Mnogo se prašine podiglo nakon prijateljskog susreta između fudbalskih reprezentacija Bosne i Hercegovine i Egipta u kojem je naša selekcija rezultatom 2:0 poražena na stadionu Tivoli-Neu u Innsbrucku.
Lošu igru i nezalaganje naših reprezentativaca teško je opravdati, a masu je nemoguće slagati ili prevariti. Tako je to u kod nas u Bosni, a Boga mi i Hercegovini. Jednog trena si heroj, idol, a već narednog, ako te raja "provali", na samom si dnu. Idemo iz krajnosti u krajnosti, ali valjda smo takvi…
U moru prljavštine koja je s pravom isplivala na površinu proteklih dana ima i svijetlih tački, pravih primjera profesionalizma o kojima se rijetko napiše koja riječ, obzirom da publiku i čitaoce naših medija uglavnom zanimaju dešavanja na stadionu, u igri, na treningu, na tribinama…ali rijetko se ko interesuje za odnos naših fudbalskih reprezentativaca prema medijima.
Često su pripadnici sedme sile "neprijatelj broj jedan" u očima pojedinaca iz čete Safeta Sušića. Od pojedinih na pitanje za kratku izjavu uglavnom dobijete samo pogled, nekad i "ukor" i objašnjenje zašto nećete tog dana, tog trenutka dobiti izjavu. Dati će oni izjave za strane medije, to im nije problem dok se na stranim jezicima smješkaju u kameru. Bolje je da Turci i Japanci znaju šta Zmajevi misle o Egiptu, Mundijalu, Ronaldu ili Messiju…jer su baš hiljade Turaka i Japanaca čekale do sitnih sati u Titovoj i širom bh. gradova dolazak fudbalske reprezentacije BiH iz Litvanije nakon historijske pobjede. Ima i onih Zmajeva koji će pristati na intervju, ali samo ako pišete, snimiti ih je malo teže, jer se "boje kamere".
Srećom u taboru Safeta Sušića ima i onih koji su uvijek spremni stati pred kamere u miks zoni (mjesto predviđeno za davanje izjava nakon utakmica op.a) i bez obzira na to kako je utakmica završila po naš nacionalni tim. Logično je da su nakon poraza svi neraspoloženi, ko još voli gubiti i ko se osjeća dobro nakon poraza? Niko!
Ipak, u maniru pravih profesionalaca koji ne žele navijačima svoje reprezentacije uskratiti svoje viđenje i mišljenje o utakmici pred kamere su uvijek spremni stati i izjavu dati Asmir Begović, Vedad Ibišević, Zvjezdan Misimović, Haris Medunjanin, Mensur Mujdža, Ervin Zukanović, Ermin Bičakčić, a uz izvinjenje jer će to učiniti na njemačkom jeziku bez problema izjavu u najavi utakmice dao je i Sead Kolašinac.
Nismo ih trebali puno moljakati, kako to pojedinci vole da se za njima trčkara, da ih se moli. Svjesni su oni da i novinari zarađuju samo svoj hljeb, svoju platu…platu koji mnogi od njih zarade kad obuku pidžamu svake noći.
Zvuči ružno, uopšte ih isticati, ali je tako. Nakon utakmice sa Egiptom jedan od najboljih golmana engleskog Premiershipa, nam je obećao izjavu, ali pod uslovom da sačekamo dok se on slika sa navijačima. Nije Asmiru Begoviću, Idolu nacije, bilo mrsko napraviti desetine slika sa navijačima svoje domovine, a potom stati pred našu kameru. Profesionalac od glave do pete, baš kao i Haris Medunjanin i Mensur Mujdža, koju su nakon poraza od Egipta ispoštovali predstavnike domaćih medija, onih koji su željeli njihovu izjavu.
Za razliku od njih drugi su pored domaćih novinara prolazili ne gledajući ih, uz strogi "ignore". Žalosno je, neshvatljivo, da kapiten jedne reprezentacije, koja nije velika, ali je napravila veliki uspjeh već godinama ne daje izjave za domaće medije, a da su opet kod drugih fudbalera strani mediji u povlaštenom položaju u odnosu na domaće, al’ dobro takva smo valja mi zemlja, takav narod…sad si gore, sad si dole.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
