Ispričao tamnu stranu nogometa: "To je usamljeno mjesto, osjećao sam se kao duh"

"Vi ste lovac na novac ili ne poštujete dres ili vi ste virus koji ubij ovaj klub. Bile su to poruke koje sam svakodnevno dobijao na društvenim mrežama tokom posljednjih mjeseci mog boravka u Villi i naravno da sam bio povrijeđen", počeo je svoju priču Richards.

"Razmišljao sam kako bi to neko mogao govoriti o meni kad bi znao odakle sam, kako sam naporno radio i kakav sam bio kao osoba. Ali kad ste povrijeđeni nogometaš, pogotovo kada ne igrate toliko dugo, saznate sve o tamnoj strani ove igre. Dugo sam bio na usamljenom mjestu i nisam znao kako da se izvučem", tvrdi nekadašnji defanzivac.

"Kada su me navijači zlostavljali na Twitteru i Instagramu, još sam se borio da spasim karijeru. Duboko u sebi, vjerojatno sam znao da je to već gotovo, ali nekako sam živio u nekoj nadi da nije. Bilo je slučajeva u Aston Villi kada sam se osjećao kao duh. Rekli su mi dolazim triput sedmično na treninge, a onda dvaput. Ostao bih kod kuće čekajući da ljekar iz kluba pošalje poruku i da mi javi kad budem potreban. Tu sam imao mnogo vremena za razmišljanje, ali i dalje sam želio igrati nogomet i borio sam se s mislima da moje koljeno nikada neće biti dovoljno dobro za to. Navijači su me frustrirali i naravno da sam mislio kako me klub više ne želi".

O njegovim problemima niko nije ništa znao

"Tada se nisam viđao puno saigračima, jer nisam trenirao s njima. Ali čak i kad bih to učinio, nikad ne bih govorio o svojim emocijama niti izrazio svoje osjećaje, pa niko tada sa mnom nije razgovarao istinski o čemu se radi".

"Uvijek sam se trudio ostati pozitivan i zadržati osmijeh na licu ... ali trebala mi je pomoć. Ljudi vas vide kao muškarca, sportistu, nogometaša koji je dobro plaćen i misle da ste uvijek super. Steve Bruce (bivši menadžer Ville op.a) mi je govorio da brine za mene, a ja mu svaki put odgovarao da sam dobro i da nemam problema. Zapravo nisam imao pojma kako da se događam sa svim tim. Nikada ne možete da se nosite s nekim stvarima", dodaje.

Još kao tinejdžer 2008., dok je imao 19 godina, Richards je počeo da dobija probleme s desnim koljenom i ono ga je mučilo tokom cijele karijere. Nakon prve operacije koljena, zbog čega je pauzirao četiri mjeseca, počeli su stalni problemi.

"Početkom sezone 2012-13, u utakmici protiv Swanseaja, ponovno sam povrijedio koljeno. Odmah sam znao da je loše jer je koljeno bilo zaključano i nisam ga mogao ispraviti. Slomio sam meniskus, pa sam imao više operacija i bio sam vani od oktobra do aprila".

U karijeri je osvojio Premier ligu i FA Kup, odigrao je više od 250 utakmica za City, ima 13 nastupa za Englesku, bio i u inostranstvu, a onda zaigrao za Aston Villu u gradu u kojem se rodio.

"Mogao bih sjediti ovdje i pogledati nazad i misliti da bih volio da sam učinio ovo ili ono jer sam definitivno napravio neke pogreške na putu, ali zapravo sam jako ponosan na ono što sam postigao.Sada mogu sagledati sve s druge strane. Imam samo 31 godinu, ali znam sve o zamkama profesionalnog nogometaša - usponima i padovima".

Poruka na kraju?

"Kad se osvrnem na karijeru, znam da su stvari mogle ići nabolje, ali znam da sam uvijek davao sve što sam mogao, i zadovoljan sam time. Sada sam kao bivši igrač opet na sretnom mjestu, što je najvažnija stvar. Jednostavno se osjećam toliko sretno da sam i dalje uključen u igru i, nadam se, u svojoj novoj ulozi moći ću objasniti kakav je zapravo život nogometaša".