Legenda ili ne: Neupitni Lulićev obol u najvećim našim uspjesima

Doći će vrijeme, neće više ni Edin Džeko igrati za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Možda se to vrijeme čini tako dalekim, jer ne možemo pojmiti da jednom neće biti Edina. A eto, već nema više Vedada Ibiševića, za njim je krenuo i Mensur Mujdža, sada i Senad Lulić.

Lula je posebna fela, makar se ničim nije isticao niti bio tip kojeg po nečemu vrednuješ više od drugih. Samozatajan, tih, ležeran, onako spuštenih ramena, ali sa dozom nepresušne suludosti što se promaljala iz najskrivenijih, zabačenih uglova moždanih vijuga.

To što je rođen u Mostaru, pa odrastao u Jablanici moralo je utjecati na njegovo formiranje. Ako ništa, mora od tebe biti barem djelić liske.

Senad Lulić bio je bitan kotač u koncepciji selektora Safeta Sušića i u generaciji igrača koji su donijeli najveći uspjeh našem reprezentativnom fudbalu. Prvo kvalifikacije za Euro 2012. koje su za nas praktično okončane kada je Emir Spahić gurnuo nogu među noge Samiru Nasriju, prethodno se poigravši i sa loptom i sa živcima stotina hiljada unezvijerenih Bosanaca i Hercegovaca, a onda potom i kvalifikacije za Mundijal, nešto je što će obilježiti i karijeru Senada Lulića.

Ne možda kao pogodak Romi u finalu Kupa, zbog kojeg je sebi obezbijedio mjesto i u historiji i među srcima navijača Lazija, ali će obilježiti.

I nećemo Senada pamtiti kao nekoga ko je tu dolazio reda radi. Ima igrača koji dođu da popune mjesto, ima onih zahvalnih, zatim onih koji traju duže ili kraće, ali ne bude nikakav osjećaj kada im se ime spomene. Lulićevo ime nekako će uvijek odzvanjati.

Nije se nešto ni nazabijao golova, mnogi su čak osporavali njegove kvalitete, te "trkaća kokoš" te ovako te onako, ali upravo zbog te svoje suludosti i nesposobnosti ikoga da procjeni kada će šta uraditi, Lulić je odigrao neke briljantne utakmice za BIH, koristio i u odbrani i u napadu, probijao stranu, centrirao, duplirao igrače, a onda kada zafali bio je i bek i zadnji vezni.

I uvijek je bio među onima što imaju nekakvih asistencija mali milion, a kad treba da se prisjetiš ne znaš nikako kada je on to i kako asistirao. A asistirao je i za onaj čuveni Ibiševićev gol na Marakani.

Senad Lulić neće više igrati za fudbalsku reprezentaciju BiH, kao što neće ni Emir Spahić, Elvir Rahimić, Samir Muratović, Senijad Ibričić...sve igrači iz ere koje se bh. navijači rado sjećaju. Svi imaju nešto, no Lulić kao da ima nešto više. Ne možeš reći da je zvijezda kao ovih nekoliko što su omiljeni, a ne možeš reći ni da je tek zaslužni bivši reprezentativac. Senad Lulić ima nešto. Ni tamo je ni ovamo, ali je drag. Poseban.