Imaju sve osim sistema: Planirali postati nogometna sila, sada bi da izađu iz FIFA-e od sramote

Velike planove imali su u Kini prije nekoliko godina, te su namjeravali biti redovni učesnici Mundijala i ne samo to, već parirati najvećim reprezentacijama na svijetu!¨

Na kineskoj društvenoj mreži Weibo su početkom februara krenuli su brojni negativni komentari i doslovno peticija da Kina izađe iz FIFA-e i da prestane biti njena članica, odnosno da više ne igra kvalifikacije niti velike turnire. Zašto? Jednostvno - milijarde eura su potrošene kako bi se nešto napravilo, a izgleda da je novac bačen u vodu.

"Izađimo iz FIFA -e i prestanimo sramotiti zemlju", jedan je od komentara na spomenutoj društvenoj mreži, dok ej drugi zaključio da bi: "svinja zavezana za stativu imala više entuzijazma na terenu od naših starleta".

"Izgubili smo od Tajlanda i Vijetnama, uskoro ćemo gubiti i od Burme i nećemo onda imati od koga da gubimo", dodaje treći korisnik kineske mreže.

Sve to dogodilo se nakon 3:1 poraza od Vijetnama 1. februara, kada su definitivno izgubljene šanse da se ova nacija nađe na Mindijalu u Kataru. Poraz od Vijetnama naročito boli s obzirom na to da su ove dvije nacije godinama u napetim političkim odnosima, a uostalom, bilo je to na kinesku Novu godinu, što je poseban dan za kinesko stanovništvo.

Treće, bio je to već peti uzastopni neuspjeh Kine da ode na Svjetsko prvenstvo, a svojevremeno su dovodili najbolje stručnjake i od svoje lige doslovno pravili engleski Premiership dovodeći najveća imena iz Evrope.

"Oprostite zbog onoga što se dogodilo. Puno ljudi jako dobro zna što se događa s našim nogometom, pa se neću pravdati. Mogu samo reći da ako kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo ne prestanemo tretirati kao lutriju, u kojoj ćemo imati sreće, za koju godinu će biti još gore. Počinjemo se navikavati na poraze i prihvaćamo da su naši suparnici puno jači od nas. To je zastrašujuće", rekao je kineski selektor Li Xiaopeng, koji je u decembru prošle godine zamijenio smijenjenog Li Tiena.

Iako je predsjednik zemlje Xi Jinping prije nekoliko godina najavio da će Kina biti nogometna sila do 2050. godine, a promocija na Svjetsko prvenstvo u Kataru trebao bi biti prvi značajan korak u tom smjeru, nogomet je u ovoj zemlji još uvijek u zastoju.

Kinezi su na Svjetskom prvenstvu igrali samo jednom, 2002. - u Južnoj Koreji i Japanu , gdje su izgubili tri utakmice i nisu zabili gol. Od tada ova selekcija redovito pada na FIFA-inoj listi, gdje je danas tek na 77. mjestu.

Zašto zemlja s najvećom populacijom na svijetu nije u stanju izgraditi reprezentaciju koja bi bila značajna snaga na vlastitom kontinentu? Kinezi nemaju ni talenta ni novca, ali im nedostaje ideja kako izgraditi nogometne strukture. Još uvijek nemaju temelje.

Prije nekoliko godina Kinezi su odlučili krenuti lakšim putem i kupiti potrebno znanje. Zvijezde i treneri uvezeni za desetke miliona eura trebali su pomoći u izgradnji lokalnog nogometa. Kineska liga postala je poznata kada su u nju došli poznati nogometaši, kušani ugovorima na koje u Evropi nisu mogli računati. Italijanski trener Antonio Conte nazvao je Kinu problemom za Evropu i predvidio da će liga postati konkurentna najboljima na svijetu, no kineski balon brzo je pukao.

Igrači koji dolaze u Aziju nisu ozbiljno shvaćali svoje obveze, što je značilo da su treneri poput Rafaela Beniteza bili osuđeni na neuspjeh u Kini. Dovoljno je reći da je Carlos Tevez svoj boravak u Kini otvoreno nazvao "odmorom".

Zvijezde su se bogatile nenormalnim ugovorima, ali nogomet je dodatno trpio i nikome zapravo od tih ljudi nije stalo do Kine i njenog napretka. Na kraju je to dovelo do potpunog raspada kineske Super lige.

Infrastruktura nije problem jer je predsjednik Jinping obećao izgradnju najmanje 50.000 novih terena, a samo od 2016. do 2020. godine izgrađeno je 26.000 objekata. Ne nedostaje ni talenta, ali sve je uzalud.

"Uvijek govorim da je nogomet u Kini najbolji odraz problema u ovoj zemlji. Problemi vezani uz politizaciju svakog područja života. Ljudi koji vladaju kineskim nogometom nemaju pojma o tom sportu . Oni su političari", rekao je za Time Cameron Wilson, nogometni stručnjak koji je dugo godina živio i radio u Šangaju.

Čini se da su najveći problem Kine njena tradicija i pristup odgoju. Dok u Brazilu i drugim "nogometnim" zemljama djeca jure za loptom jer je vole i uživaju, u Kini je nogomet jedan od načina discipliniranja najmlađih.

"To je način da svoju djecu držite pod kontrolom. Oni ne igraju nogomet svojom voljom i zato jer uživjau u tome, na to su prisiljeni. Niko ne razmišlja o sustavu treninga. Obrazovni sustav je važniji", rekao je Tom Byer.

Byer je bio jedan od ljudi koji su Kinezima preporučili da angažiraju Marcella Lippija za tehničkog direktora saveza. Italijan se, međutim, nije snašao u novom poslu, a na njegovo mjesto došao je Belgijanac Chris Van Puyvelde. Želi promijeniti kineski pristup nogometu, no već je primijetio da je tu potrebna prava revolucija koja bi utjecala i na - ili možda najviše - na domaću kulturu.

"Trudim se ići u najveće klubove i gledati treninge. Poručujem trenerima da ne viču na djecu nakon loših igra jer ih to obeshrabruje. Umjesto toga, predlažem konkretna rješenja i stvarno mogu vidjeti rezultate. Kineska djeca uče nevjerovatno brzo. Nakon nekoliko dana boravka i treninga u jednom klubu otišao sam na utakmicu mladih. U cijeloj utakmici sam izbrojao samo četiri duga udarca, ostale akcije su građene od kratkih dodavanja", dodao je Van Puyvelde.

Jasno su vidljivi ogromni nedostaci kineskog sustava obuke. Najveći simbol lokalnog neuspjeha je dječji vrtić koji je prije nekoliko godina izgradio Guangzhou Evergrande. Tamošnja akademija sastoji se od čak 22 terena i najveća je na svijetu! Međutim, rezultati su beznadni.

Priznat kao najveći talent akademije izgrađene prije 10 godina je Zhang Aokai, koji je 2016. godine protiv Lunenga debitovao za prvi tim Guangzhou Evergrandea, ali je dobio tek nekoliko minuta. Do tada 22-godišnjak nije imao jednostavno nijedan nastup u Super ligi Kine, pa je ubrzo "propao".

Čak je i David Beckham bio uključen u razvoj lokalnog sustava i trenera. Englez je svoje video zapise s gotovim treninzima stavio na raspolaganje Kinezima. Na temelju takvih materijala u zemlji se stvaraju posebne nogometne škole. Dok ih je 2016. bilo samo pet hiljada, tri godine kasnije gotovo šest puta više. Ovaj broj će rasti svake godine.

"Nemaju ništa i očekuju da će rezultati već doći. To je zbog njihovog pristupa i potrebe za političkom propagandom. Ali to ne može biti tako. Moraju biti strpljivi", rekao je Chan Yuk Chi, trener iz Hong Konga koji podučava djecu.

"Svi koji razmišljaju logično znaju da Kinezi sigurno imaju mnogo talenata. Problem je što ovdje nema organizacije. Da biste pričali o taktici i izgradnji zdravog tijela kakvo mora biti dobar tim, morate se pozabaviti osnovama. Dobri planovi treninga i razvoj igrača omogućit će nam da razmislimo što dalje", dodao je on.

"Razlika između nas i najjačih ekipa u Aziji je ogromna. Moramo nešto poduzeti po tom pitanju. I sam potičem svoje kolege da odu u Evropu. Ovdje je kultura nogometa i način razmišljanja o njemu neusporedivo drugačiji, bolji nego kod nas. To bi omogućilo razvoj ne samo naše reprezentacije, već i cijele zajednice", rekao je napadač Espanyola Wu Lei.

Sve ukazuje na to da Kineza neće biti na Svjetskom prvenstvu sve dok sami ne organizuju. Iako država polako uvodi promjene na najnižim razinama, teško je očekivati da će učinci rada doći u roku od nekoliko godina. No, čini se da je veoma dug i težak put pred njima i da je najzad vrijeme da shvate da ništa ne može preko noći, bez obzira na svu moć koju imate.