Isti sport, ali ni nalik: Kako je 1992. podijelila historiju onoga što nazivamo fudbal

Oni što su rođeni 1992. danas imaju 27 godina. Nije to ni malo. Mogli su zapamtiti razne virtuoze, nevjerovatne ekipe i utakmice, no fudbal koji danas gledamo u mnogome se razlikuje od fudbala koji se dotad igrao.

Promjene u okviru pravilnika i van njega znače da igrači danas učestvuju u veoma drugačijem sportu od svojih prethodnika i često se kaže da fudbal nije izmišljen 1992. godine, ali ne može se poreći da je početak devedesetih godina podijelu historiju vrhunskog nogometa na dva dijela. Za to postoji više razloga.

Pioniri revolucije

Engleski fudbal je bio je pionir inovacija kada su 1981. uvedena tri boda za pobjedu. Sve manji broj ljudi na tribinama uslovljen "negativnim" načinom igre imali su štetan učinak na fudbal u cjelini pa je odlučeno je da se napadački nogomet treba više ohrabriti. To je učinjeno smanjivanjem vrijednosti remija u nadi da će to izazvati da timovi više streme pobjedi.

FIFA je to predstavila za Svjetsko prvenstvo 1994. godine, a do sezone 1995/1996 i druge vodeće lige diljem Evrope i svijeta poslužili se tim primjerom.

Drugo, pravilo offsidea uvijek je postojalo u jednom ili drugom obliku - uz manje izmjene tu i tamo - ali je najveću prigodbu doživjelo 1990. godine.

FIFA i IFAB odlučili su da napadač nije u offsideu sve dok nije iza drugog posljednjeg igrača odbrane, a na istom nivou. Bio je to mali, ali značajan korak koji je dao poticaj naprijed.

“Kada sam otišao u Arsenal, George Graham je dosta radio na ofsajd zamkama, tako da smo četvorica tada sa Tonyjem Adamsom, stalno podizali ruke i apelirali na pomoćnike da sviraju ofsajd", kaže Viv Anderson, kojio je prije dolaska u Arsenal 1984. osvojio dva evropska naslova sa Brianom Cloughom u Nottingham Forestu.

"No to je bilo jedno od pravila na koje su se igrači navikli i bilo je dobro."

Daljnje ugađanje napravljeno je u sezoni 1995/96. Ono je uvjetovalo da više nije prekršaj ako je neaktivan igrač u ofsajdu. Igrač bi bio samo u ofsajdu u trenutku kada je lopta upućena prema njemu ili ako se smatra da je neki drugi igrač aktivan, da učestvuje u svojoj nedozvoljenoj poziciji na ishod akcije.

Većina današnjih igrača nije ni rođena kada je vanredno pravilo preuređeno.

Treće pravilo, igra prema nazad

Preij 1992, golmanu je bilo dozvoljeno da uzme u ruke loptu koju mu vrati suigrač nogom. Negativna igra - posebno na Svjetskom prvenstvu 1990. - natjerala je FIFA-u da učiniti sve što je u njenoj moći kako bi osigurala da timovi više napadaju i prestanu gušiti igru i trošiti vrijeme vraćajući golmanu loptu u svakoj prilici.

Bio je to seizmički pomak za golmane, od kojih su neki jedva mogli iskontrolirati ili dosati loptu. Moderni golman kao što je Ederson je danas podjednako dio igre kao što je i napadač, ali je dugo vremena golman bio ne više od zaustavljača udaraca. Osim ako nije Rene Higuita koji je branio šuteve praveći salta, pa je to doprinosilo atraktivnošću golmana.

"Moj sin igra za pionire Manchester Cityja, on je tamo od svoje šeste ili sedme godine, ali je odrastao kroz moderni način oblikovanja golmana", kaže Anderson.

"S vremena na vrijeme se iznerviram zbog toga kako igraju zato što golman igra ravnopravno sa odbrambenim igračima. Peter Shilton ne bi bio sretan da se tako igralo u njegovo vrijeme, jer nikada nije bio najbolji sa loptom u svojim nogama! Ali sada golmani igraju na pozicijama centarhalfova. Ne možete vjerovati, čak i u pionirima!”

Značaj Mundijala u Italiji

Od 1992. godine igra se Premier liga. Ovde leži ključni sukob poimanja fudbala. Iako je Sky Sports više ili manje monopolizovao televizijski proizvod, od formiranja Premier lige došlo je do trenda da su svi snimci utakmica prije tog datuma nevažni.

Međutim, s promjenama pravila i uvođenjem inovacija do tog trenutka, to je možda i pošteno. Fudbal je postao skroz druga igra u odnosu na ono što je bio dotad.

Premier liga nije bila jednostavna vježba za rebranding. Klubovi su se odvojili od FA-a. Svjetsko prvenstvo iz 1990. godine donijelo je emocionalni poticaj koji je trebao fudbalu i učinio da ga ljudi opet zavole. Do tog trenutka dominiralo je nasilje na stadionima, dešavale su se često tragedije, infrastruktura je bila loša, a novca vrlo malo.

Međutim, klubovima koji su se odmetnuli data je sloboda da sami odlučuju i upravljaju televizijskim pravima. To je bio početak modernog engleskog fudbala kakvog ga mi danas znamo. Osnivanje Premijer lige - zajedno sa drugim faktorima - učinili su engleski fudbal najgledanijim i najbolje promoviranim u svijetu.

To je učinjeno između ostaloga i potezima koji nisu išli naruku navijačima, ali to nije previše utjecalo na njenu moć. Osnivanje Premijer lige je zauvijek promijenilo lice engleskog fudbala i dovelo do situacije da najbolji igrači više nisu bježali glavom bez obzira iz Engleske, nego su vapili kako bi ikako mogli doći tamo da igraju, prije nego bilo gdje drugo.

Onda je uvedeno Bosmanovo pravilo

Bio je to značajan trenutak, a desio se 1995. godine. Jean-Marc Bosman dao je značajan doprinos zaštiti fudbalera i utjecao na fudbal kao sport. Do tog trenutka, klub je mogao tražiti obeštećenje za igrača čak i ako on nije bio pod ugovorom.

Bosman se žalio Sudu i njegov slučaj poslužio je kao pravilo. Presudom se osiguralo da igrači u Evropskoj uniji i bez ugovora mogu slobodno mijenjati klubove bez naknade za transfer.

Kvote stranih igrača - u odnosu na državljane EU - takođe su ukinute.

To je potpuno promijenilo igru. U tom smislu, klubovi su mogli samo da dovedu do tri strana igrača u takmičenje UEFA-e. Mnoge lige su takođe imale kvote stranih igrača, ali su i one ukinute jer su diskriminisale državljane zemalja izvan EU.

To je utrlo put klubovima da započnu lov na talente iz svih krajeva kako bi poboljšali svoje ekipe. Igrači su postali oslobođeni.

Godine 1992. stari Kup evropskih prvaka prerastao je u Ligu šampiona.

Evo recimo jedan plastičan primjer. Real Madrid je 1987. eliminirao Napoli već u prvom kolu Kupa šampiona. Napoli je nakon godina i godina osvojio italijansko prvenstvo, ali je Italija odmah na startu ostala bez svog predstavnika. To je uvjetovalo gubitak zainteresiranosti, čime je najveće televizijsko tržište tada - italijansko - praktično zbrisano.

Od tada su se počeli kovati planovi za nešto veće i nešto sigurnije. Težilo se da se zaštite interesi velikih zemalja, a zapravo razmišljalo se isključivo o tržištu i uvedena je nova era.

"Postojala je nokaut faza samo i nisi mogao imati lošu noć", kaže Anderson.

„Ako imaš lošu noć, ispao si. Mislim da je prije bilo mnogo teže osvojiti naslov evropskog prvaka nego sada", govori Anderson, ali ne uzima u obzir da i sada postoji nokaut faza, samo nakon šest već odigranih utakmica. U tom kontekstu vjerovatno je naredni cilj zaista oformiti takmičenje koje liči na nacionalna prvenstva.

“Sada moraš odigrati 19 utakmica u Ligi šampiona da bi osvojio naslov. Mi smo imali oko osam utakmica. Ali svaka ti je eliminaciona. Ako nisi najbolji - ispao si."

Johan Cruyff - revolucionar

Na taktičkom frontu, pobjeda koju je ostvarila ekipa Johna Cruyffa na Wembleyju u finalu te godine, postavila je trend za decenije koje slijede. Savladavši Sampdoriju, Cruyff je imao potvrdu da to što je naumio mora "piti vode". Uvjerio je skeptičnu gomilu da njegove metode funkcioniraju.

Mnogi taktički trendovi u proteklih 25 godina bili su zasnovani na timovima koji su promovisali Cruyffove principe ili su odlučili da im prkose. Pogledajte samo aktuelnu ideološku podjelu na štovatelje Pepa Guardiole s jedne strane i Josea Mourinha sa druge.

Timovi su ili kopirali Cruyffov model ili ga pokušavali uništiti. Bilo kako bilo, to je bila reakcija na Barcelonino osvajanje prve titule šampiona Evrope 1992. godine.

Od tada je Liga šampiona postala najvažnije klupsko takmičenje na planeti. I svjetlosnu godinu je udaljeno od klasičnog turnira koji se igrao dotad. To je potpuno novi format koji je redefinisao fudbalski pejzaž.

U tom smislu, timovi su prije često dolazili da igraju protiv ekipa o kojima nisu znali gotovo ništa. Danas klubovi imaju pristup najboljim alatima za analizu i izviđanje koje novac može kupiti.

"Nisu postojale gomile i gomile dosjea, niti su se mogle gledati utakmice protivnika na internetu“, kaže Anderson. "Ništa od toga. Na primjer, upravo si dobio za protivnika Keln i ne znaš ništa o Kelnu dok ne dođeš na teren. U najboljoj opciji otišao bi da ih gleda jedan od skauta, ali i to vrlo rijetko, jer novca za te stvari nije bilo mnogo."

Najbanalniji primjer: Promjene u ishrani

Kada već razvijamo ovu priču morali bi spomenuti promjene u ishrani koje su se pojavile upravo nekada tih dana.

„Kada sam počinjao karijeru, prije meča bi jeli odrezak sa senfom i tostom", kaže Anderson. „Svi su imali takvu dijetu! Tek kasnije smo svi saznali da je potrebno osam sati da se probavi odrezak!

„Trčiš okolo sa odrezkom u stomaku? Filet odrezak i bijeli tost! Mnogo se otada stvari promijenilo!”

Dakle, iako možda nije istina da je fudbal izumljen 1992. godine, može se reći da je u to vrijeme njegova historija podijeljena na dva dijela. Ono što danas vidimo, pa i sa uvođenjem VAR-a možda možemo nazvati istom igrom, ali to je potpuno drugačiji sport.