaka i ako se vjerovalo da je upravo "stranac" taj koji će ga zaustaviti, kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo i prijateljski susreti su pokazali da ipak to nije to, a na čelnicima Fudbalskog saveza BiH je da koliko je danas donesu odluku šta i kako dalje - nastaviti sa Petevom ili pak kao i mnogo puta do sada, sa novim selektorom pokušati izazvati "pozitivni šok".

Odaberu li nastavak saradnje s Bugarinom, onda bi to trebalo biti uz neki strateški plan za budućnost kojeg do sad nismo imali. I sam Petev nebrojeno puta je istakao da ‘radi s onim sto ima’, da mu od igrača koji su na raspolaganju zavisi strategija - prevedeno s bugarskog na naš: radi od danas za sutra i pokušava se isčupati iz vrtloga u koji je upao, a ne planira dugoročno ozdravljenje naseg fudbala.

U akciji je bila i mlada reprezentacija. Spisak Slobodana Starčevića uoči duela sa Luksemburgom i Italijom izazvao je mnogo negodovanja u bosanskohercegovačkoj javnosti, pogotovo što su se na njemu pojavili igrači koji imaju mizernu ili su bez bilo kakve minutaže u svojim klubovima. Pobijedili su Zmajići Luksemburg, poraženi su od Italije. Rekli bismo, sasvim očekivano, no uz naglasak da je među mladim reprezentativcima sa posljednjeg spiska gotovo nema onih koji će sutra biti A reprezentativci, da ne kažemo nositi igru A tima.

Nisu se proslavili ni kadeti, koji su se u elitni krug kvalifikacija za Evropsko prvenstvo plasirali kroz "iglene uši", a tamo su se proveli kao bosi po trnju. Istina, Španija i Belgija su ušli kao favoriti u kvalifikacije, no ne treba zaboraviti da smo se sa kadetima tri puta plasirali na smotru najboljih selekcija Starog kontinenta.

No, ipak, sa današnje tačke gledišta, bh. fudbal nije mnogo dobio od tih generacija jer većina tih fudbalera koji su nas predstavljali na evropskim prvenstvima, danas je miljama udaljeno od ozbiljnog fudbala. A, koliko su oni "krivi", sasvim sigurno i dio krivice ide na dušu ne postojanja reprezentativnog sistema u Fudbalskom savezu BiH.

Bez ideje i bez cilja

I sada dolazimo do jedine pozitivne strane desetodnevnih reprezentativnih aktivnosti. Naravno, radi se o juniorskoj selekciji, koja je nažalost u posljednjim momentima susreta sa favoriziranom Francuskom ostala bez Evropskog prvenstva i to onog na kojem učestvuje samo osam najboljih selekcija. Generacija, koju je sa dosta uspjeha s klupe predvodio Ivica Barbarić u šest mečeva kvalifikacija ostvarila je četiri pobjede uz remi i poraz. Rušili su naši mladi fudbaleri Bugarsku, Češku, Crnu Goru i Švedsku, remizirali su sa Republikom Irskom, dok su poraženi samo od Francuske.

Ali, od rezultata u ovom trenutku je mnogo bitnije da su izabranici Ivice Barbarića igrali kvalitetan fudbal, pokazali su da se mogu nositi da selekcijama koje mnogo više ulažu u fudbal i zapravo, mnogi od njih su svojim igrama pokazali da imaju potencijal da sutra nose dres A selekcije. Izdvajati nikog nećemo jer bilo bi nepravedno, no u Fudbalskom savezu, ukoliko razmišljaju na malo duži period, svu pažnju u narednim godinama trebali bi posvetiti ovim mladim fudbalerima.

Dug je to put, nepopularan jer navijači traže i žele sve sada i odmah, ali čini se jedini ispravan. Nije Bosna i Hercegovina jedina reprezentacija koja se suočila sa slobodnim padom koji se činio nezaustavljivim. Sjetimo se Belgije, koja je u periodu od 2004. do 2012. propustila pet velikih takmičenja. Od reprezentacije koja je 20-ak godina prije igrala finale Evropskog prvenstva i polufinale Svjetskog prvenstva, postala je selekcija kojoj su par pobjeda postale premija. Možda poređenje i nije najbolje, no u nekim okvirima je situacija slična. Ali, u Fudbalskom savezu Belgije su imali plan, znali su da u omladinskim selekcijama "rastu" talentovane generacije čije vrijeme mora doći. Plan i program napravljen godinama ranije je ispoštovan i danas je Belgija fudbalska velesila.

Imali su u Fudbalskom savezu BiH, istina ne ove, nego neke ranije rukovodeće strukture, priliku da naprave plan koji će u dogledno vrijeme talentovane igrače iz omladinskih selekcija "pogurati" prvo prema mladoj, a zatim A selekciji. No, A selekcija je tada bilježila dobre rezultate, bitno je bilo danas, a sutra kao da nije postojalo.  Drugim riječima, na budućnost niko nije mislio, pa smo i zbog toga danas tu gdje jesmo.

Sadašnje rukovodstvo Saveza ima priliku da po ovom pitanju nešto uradi. Iz ove juniroske generacije uz dobar plan i program na reprezentativnom nivou koji podrazumijeva i dobru koordinaciju sa klubovima za koje nastupaju, u budućnosti se može izvući mnogo fudbalera za A selekciju. I to, ne onih koji će tu biti da popune broj, nego oko kojih će se vrtiti igra našeg nacionalnog tima.