Iskusni trener spreman je pod cijenu porodice reći 'da' Italiji

Uvijek iskren, bez zadrške, s osmijehom koji ga je pratio tokom čitave karijere. Claudio Ranieri nikada nije bježao od razgovora.

Takav je bio i prije tri godine kada je na Festivalu u Trentu govorio o svom putu kroz fudbal.

Prisjetio se tada Cagliarija, kluba kojeg naziva "mamom", i Rome, koju vidi kao "ženu", vjerovatno naslućujući da bi se mogao vratiti tamo gdje je sve počelo.

I jeste – dva mjeseca nakon toga ponovo je pozvan u Cagliari.

I tu nije bio kraj iznenađenjima, jer se nedugo zatim otvorila i vrata Rome, kluba kojem je duboko odan.

Ali ono što sigurno nije mogao predvidjeti jeste novi poziv – ovaj put iz same srži italijanskog fudbala.

Ranieri je sada pred izazovom koji niko ne odbija: selektorska pozicija reprezentacije Italije.

Poziv je stigao sasvim neočekivano – tokom meča između Carlosa Alcaraza i Jannika Sinnera, u trenutku kada je najmanje očekivao.

Od tada, kaže, u porodici se samo o tome priča.

"Kako da kažem ne? Odbio bih sam sebe. Navijača Rome, ali i navijača reprezentacije", navodno je rekao.

Kako da se odbije poziv Italiji? Posebno kad znaš da je tu nešto veće, dublje, gotovo lično.

Zanimljivo, Friedkini su mu dali zeleno svjetlo da obavlja dvostruku funkciju – selektor Italije i lični savjetnik predsjednika Rome.

Takav dogovor, čini se, ne bi smetao ni Fudbalskom savezu Italije. Nije to ništa novo – historija je puna sličnih primjera.

Sir Alex Ferguson je istovremeno bio selektor Škotske i trener Manchester Uniteda. Rinus Michels je istovremeno vodio Barcelonu i Nizozemsku.

Ranieri bi, u ovom slučaju, imao znatno "lakši" dvostruki zadatak – bez svakodnevnog vođenja dva tima, već više u savjetodavnoj ulozi.

Naravno, odmah su se pojavile šale: "Hajde Claudio, da vidimo ko bi posumnjao u tvoje namjere ako pozoveš nekog iz Rome u reprezentaciju..."

Ipak, za Ranierija je sve ovo više od posla. Svi koji ga znaju znaju da ovo doživljava kao misiju.

Malo mu je bilo neugodno reći to kolegama, među njima i Gian Pieru Gasperiniju, s kojima je proteklih dana provodio vrijeme.

Ali... kako da kažeš "ne" Italiji? "Ako je Cagliari majka, a Roma supruga – onda je Italija ono što smo svi mi.", rekao je Ranieri.

Na kraju, gledajući sa ljudske strane, kako da kažeš "ne" samom sebi? Zadaci poput ovog kao da su pisani upravo za Ranierija.

Njegova biografija to potvrđuje. Čovjek koji je stvorio najveće klupsko čudo u historiji – titulu s Leicester Cityjem.

Ne osvaja se Premier liga bez ideje, liderstva, vizije. Ne stvara se grupa i zajedništvo bez empatije i razumijevanja.

A Ranieri je uvijek znao balansirati između taktičkog vođenja i emotivne povezanosti s timom.

On nikada nije pravio razliku između trenera i selektora. Za njega su to dvije strane iste medalje.

Jer, i kada vodi svakodnevne treninge, nikada ne zaboravlja da je najvažnija stvar – trenutna forma igrača.

To se pokazalo i ove sezone s Romom, gdje su igrači dolazili i odlazili iz prvog tima zavisno od inspiracije i fizičke spreme.

I upravo tu vidi svoj pristup i u reprezentaciji.

I naravno kada je Claudio u pitanju on se neće šaliti jer Mundijal je u pitanju, a njegova domovina traži spas.

Ono što pravi 'problem' u svemu jeste njegova porodica. Ali kako već mnogi navijači na mrežama pišu: "Oni će to razumjeti".