Huseinbašić rekao 'zbogom' nogometu: Nisam Totti, ne trebaju mi ceremonije, hvala svima!

Huseinbašić je bh. nogomet prošao od najnižeg do najvišeg ranga, a u 39. godini odlučio se i zvanično oprostiti.

Aktivno je igrao 25. godina, a ističe da je odluku donio teška srca.

"Nakon 25 godina aktivnog igranja od najnižeg do najvišeg ranga bh. fudbala, teška srca, ali 39 godina na leđima uskoro i 40 red je bio da se oprostim...nisam htio ceremonije, nisam Totti, jednostavno odigraj utakmicu pobijedi i reci dosta...tako je i bilo, ali dosta zanimljivosti i slučajnosti je bilo baš jučer. Kao klinac znam da su me izvukli iz kuće jedva me mama i babo pustili da odem igrati prijateljsku utakmicu za FK Bosna gdje sam sada trener, mislim nekako da je bio mart 1996.g., kiša je padala a ja nisam imao kopačke pa sam igrao u patikama...i slučajnosti igrali smo protiv OFK Vida na Popovači, a jučer sam završio karijeru baš na Popovači u dresu OFK Vida.

Prvi zvanični nastup za kadete NK Zvijezda sam imao 25.04.1996., a jučer je bio 25.04.2021.g., tačno 25 godina fudbalske karijere i pobijedili smo 5:2 ,baš igra brojeva i slučajnosti...broj 10 sam nosio skoro cijelu karijeru 2x5 ili 5x2 je 10...inače sam uvijek imao svoje neke rituale i običaje, majicu sam nosio uvijek ispod dresa još ako pobijedimo onda istu nosim i narednu utakmicu, desnom nogom sam prvo izlazio da teren i prvo obuvao desnu kopačku pa lijevu, prvu sam vezao tri puta, drugu dva puta...uvijek sam želio pobijediti, ali nisam uvijek pobjeđivao. Za cijelu karijeru nisam nikad ispao sa ekipom u niži rang, a osvojio sam 2.kantonalnu, 1.kantonalnu sa Bosnom, sa Zvijezdom drugu federalnu i prvu federalnu i bio jedini domaći igrač koji je igrao Premijer ligu BiH i najduže se zadržao na Banji Ilidži a nisam imao menadžera", napisao je Huseinbašić, te dodao.

"Imao sam ponuda da idem i vani, ali jednostavno mi se nije išlo. Imao sam dva nastupa za mladu reprezentaciju BiH i bio sam 2005. i 2007. godine najbolji sportista Grada Gradačca.
Hvala svima koji su me tokom moje karijere podržavali, a hvala i onima koji nisu jer baš oni su mi uvijek bili motiv, kao i suparnici na terenu, poštuj svakoga ali sebe i svoju ekipu najviše, hvala i svim mojim i protivničkim igračima s kojima sam igrao i protiv kojih sam igrao, kao i svojim trenerima od kojih sam dosta naučio, nek mi oproste ako sam nekad nekoga uvrijedio jer dok sam igrao davao sam svoj maksimum pa nekad i prelazio granice toga kako bih došao do pobjede. Hvala i puno sreće želim i svim ekipama u kojima sam igrao, jer nakon profesionalne karijere imao sam volju igrati za male klubove jer znam koliko ljudi u tim sredinama vole svoje klubove i tako da sam bio i tu sretan. Ustvari, sretan sam kad god sam sa svojom prvom ljubavi, a to je lopta, bila, jeste i ostat će, ali u nekom drugom obliku".