Istinski idol Marakane i Maracane: A sve je počelo utakmicom protiv Željezničara...

Petković je imao 37 godina 2009. godine kada je postao junak Flamenga. Nije postigao pogodak, no izveo je korner nakon kojeg će Ronaldo Angelima protiv Gemia zabiti za pobjedu i za veliko slavlje. Tada, na zalasku karijre, još jednom je oduševio Maracanu.

"Ova je godina za mene bila prekrasna, bila je nezaboravna", rekao je Petković 2009. nakon osvajanja prvoligaške titule.

"Moram zahvaliti svima. Kažu da sam stigao i podigao ovu momčad, ali to nije istina. Upravo me ta grupa poboljšala. Imao sam sreću što sam bio dio ove grupe, što sam bio kapiten. Samo im moram zahvaliti za sve što su učinili za mene. Zahvaljujem se i divnoj gomili na tribinama. Mnogo zaslužuju tu titulu. Nikad neću zaboraviti ono čemu sam svjedočio ovdje na Maracani".

Ni Maracana nikada neće zaboraviti čovjeka koji je rođen u malenom industrijskom jugoslovenskom gradiću Majdanpek.

Petković je bio izvrstan nogometaš, čovjek sa zavidnom tehnikom i sa 16 godina je postao najmlađi igrač koji je nastupio službeno u Prvoj ligi Jugoslavije, srušivši tada rekrod Mitra Mrkela.

Debitovao je 1988. godine za Radnički niš protiv sarajevskog Željezničara.

"Pa ovaj dribla poput Ramba", čulo se tada s tribina stadiona u Nišu kada je Radnički igrao protiv Želje a Petković oduševljavao s loptom u nogama. Odatle počinje njegov nadimak Rambo.

Rambo će kasnije preći u Zvezdu, pa će igrati u Real Madridu, prije nego se preselio u Italiju, zatim u Brazil gdje je proveo veliki dio života igrajući za tamošnje velikane kao što su Vasco da Gama, Flamengo, Santos,Goias, Fluminense i Atletico Mineiro.

Bio je poznat po dobrim driblinzima, ali i po snažnom i preciznom udarcu. U Zvezdi su ga 1992. godine doveli kao zamjenu za Dragana Stojkovića, koji je u Beograd također stigao iz Niša, a onda otišao u Marseille nakon osvojene Lige prvaka.

"Bio je jedan od najboljih igrača koji je ikada igrao za Crvenu zvezdu", priznao je kasnije njegov saigrač Ivan Adžić.

Međutim, nije dugo ostao u Crvenoj zvezdi, što je povjesničar kluba Radovan Maksimović očajnički komentarisao riječima: "Više nije bilo igrača sa takvom tehnikom i kvalitetom". Nakon tri i pol godine i samo 55 nastupa na Marakani, otišao je u Real Madrid, koji se borio u LaLigi.

Kad je prešao u Real, zapravo je imao bolje financijske ponude drugih klubova, ali ponudu Kraljeva je smatrao "ponudom koja se dobije jednom u životu". Iako su on i njegova porodica trebali više novac, mamac španske prijestolnice bio je prevelik.

"Da ste me držali naopako u Beogradu i tresli me i da je sve u džepovima ispadalo, ne bi bilo puno novca", objasnio je jednog dana u intervjuu listu Blic. "No, nogomet je bila igra koja je bila važnija od novca. Moj život govori o uživanju u nogometu".

Iako je mnoge impresionirao, Fabija Capella baš i nije u to vrijeme u Realu.

"On nema potrebne kvalitete za igranje za Real Madrid i to sam mu rekao", bila je prokleta procjena trenera, dok je Petković tvrdio da je Capello bio pristran prema igračima iz Jugoslavije. Uslijedila je još jedna posudba, ovaj put za Racing, ali činjenica da je Petković otputovao natrag u Srbiju kako bi se oženio djevojkom iz djetinjstva istog dana kada je igrala ligaška utakmica, nije mu nimalo pogodovao.

Bilo je jasno da Petkovićeva španska avantura neće uspjeti i da mora da ode. Onda se predsjednik Vitorije sjetio da bi bilo dobro pronaći "novog Bebeta", pa je u Evropi pronšao Ramba.

Tamo je izabran za najboljeg igrača u povijesti kluba, čak i ispred Bebeta.

Kada je potpisao za Flamengo, zaigrao je na čuvenoj Maracani, stadionu čije ime je preuzeo njegov bivši klub Zvezda, a Petković je brzo postao legenda i Maracane.

Petkovićeva majstorija iz slobodnjaka 2001. godine donijela je titulu državnog prvenstva protiv Vasca. Gol je zabio na krcatom stadionu u 88. minuti kod rezultata 3:3.

"Novi se idol pojavio 2001. godine", piše zvanična web stranica Flamenga dok priča o tom razdoblju. Upravo tako. "Način izgovaranja njegovog imena bio je najmanje bitna stvar," dodao je klub. "Ono što je bilo važno bio je njegov talent na terenu."

Izgovor njegovog imena bio je važna dilema, budući da su se navijači brazilskog nogometa tako rijetko morali suočiti s istočnoevropskim prezimenom. Na kraju su ga općenito zvali Pet, što se izgovara poput Pecha i zvučalo je poput portugalske riječi za Ribu.

Dobio je i pjesmu u Brazilu. Nazvali su je 'Pet's Funk' i bio je daleko ljepši od većine nogometnih pjesama. Nije to 'Will Grigg's on Fire', ali bilo je slušljivo. Inače, Petković je zabio osam golova iz kornera u Brazilu... I kada se izvodi korner, zna se šta se na tribinama pjeva.

2002. godine napustio je poznati klub kako bi se pridružio njihovom gradskom rivalu Vascu. Unatoč suparništvo između dvije strane, Petković je dočekan aširenih ruku. "Nisam bio zabrinut", rekao je kasnije o transferu iz Flamenga u Vasco.

S 37 vratio se u Flamengo

"Najveća kritika i najveća sumnja kad sam se vratio u Flamengo bile su moje godine u to vrijeme . Svi su rekli da sam prestar i da se moje tijelo neće moći održati, čak i ako kvaliteta može. Ali uspio sam dokazati da starost nije bitna, da je najvažniji duh, ono kako se osjećate".

O Petkoviću je snimljen film s naslovom "O Gringo", što znači Stranac.

"Koliko ljudi bi željelo barem jednom nositi Flamengov dres? Flamengo ima milione navijača i još uvijek me smatraju najvećim idolom nakon Zica. Čast mi je što sam sada vratio svu tu ljubav. Nakon dužeg perioda vratio sam se u svoj klub, među svoje navijače i u svoj dom, gdje sam postao pravi idol", ispričao je po povratku u Flamengo.

Pomogao je Flamengu 2009. godine da dođe do naslova, a 2011. se oprostio od nogometa.

Petković je postao pravi idol kluba i brazilskog nogometa općenito postajući tek treći stranac koji će biti na Stazi slavnih na Maracani, zajedno s Eusébiom i Franzom Beckenbauerom , nakon što je za vrijeme svog boravka u Brazilu postigao ukupno 167 golova.

Río de Janeiro mu je dodijelio status počasnog građanina, a u Brazilu je postao i počasni konzul Srbije.

"Teško je shvatiti koliko je popularan. Žene žele da im potpiše haljine, a muškarci svoje majice", rekao je o njemu režiser njegovog filma Darko Bajić.

Bilo je čak poziva tokom karijere da Petkoviću dozvole da igra za Brazil, s obzirom na to da je jedva igrao međunarodni nogomet za Jugoslaviju prije nego što se reprezentacija raspala.

Iako nikad nije igrao za Seleção , zaradio je onu slavu kakvu mnogi brazilski igrači mogu samo sanjati. Nevjerojatno je misliti da bi čovjek rođen u Jugoslaviji 1970-ih bio heroj brazilskog nogometa 21. stoljeća.

"Riječ Marakana ili Maracanã vrlo je važna u mom životu", rekao je Petković, opisujući oba mjesta kao hramove. "Srpski nije tako velik kao brazilski, ali oba su mi vrlo važna".