Kojašević: Najljepši period života sam proveo u Sarajevu · Intervju

Direktno iz Nikšića sa lica mjesta u razgovoru za SportSport.ba dotakao se raznih tema počevši od svoje epizode na Koševu, preko Sutjeske za koju danas nastupa, pa do crnogorske reprezentacije.

Karijeru je počeo u Dečiću nakon čega pravi, za crnogorske standarde, odličan transfer u poljsku Jagielloniju. Njegov fudbalski put ga je još jednom vraćao u Crnu Goru, zatim u Sarajevo, da bi se preselio prvo u Kazahstan, a potom i Uzbekistan gdje je zarađivao svoj fudbalski hljeb.

Nakon samo jedne polusezone u niškom Radničkom ovog ljeta se skrasio u crnogorskom šampionu za koji je već u debiju postigao spektakularan gol duboko u sudijskoj nadoknadi za veliki remi protiv Slovana u Bratislavi u prvom kolu kvalifikacija za Ligu prvaka.

Damire, gol u tvom stilu reklo bi se. Kako si uspio pogoditi?

"Iskreno, šut mi je tom momentu bio jedina opcija. Prošao sam dva-tri igrača i odlučio se za udarac iako je udaljenost iznosila nekih 20-ak metara. Hvala Bogu donio sam pravu odluku. Lopta je ušla od stativu u gol nakon čega nije bilo sretnije osobe od mene."

Izvukli ste sjajnih 1:1 u gostima protiv izuzetno jakog protivnika, kako si ti vidio taj susret?

"Slažem se. Imali smo za suparnika ekipu čiji je budžet oko 50 miliona eura, dok je naš oko milion i po, pa vi vidite. To je zaista velika razlika. Slovan je prošle sezone na suveren način osvojio titulu u slovačkom šampionatu. Imali su dosta sansi, ali imali smo i mi. Rezultat je mogao da bude drugačiji, ali na kraju mislim da je 1:1 najrealniji po prikazanom na terenu."

Kako si uopšte završio u Sutjesci?

"Znate kako kažu, čudni su putevi fudbalski. Imao sam ponude iz inostranstva, ali sam se zbog nekih porodičnih obaveza odlučio na ostanak u mojoj zemlji. Nadam se da ću odigrati dobro kako se od mene i očekuje i da ću možda napraviti još neki transfer vani. Ovo mi je treći put da se vraćam u ovdašnji fudbal i svaki put sam se uspio "prodati" nakon toga. Nadam se da će tako biti i ovoga puta."

Kako je organizovan sam klub, kakvi su uslovi?

"Moram istaći da je u klubu organizacija na jednom visokom nivou. Odgovorno tvrdim da ovakve uvjete za rad nema ni jedan klub u Bosni i Hercegovini. Čelni ljudi ulažu puno napora kako bi sve funkcionisalo besprijekorno. U izgradnji su dva pomoćna terena sa vještačkom podlogom odmah pored glavnog stadiona na kojem se ruši jedna tribina, da bi se izgradila nova po standardima UEFA-e. Sa finansijske strane se niko za sada ne žali, tako da je sve na mjestu."

Nepune dvije sezone si proveo u FK Sarajevo, tačnije od 2010. do polusezone 2012. godine. Kakve uspomene nosiš iz Bordo kluba?

"Promijenio sam veliki broj klubova i gradova, ali Sarajevo mi je ostalo broj jedan u svakom pogledu. Igrači, navijači, atmosfera... to je nešto neopisivo. Doduše, tih godina klub je prolazio kroz težak period. Bilo je momenata kada se nije znalo "ko pije ko plaća". Bilo je i raznih struja u i oko samog kluba, ali to je sada iza mene."

Šta ti je najviše ostalo u pamećenju iz vremena dok si igrao za FK Sarajevo?

"Istina da sam za Sarajevo dao dosta golova od kojih su neki bili zaista odlični, ali ako bih morao izdvojiti to bi bile dvije sjajne asistencije protiv Širokog u Kupu kada smo remizirali 2:2. Sjećam se da su se tih godina utakmice protiv Širokog igrale sa puno naboja zbog Vedranove smrti, tako da mi je to puno značilo."

Postoji li šansa da opet nekad obučeš bordo dres?

"Naravno da bih volio, zašto da ne. Sarajevo je bilo i ostalo moj klub. Prije dolaska u Sutjesku kontaktirali su me iz kluba, konkretno Emir Hadžić. U međuvremenu su propali pregovori, jer su vjerovatno željeli nekog mlađeg tako da sam sada tu u Nikšiću." 

Imao si priliku da igraš i u bh. i crnogorskoj ligi, tvoja neka usporedba te dvije lige?

"Ako mogu da primijetim sve je manje publike na stadionima, pogotovo u Crnoj Gori. U Bosni i Hercegovini je situacija kud i kamo bolja, ali daleko je od idealne. Vaša liga je bolje medijski propraćena što je i razumljivo, ali uglavnom radi se o nijansama između te dvije lige." 

Igrao si u Uzbekistanu i Kazahstanu, kakav fudbal se igra u tim zemljama?

"U Astani sam proveo prelijepe tri godine koje nikad neću zaboraviti. Iskren da budem tamo sam imao i najunosniji ugovor u karijeri kojim sam se prilično obezbijedio sa finansijske strane", kroz smijeh govori sjajni crnogorski veznjak.

Za reprezentaciju Crne Gore si upisao osam nastupa prije par godina, nadaš li se ponovnom pozivu u nacionalni tim svoje zemlje?

"Naravno da bih želio da se vratim u reprezentaciju. Već su me kontaktirali neki ljudi iz Saveza iz te namjere. Navijači bi također željeli moj povratak tako da ćemo vidjeti kako će se razvijati situacija i po pitanju novog selektora od kojeg na kraju krajeva sve zavisi." 

Kada smo kod toga vjerujem da si upoznat da su u najužem izboru za selektorsku funkciju bh. stručnjaci Safet Sušić, Faruk Hadžibegić i Meho Kodro.

"Naravno da jesam. Prema nekim mojim saznanjima kormilo reprezentacije će gotovo pa sigurno preuzeti Safet Sušić, čemu se ja iskreno nadam. Sušić je neko ko je dobro upoznat sa mojim fudbalskim kvalitetima što bi mi bio veliki plus ka povratku u nacionalni tim", poručuje popularni Piksi koji je na kraju ovog razgovora pozdravio sve pristalice FK Sarajevo, a svom bivšem klubu poželio puno sreće u novoj sezoni.