"Mogli smo onako trčati do Napulja, znam da mi nikad ne bi dao loptu"

Svaki Mundijal donese nam mnoštvo zanimljivih priča, kojih se prisjećamo godinama kasnije. Jednu takvu pamtimo i sa Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2006. godine.

Fudbalska reprezentacija Italije bila je smještena u grupi E zajedno s Ganom, SAD-om i Češkom. Nakon pobjede protiv Gane (2:0) i remija s SAD-om (1:1), Azzurima je bila potrebna pobjeda protiv Češke u trećem kolu za potvrdu prvog mjesta.

Dobro je krenulo po Italiju. Već u 26. minuti stigli su do vodstva. Francesco Totti asistira, a Marco Materazzi glavom pogađa za 1:0. Sedam minuta prije toga, Materazzi je ušao na teren umjesto povrijeđenog Neste.

Međutim, imala je i Češka svoju računicu. Morala je pobijediti Italiju i osluškivati rezultat s utakmice Gana - SAD kako bi se nadala prolasku, te je napadala do posljednjih momenata.

Stvar im je uveliko bila otežana, s obzirom na to da je u finišu prvog poluvremena crveni karton dobio Jan Polak i tako svoju ekipu ostavio na cjedilu u drugom dijelu igre.

U 87. minuti sve je bilo gotovo. Česi napadaju s igračem manje, Barone krade loptu na sredini terena, lopta ide do Perrotte koji odmah upošljava Inzaghija.

Ovaj izlazi sam pred Cecha, a Barone u punom sprintu prati kontru i očekuje pas, no Pippo valja legendarnog golmana i zabija za 2:0.

Nakon utakmice Barone je imao legendarnu izjavu koja se i dan danas pamti:

"Mogli smo onako trčati i do Napulja, znam da mi nikad ne bi dao loptu."

Italija je tako završila grupu kao prvoplasirana sa sedam bodova. Kasnije su preko Australije, Ukrajine i Njemačke stigli u finale, gdje su nakon boljeg izvođenja penala slavili protiv Francuske i osvojili 4. naslov prvaka svijeta u svojoj historiji.

Taj meč svakako će ostati upamćen po sukobu Zidanea i Materazzija.