Kerla došao do 15. trofeja u karijeri: "Za pet dana u Želji sam vidio da nije to to" · Intervju

Nakon što je 2017. godine okončao epizodu u Željezničaru, ovaj bh. internacionalac je tražio novi izazov u evropskom fudbalu i našao ga je u tamošnjoj Suduvi s kojom je još jednu sezonu okončao tako što je osvojio 'tripletu'. U svojoj riznici sada ima ukupno 15 pehara, što ga čini jednim od najtrofejnijih bh. fudbalera uz Elvira Rahimića, Hasana Salihamidžića...

Sve to, naravno, bilo je povod da razgovaramo sa Kerlom koji slobodne dane nakon sezone provodi u Sarajevu.

"Elhamdulilah, još jedna odlična sezona je iza mene, pa tako i iza Suduve kojoj je ovo, mislim, prvi put u historiji da je osvojila sva tri trofeja. Nije se bilo lako vratiti nakon povrede zbog koje sam pauzirao skoro pola godine, ali radio sam na tome i na kraju je ispalo sve kako treba. Zabijao sam, asistirao, igrali smo i treću godinu zaredom play-off Evropske lige. U julu ćemo imati novu šansu da ponovimo to ili barem napravimo iskorak", priča Semir Kerla na početku razgovora za SportSport.ba. 

Kakva je Suduva kao klub?

"To je klub koji je malo opušteniji, da tako kažem. Forsiraju, cilj im je napraviti nešto, ali ne rade ništa naslijepo. Imamo odlične uslove za rad. U toku zimske sezone služimo se dvoranom sa umjetnom travom koja može primiti nekih 3000 navijača, dok, recimo, ljeti igramo na stadionu koji mislim ispunjava UEFA-ine uslove za igranje grupne faze evropskih takmičenja. Pored toga, tu su i tereni za treniranje, zatim teretana... Ma, odlični uslovi. To je i presudilo da na kraju dođem u Suduvu."

A navijači? Kakva atmosfera bude na utakmicama?

"Mirnije je nego kod nas, porodična je atmosfera, ljudi dolaze sa djecom pretežno i navijaju na fer i korektan način. U toku 90 minuta nikada se ne desi neki neprimjeren povik, ma kakav rezultat bio, i to me jako dojmilo. Nisam to nigdje drugdje doživio."

Jeste li bili skeptični prije nego što ste se prvi put zaputili u Litvaniju?

"I nisam bio nešto. Znao sam neke stvari o Litvaniji, prva asocijacija je bila košarka i Žalgiris, a malo sam se i putem interneta raspitivao. Kada sam otišao prvi put iznenadio sam se koliko su korektni i profesionalni. Organizacijski dio je na visokom nivou, evropskom. Kada sam odlazio iz Žalgirisa 2016. godine nisam ni slutio da ću se jednog dana vratiti ovdje, i to u drugi klub, ali ispostavilo se da nisam napravio loš potez."

Kakva je kvaliteta fudbala, može li se liga usporediti s našom u BiH?

"Premijer liga BiH je kvalitetna, ali problem su stadioni, infrastruktura... Sav taj kvalitet klubovi ne mogu ispoljiti i to je problem, dok su, recimo, Litvanci na tim stadionima koji nisu dobri stavili umjetnu travu i samim tim poboljšali kvalitet fudbala. Te lige je teško porediti. Svaka ima svoje kvalitete i svaku je teško igrati. A da je litvanska liga kvalitetna moglo se vidjeti i po evropskim utakmicama."

Šta radite u Marijampolu, kakav je općenito život tu?

"Malo skuplji nego kod nas, ali ne mnogo. U Suduvi su inače na sebe preuzeli sve što se tiče stana, režije, hrane..., tako da mi fudbaleri i ne možemo baš precizno o tome govoriti, trošimo tek na neke sitnice. A život moj svodi se isključivo na rad. Nisam došao da se izležavam i da kao turista razgledam gradove. Dakle, kada nema utakmica, treniram i samostalno i s klubom, nastojim da dignem svoju karijeru na što veći nivo i ne nedostaje mi motivacije po pitanju toga."

Dosta o Litvaniji. Pratite li danas Premijer ligu BiH, svoj Željezničar?

"Pratim, onoliko koliko mi vrijeme dozvoljava. Vidim da su u vrhu tabele i da za Sarajevom zaostaju samo jedan bod, bit će borba do kraja, a ja kao bivši igrač im želim sve najbolje."

Vaša posljednja epizoda u Željezničaru nije potrajala. Tek nekoliko mjeseci ste bili na Grbavici.

"Nakon što sam napustio kazahstanski Irtysh imao sam stvarno mnogo ponuda, bilo je raznoraznih opcija, ali odlučio sam da se vratim u Željezničar i da im pomognem. Mislim da su me dva mjeseca molili da se vratim. Ipak, poslije pet dana sam shvatio da to nije priča kakvu sam ja zamišljao prije nego što sam došao. Zašto? Nije me ništa razočaralo, nego se promijenila čitava igračka struktura, bila je to, po mom mišljenju, nekakva sportska neorganizacija. U finansijskom smislu je sve bilo super, ali za uspjeh je potrebno uskladiti to dvoje... Zbog toga sam kasnije odlučio da odem. Nije se znalo šta hoće, šta neće, a ja u takvim okolnostima ne mogu funkcionisati."

Imali ste priliku da zaigrate i za reprezentaciju BiH. Žalite li što je ostalo na jednom nastupu?

"Hvala Bogu da je bio i jedan... Ne vrijedi se opterećivati stvarima na koje ne možete utjecati. Reprezentacija je svakome interesantna, ne samo zbog promocije, nego što budi posebne osjećaje i ponos. To je ono o čemu maštate kao dijete. Evo, vidite i danas da igrači, bez obzira koliko godina imali, i dalje žele još igrati."

Uz karijeru stekli ste i fakultetsko obrazovanje. Razmišljate li polako šta nakon karijere?

"Ne razmišljam o tome zato što profesionalni sport zahtjeva mnogo vremena i posvećenosti, jer sve što bi dodao tome, na kraju bi utjecalo na mene u toku same utakmice ili treninga. Danas raditi jednako kvalitetno dvije stvari je gotovo nemoguće. Nešto mora ispaštati. Sve u svoje vrijeme."

Kakvi su planovi za dalje, ostajete li u Litvaniji?

"Kako stvari stoje, ostajem, ali fudbal je takav da teško možete predvidjeti šta će se dogoditi. Zbog svoje motivacije za napretkom insistirao sam da u ugovoru imam fiksno obeštećenje, tako da ukoliko bi se pojavila adekvatna ponuda, na kraju bismo svi bili zadovoljni. Međutim, nisam opterećen time. Igrač sam Suduve i tako razmišljam."

Kako se razgovor bližio kraju, Kerla je osjetio potrebu da još nešto kaže...

"Sramota je da se kod nas zanemaruju uspješni sportisti i sportski rezultati. Spomenut ću sebe, osvojio sam sve te brojne trofeje, a ne vidim da je iko o tome riječ napisao. Pažnja se posvećuje potpuno nebitno stvarima, piše se o tome kako se neko napio, kako je neko prevario djevojku, dok su mnogo bitnije stvari po strani. Ljudi ne shvataju šta znači osvojiti titulu, biti 365 dana u treningu, odraditi toliko utakmica, treninga... Meni lično ne znači to ništa, niti me interesuje, ali možda će nekoj djeci to biti motiv da treniraju i da naprave nešto od svog života", dodao je Kerla.