"Kao dijete maštaš o Realu, a onda kasnije shvatiš da je realnost drugačija" · Intervju

U razgovoru za SportSport.ba Hadžanović govori o trenutnoj formi Slobode, šansama da klub izbori Evropu, premijerligaškim situacijama, hvali Saida Husejinovića i tvrdi da je kao dječak maštao o Real Madridu, no mnoga djeca širom svijeta prije ili kasnije shvate da je igranje u jednom takvom klubu premija kakva se ne dobija na lotu.

Utakmica u Bijeljini i pobjeda na teškom terenu?

"Ovo je dobro došlo nakon tog poraza od Širokog na Tušnju. Važna pobjeda u gostima. Nije moglo bolje. Jest da ja nisam igrao, ali momci su dali najbolje što su mogli i osvojili tri boda, što je najbitnije."

Je li Sloboda spremna da se bori za pozicije koje vode u Evropu?

"Jest! Treba tu doduše da se poradi na sve strane, ali mislim da je Sloboda spremna da se bori za Evropu. Dobar trener, dobra ekipa, samo još malo stvari da se posloože".

Kako ste zadovoljni igrama u Slobodi, ali i životom u Tuzli?

"Iznenadio sam se. Nisam baš znao da će mi ovako biti. Doduše, ja sam Sarajlija, ovdje nisam dugo ni igrao, pošto sam rano otišao iz BiH. Kada sam se vratio iz inostranstva, prvo sam došao u Vitez. Uvijek sam bio vezan za Sarajevo, putovao sam na treninge i utakmice, ali u Tuzli su me stvarno dobro prihvatili. Lako mi je bilo snaći se jer su svi bili dobri prema meni. Što se tiče mojih igara, zadovoljan sam, može uvijek bolje, ali zadovoljan sam. Bilo je tih kartona, propuštenih utakmica, ali sve je to ipak bilo i smisleno".

Koliko ste zadovoljni radom trenera Zlatana Nalića?

"Nalićeva igra mi odgovara. Destruktivac sam i ovaj način igre mi odgovara. Odgovara mi kako se trenira kod Nalića. On je trener koji zna da komunicira s igračima, pa s osmijehom dolazimo na treninge".

Postoji li određeni strah ili pritisak zbog nekad loših igara i rezultata na Tušnju?

"Nije to sada neki strah, mada ima pritiska. Sloboda je jedan od najvećih klubova u BiH i mora da postoji pritisak, ali taj pritisak je ipak da se odigra dobra utakmica, što je logično".

Kajete li se zbog nečega nakon svega što ste prošli, a imali ste priliku da igrate u nekoliko zemalja, pa i izvan Evrope?

"Nisu baš sve moje odluke bile ispravne. Malo se i kajem, možda sam prerano otišao od kuće. Možda sam trebao još malo da ostanem u Olimpiku, ali eto, takva je situacija ispala, faktički sam morao da odem. Sada je to sve prošlo, sada je to sve neko iskustvo, ali opet znam da sam mogao i bolje napravitit neke stvari".

Željo ili Sarajevo?

"Iskreno, ne znam. Olimpikovo sam dijete, pa ne bih da komentarišem. Ne bih se izjašnjavao o tome".

Gradski derbi u Tuzli je neka novina, čini se da je to dobra stvar za ovaj grad?

"Odlično je što sada imamo određeno rivalstvo. Lijepo je kada neki grad ima dva kluba. Nije važno kako je Tuzla City nastao, kako je došao do Premijer lige, dobra je stvar što sada imamo svog gradskog rivala. Ovo je veliki plus za Tuzlu".

Je li Sarajevo u ovom trenutku najjači tim u ligi?

"Sarajevo iskreno najbolje igra, ali opet, moram da kažem da su i oni imali dosta sreće. Igrali smo mi dva puta protiv njih i nijednom nisu zaslužili da nas pobijede, ni na Tušnju, ni na Koševu".

Ko je najveći majstor u Premijer ligi?

"Najveći majstor je Said Husejinović. Nije to što je sa mnom u ekipi, ali on je zaista veliki igrač. Morao je imati i veću karijeru, mada je ionako imao veliku karijeru. Kada ti vidiš kako on to sve lagano radi, prima loptu, dribla, šutira... Po meni najbolji igrač u BiH".

Je li bilo noći u karijeri kada ste bili depresivni, utučeni...?

"Bilo je teških trenutaka, ali takav sam karakter, uvijek pokušavam da napredujem, da dajem maksimum i trudim se da nešto napravim u životu. Nisam lako odustajao. Bez obzira šta da se desi, ja idem do kraja".

Koje igrače posebno promatrate, koji su Vam najdraži?

"Svi me zovu Gattuso (haha). Njega sam prije volio, ali sada najviše volim Verattija i Nainggolana. Volim Romu i De Rossija, kojeg sam uvijek uživao gledati".

Planirate li ostati u Slobodi?

"Imam još pola godine ugovora, pa ćemo vidjeti. Možda produžim ugovor, mada ne isključujem da odem i vani, ali za sada je sve super i nadam se da ću i ostati".

Postoji li nešto što Vam smeta u FK Sloboda?

"Sad zasad sam zadovoljan sa svime. Uprava se trudi da sve ispoštuje što dogvorimo, a jedina loša stvar je možda to što su navijači ušli na teren. Nismo zaslužili da nam psuju i nekako mi je to jedini kiks u Slobodi, ostalo je sve super".

Jeste li kao dječak sanjali i maštali o velikom klubu?

"Kao dječak se uvijek nadaš da zaigraš u Realu, ali kako vrijeme ide, shvatiš da je realnost drugačija".

Imali ste priliku da zaigrate rame uz rame s nekim vrhunskim igračima dok ste nosili dres mladih bh. reprezentacija?

"Igrao sam za mlade reprezentacije, sa mnom je u U19 selekciji bio Sanjin Prcić. U Olimpiku sam se družio sa Harisom Duljevićem, veliki mi je prijatelj i mislim da je on zaslužio da igra u još boljem i većem klubu".

Imate li djevojku i kako provodite slobodno vrijeme?

"Imam curu, za sada sam sretan (haha). Igram ponekad PlayStation, pa onda malo s ekipom izađem na kafu, odmaram u stanu..."

Sloboda ima jako kvalitetne mlade nogometaše...

"Mladi Beganović bi stvarno trebao da napravi veliku karijeru ako ovako nastavi i on je dobar u svakom segmentu, jako fino dijete. Dobro je za Slobodu da ima takve svoje igrače".

Šta biste nazvali krunom karijere?

"Pa neki inostrani transfer, to bih najviše volio i to bi bila neka kruna karijere. Tome se nadam".

Ko je "kriv" što ste sada igrač Slobode?

"Za moj dolazak u Slobodu moram da se zahvalim Osmanhodžiću i Spahiću, koji su poslije utakmice u Vitezu prišli i tražili moj broj. Oni su "krivi" što sam sada tu, a moram da naglasim da i je moj prijatelj, inače veliki navijač Slobode Kemal Papračanin bio zaslužan, pošto me stalno zvao i nagovarao da dođem u Tuzlu i nisam se stvarno pokajao".