Joldić i Berberović: U naše vrijeme bilo je mnogo boljih igrača, ali i manje novca · Intervju

S obzirom da će u prvom kolu nastavka premijerligaške sezone biti odigran najveći bosanskohercegovački derbi, odlučili smo ugostiti Joldića i Berberovića. Sjajni fudbaleri, nekadašnji reprezentativci s kojim je milina bila razgovarati. Sat i pol vremena prave sportske, prije svega fudbalske priče.

Na početku su naši gosti govorili o fudbalu bez publike, odnosno o uticaju navijača na igrače, kao i o fudbalskim liderima.

"Specifična situacija, sve zavisi od karaktera igrača. Volio sam igrati pred punim tribinama. Da li su me mogli ugasiti navijači? Jesu, znamo mi kod nas kako to ide. Može napraviti problem, ali opet kažem, sve je do tebe. Može se desiti, recimo, da igrača negativno navijanje motiviše. Sad je malo sve novije. Trener malo povisi ton, odmah pritužbe, ide se u klub, smjenjuje se, buši se. Pa, bilo je sa Musemićem prije nego što je otišao iz Sarajeva takvih problema. Kao nekog je uvrijedio. Pa mi smo tu da radimo i ako dođe do nesuglasica, posvađamo se. Mi smo se znali pobiti u svlačionici, da bi naredne sedmice bilo sve kako treba. Bilo je starijih igrača, pa ti kaže 'halo'. Smječanin, Šašivarević, Tolja, Pintul, pa Dedić. Zagalame, ali daje ti neku pozitivnu vibraciju", istakao je Berberović, dok je Joldić dodao:

"Dželo Muharemović je bio lider. Nije galamio, ali je bio specifičan. Znao je odvagati, smirenim tonom podići moral ekipi. Dok recimo, Gušo, Biščević, Senad Žerić su bili drugačiji. Ali, svugdje ima takvih stvari. Nemojte misliti da u velikim ekipama nema ovog što govori Berberović, ali iz svlačionice Bayerna će teško izaći ta informacija. Navijam za Manchester United, pa sam čitao knjige Alexa Fergusona. Pa kada spominje Royja Keana. To su emocije, ljudi to moraju shvatiti. Sa velikim kvalitetom i uspjehom, ti veliki sportisti nose i veliku odgvornost", rekao je Joldić.

Govorilo se i o fenomenu društvenih mreža i prevelikim ambicijama roditelja, koje često znaju biti ogroman teret za mlade fudbalere.

"Živimo u tom nekom tehnološkom napretku. Socijalne mreže su super stvar, ali nisu baš sjajni svi komentari. Velika je odgovornost i na novinarima. Veoma je važno šta se napiše", rekao je Joldić, dok se Berberović osvrnuo i na svoj rad u ŠK Valter.

"Odlični su uslovi i kvalitetno se radi. Napravljen je dobar sistem, nema pristupa roditeljima. Imaju dva puta mjesečno da gledaju treninge. Top nivo i mislim da tako treba. Problem su roditelji. Meni je majka jednom došla na utakmicu, bio sam kapiten U21 reprezentacije. Psovanje, ovo, ono. Okrenula se i rekla 'nemojte psovati, to je moje dijete'. Jednom došla i nikad više. Volio bih da je to malo pristojnije. Dođeš na utakmicu i naslušaš se svega. Neki roditelji su pozitivni, ali pretežno nije tako."

"Roditelji su faktor bez kojeg mi ne možemo da radimo. Pričamo u finansijama. Ja sam počeo trenirati u jednom drugom sistemu gdje članarina nije bilo. I ja sam roditelj, ima svakakvih situacija. Nedavno u Španiji se potuku roditelji na utakmicama. Znam da ima nezadovoljnih roditelja mojim radom, no može se sve razgovorom riješiti", nadovezao se Joldić.

Berberović je govorio o aktuelnom treneru Tuzla Cityja, Husrefu Musemiću, kojeg jako cijeni.

"Može ga neko voliti ili ne, ali moraš poštovati ono što je napravio za klub. Eh, sad, ko ne zna raditi sa Husrefom, to je već njegov problem. Znali smo se mi posvađati, ali poslije utakmice kao da ništa nije bilo. Nekada treba progutati knedlu, najlakše se posvađati i onda žaliti nekome".

Joldić je istakao da Amar Osim mnogo prati juniore i da zahtjeva da ne igraju isti dan kao i seniori.

"Imamo dobru saradnju. Uvijek smo imali. Amar želi da ima mnogo informacija o juniorskom pogonu. Zna sve igrače, zahtjeva da ne igramo isti dan kada i seniori. Nedavno smo razgovarali, o njemu prije i sad. On sam kaže, mora se čovjek mijenjati", ističe Joldić.

"Vratili" su se Joldić i Berberović na početke svojih igračkih karijera.

"Bilo je kvalitetnijih igrača. Sada kada bih nabrajao, trebalo bi mi sat vremena da nabrojim sve njih. Pa sjetite se Slobode, Joldić je bio tu- Nisu izgubili pola godine, pa ih mi dobijemo na Koševu 2:0. Onda Budućnost, špicevi strašni. Odeš u Bihać, imaš Halima Stupca, pa u Lukavac, a tu Abdulah Ibraković. Onda Velež sa Adisom Obadom. Onda Sarajevo i Željezničar", govori Berberović.

"Mislim da je do blagog pada došlo kada sam ja završavao karijeru. Tamo 2006. i 2007. Znam nekoliko derbija da je završilo 0:0. Dobro, malo su lošiji tereni bili, pa i igrački rosteri. No, čini mi se da je tada počeo opadati kvalitet. Mislim da za bolje bh. fudbala, moramo poraditi na infrastrukturi. Vi kada gurnete loptu po travi, ako nije pokošena, pa ako je suha, ona ide sporo, a ako je pokošena, malo navlažena, bez busjena, onda je mnogo brža", ističe Joldić i dodaje:

"Počeo sam u Gradini iz Srebrenika, a 91. godine sam došao na školovanje u Sarajevo. Dok sam bio u Gradini igrao sam za kadetsku reprezentaciju BiH na turniru Republika i tu me primjetio rahmetli Ibro Biogradilić. Zovnuo me da dođem, znam da je sa mnom došao Boris Živković, pa rahmetli Elvedin Varupa. Otišao sam 3. aprila 1992. godine, trener Mirsad Fazlagić je poslao mene i Živkovića kući. Mene u Srebrenik, a njega u Živinice. Čim sam ga vidio nakon rata, pitao sam ga da li je nešto znao pa nas je poslao kući. Dobri, divni sportski radnik mi je rekao da nije, da je samo osjećao da će se nešto desiti."

Bereberović je govorio o vječitom derbiju, odigrao ih je mnogo, a najdraži mu je kada je Sarajevo dobilo 2:1 na Grbavici. Bordo ekipu je tada vodio Meho Kodro.

"Odigrao sam dosta derbija. Jedan od draži mi je kada smo na Koševu slavili 4:1, a najdraži je kada smo slavili na Grbavici 2:1. Meho Kodro nas je vodio. Ne volim se sjećati onog derbija kad smo na Koševu izgubili, Kajtaz nam zabio iz slobodnjaka, a mi bolji bili. Krivo mi je i nakon Istanbula kada smo sa Bešiktašem igrali 2:2, pa na Grbavici budemo bolji i završi 1:1. Emocije na derbiju? To se ne može opisati. Još kad debituješ sa 16 godina na Grbavici protiv Želje koji je bio sjajan. Danas su uglavnom igrači sa strane, nema tog naboja."

"Moj prvi derbi je bio na Grbavici u oktobru 2000. godine. Pobijedili smo 1:0. Senad Žerić dao gol. Govorimo o derbiju, iskreno, ne mogu zamisliti kako je Zubanoviću. Dijete ovog grada, zabije gol na onakvoj utakmici. Realan sam, drugačije doživljavaju djeca iz Sarajeva. Ono što želim naglasiti i što je bitno, u sarajevskom derbiju nema mržnje. Ima tih zafrkancija, ali mržnje nema. Drug sam s ljudima koji su igrali beogradske derbije ili one između Dinama i Hajduka. Kod nas nema te mržnje. Bio sam u SAD-u, igrom slučaja i gledao derbi kada je Željezničar slavio 3:1 na Koševu. Gledao ga u društvu navijača Sarajeva i onda oni nabrajaju, ko je iz Sarajeva, ko je ponikao u klubu i tako. Ne mogu ja derbi osjetiti kao Berberović, naravno, davao sam uvijek sve od sebe", Joldić.

"Sad je malo drugačije, prelaze djeca iz kluba u klub. Nemaju taj naboj. Meni se recimo to nije moglo desiti. Ne znam šta bi me moglo odvesti na Grbavicu. Reći ću vam nešto, moj otac rahmetli je bio Željovac, ono što se kaže, uljez u familiji. Ne bih mogao preći u Željezničar, a imao sam prilike kada sam bio odstranjen iz Sarajeva, kada se nije računalo na mene. Tad se sjećam Uprave Željezničara, Nijaza Brkovića. Zuastavljali su me, Brković i Bisić. Ali, nije me nikad vuklo. Počeo sam u Sarajevu, sa titulom završio karijeru", istakao je Berberović pa se osvrnuo i na sadašnju vezu sa Sarajevom.

"Radio sam u klubu dvije godine. Napustio sam. Nova Uprava, novi ljudi. Ne gledaju oni puno na nas legende. To je njihovo pravo. Sve se promijenilo, nema starosjedilaca. Drugačije je prije bilo, recimo kada je bio Mirso Fazlagić. Kapa do poda za rezultat, to niko ne može osporiti. Upravo sam rekao na primjeru Husrefa. Moraš poštovati šta ljudi rade. Ne govorim radi sebe, ima ljudi koji trebaju biti tu. Recimo Almir Turković ili Džemo Smječanin".

"Sport je danas veliki biznis, koji polako kuca na vrata bh. klubova. Kako će biti u Željezničaru ne znam. Ali hoću da kažem, gdje je zastupljen novac i kapitalizam, nema emocija", istakao je Joldić, a na pitanje za koliko novca su oni igrali u svoje vrijeme, Berberović je istakao:

"Iskreno, igrali smo za burek. Ako imaš za jogurta, onda si hadžija, dok je Joldić dodao:

"Igrali smo za smiješne pare. Meni je drago što je trend rasta ugovora u uzlaznoj putanji. Recimo, kod Hadžibegića sam igrao u reprezentaciji. U srijedu u Teplicama protiv tada moćne Češke igram, u petak nakon treninga na Tušnju čekam autobus za Srebrenik. Igrao sam za A reprezentaciju, nisam imao automobil, vozario svaki dan. Danas u pionirskom uzrastu djeca imaju menadžere. Oni roditeljima obećavaju kule i gradove, kupe dječacima kopačke. Ta djeca su njihovi moderni robovi, a i nama trenerima nastaju problemi. Nije menadžer loša stvar, ali bitna je priča kakvu predstavljaju roditeljima.

"Sa 16 godina sam debitovao za Sarajevo. Kakvi menadžeri, majstore, zasučeš rukave i ne bojiš se nikog. Kad sam na terenu, nema pardona. Sjećam se dobro, igramo u Rumuniji protiv domaće selekcije. Selektor je Baka Slišković, dolazi me pratiti mnogo ekipa. Prvi put srećem čovjeka koji je danas glavna faca fudbala, Falija Ramadanija. Doveo predsjednika Bayer Leverkusena, potpisao ugovor i to je to. U današnje vrijeme, ne ide mi u glavu da prodajemo igrače za 200.000-300.000 eura. Pogledajte Zvezdu, Partizan, Dinamo. Igrao sam s tim igračima, pa nisu oni toliko kvalitetniji od nas", Berberović.

Govorili su Berberović i Joldić i o problemima sa kojima se susreće bh. fudbal, a kompletno gostovanje ova dva istinska fudbalska majstora možete pogledati u video prilogu.