Ljupko Petrović: Kakve pare, želio sam sebi ispuniti želju u Sarajevu, ali presreli su me... · Intervju

Pojavljivanje fotografije na kojoj rukuje s oružjem u društvu Željka Ražnatovića Arkana rezultiralo je velikim pritiskom javnosti. Na montažu nedobronamjernih nasjeli su svi, od ljudi iz kluba do samim navijača, ali kada se ispostavilo da je sve zapravo bio spin, bilo je kasno. U međuvremenu Petrović se vratio u Bugarsku, vodio je Litex, zatim Levski, a danas kada kao sportski konsultat radi za CSKA iz Sofije put ga je nanio na "mjesto nesreće", na Koševo na kojem je kao trener trajao samo 24 sata.

Kao “siva eminencija” Glishe Gancheva, gazde i predsjednika bugarskog kultnog kluba, došao je da traži pojačanja. Odmah s aerodroma uputio se na Koševo, u notes je zapisivao igrače kako Sarajeva, tako i Krupe, a već sutradan mogao se vidjeti i u loži stadiona Grbavica gdje su meč odigrali Željezničar i Mladost. Nije ostao neprimijećen, mnogi su ustajali kako bi se pozdravili i fotografisali s prekaljenim vukom, a Ljupko naviknut na takav tretman, nikoga nije odbio, sa svima je prozborio koju usput.

"Odavno nisam bio u Sarajevu, mislim da nisam dolazio otkako se dogodila ona situacija kada sam trebao postati trener. Lijepo se osjećam ovdje. Spajam ugodno s korisnim, pošto inače za CSKA iz Sofije pratim igrače, potencijalna pojačanja, a posjećujem usput i prijatelje. Mnogi mi kažu: 'Dokle, Ljupko, pa imaš 70 godina...', ali jednostavno meni je postala navika biti odvojen od kuće. Kada sam kući ne znam šta da radim od sebe, kako da se organizujem", priča Ljupko Petrović za SportSport.ba.

Ponovo ste došli na Koševo, kako ste se osjećali?

"Teško mi je da opišem. Žao mi je i danas što sam otišao kako sam otišao, jer došao sam u Sarajevo više iz ljubavi nego materijalne koristi. Želio sam sebi da ispunim zadovoljstvo da budem trener najboljeg kluba iz BiH, zemlje u kojoj sam i ja sam rođen i iz koje sam krenuo dalje. U početku je izgledalo sve kao u snu, na prvom treningu je bio pristutan veliki broj navijača i mislio sam na prvu da je to možda radi nekih bivših vremena, jer su Sarajevo i Crvena zvezda u bivšoj državi bili prijateljski klubovi. Bio sam baš sretan što sam došao, a onda već sljedeće jutro - šok. Nekome sam zasmetao, nekome su zasmetale moje izjave što želim sa Sarajevom napraviti uspjeh. Presreli su me. I dalje tvrdim da to nije poteklo iz Sarajeva, već mnogo, mnogo dalje."

Nakon što su u FK Sarajevo ustanovili kako je riječ o fotomontaži, zvali su vas da se vratite, ali...

"Moj osjećaj je bio da je ljudima iz kluba, tačnije Ibrakoviću i Selimoviću, bilo žao što se sve završilo kako jeste. U tom trenutku jednostavno nisu mogli da se suprotstave tome i neizbježno je bilo da napustim preko noći klub. Vrlo brzo se ustanovilo kako je sporna fotografija sa Arkanom zapravo montaža i zvali su me da se vratim u trenucima kada sam već bio na aerodromu, međutim kada se desi nešto takvo, bolje je otići... Ma, krivo mi je jer znam da sam došao u Sarajevo zbog ljubavi, plata kakvu sam trebao imati nije ništa naspram onoga što sam ranije zarađivao. Želio sam sebi da ispunim želju."

Džemal Berberović često ima običaj reći: 'Ma, Ljupko bi se prošetao ovom ligom...'

"Ha, ha, ha. Džemala sam trenirao u Litexu, imali smo dobru saradnju. Drago mi je ako tako stvarno misli, jer meni kao treneru je i priznanje kada nakon toliko godina i dalje me cijene moji bivši igrači. Nisam samo s njim ostao dobar, baš sam nakon utakmice na Grbavici otišao na večeru sa Refikom Šabandžovićem."

Bili ste i na Grbavici, donijeli ste sreću Željezničaru.

"Iznenadio sam što u tako dobrom ritmu mogu igrati dva kluba kao što su Željezničar i Mladost. Puno, puno bolja je bila utakmica na Grbavici od, recimo, one na Koševu između Sarajeva i Krupe. Eto, Željezničaru sam na kraju i donio sreću, slavili su nakon skoro pet mjeseci, ali nimalo lako. Gosti su bili ti koji su u prvom poluvremenu bili nešto opasniji, imali su dobrih akcija, uostalom prvi su i zabili gol, no u nastavku su pali fizički. Izgledalo je kao da su izduvali, da su se predali, nisam vidio neku borbu."

I, ima li u BiH pojačanja za CSKA?

"Rano je još o tome govoriti, ali ima igrača koji su mi onako 'zapali za oko'. Recimo, kada sam gledao Sarajevo svidio mi se Halilović, postigao je gol i asistirao, dobar igrač baš... I Lazić je također bio na nivou. Nemojte me pogrešno shvatiti, no iznenadio sam se što je uopšte došao u bh. ligu, mislim da je igrač za puno veće domete. Ima zanimljivih igrača i u Željezničaru, otom potom..."

Podsjeća li vas Šabanadžović na oca Refika, bili ste mu trener...

"U nekim trenucima da, u nekima ne. Mlad je još, taktički je dobro obučen, ali primijetio sam da igra jednostavno i da ne želi baš da se upušta u neke avanture, driblinge, nego igra iz prve-druge lopte. To možda jeste dobro, no, po meni bi, trebao da nekada kada presječe loptu da je iznese, da uđe u zonu napada, napadne protivnika..."

Kako sam Davora Šukera 'ugurao' u reprezentaciju

Kroz trenersku karijeru Petrović je uspješno radio na četiri kontinenta, u dvanaest zemlja, ni sam se vjerovatno ne može sjetiti kakve sve igrače je trenirao. Ali, ako ga pitate koga posebno pamti, odgovor je - Davor Šuker.

"Neću baš prepotentno reći da sam baš ja otkrio Davora, ali trenirao sam ga tri godine, od kadeta do prvog tima. Nisu baš svi vjerovali u njega, jednom prilikom mi je tako predsjednik Osijeka rekao u smislu: 'Ma, kakav Davor...', a ja sam mu savjetovao samo da bude strpljiv, da će to biti najbolji strijelac Evrope. Na kraju dođe Svjetsko prvenstvo i baš isti taj Davor postade ne najbolji strijelac Evrope, nego - svijeta. Odmah me predsjednik Osijeka nazvao i čestitao mi na procjeni. Kad već pričam o Davoru, otkrit ću i jednu istinu. Upravo sam ga ja preko Čiče Miljanića i Ćeleta Vilotića koji je bio selektor 'gurnuo' u reprezentaciju do 18 godina. On do tada nije igrao ni za Hrvatsku, prva reprezentativna utakmica mu je, dakle, bila za Jugoslaviju. Moglo se vidjeti da će biti sjajan igrač, zabijao je golove, ali bio je deblji, trom napadač. Tek u 20. godini je počeo da radi na liniji i dobija izgled pravog fudbalera."

Okušali ste se u brojnim klubovima, zemljama... Gdje je bilo posebno?

"Mogu reći da je raditi u Grčkoj bilo posebno. Tamo se vodi lijep život, ljudi u 12 navečer izlaze u provode, ali kada je u pitanju fudbal - tu je napeto. Navijači su im 'ludi', nestrpljivi, preko noći traže rezultat. I Urugvaj je bio specifičan. To je zemlja veličine bivše Jugoslavije sa tri miliona stanovnika, od čega milion i pol živi u Montevideu. Oni su ludi za fudbalom, na derbi Nacionala i Penarola dođe skoro 100.000 ljudi, imaju 40-50 radio stanica koje samo govore o igračima, šta rade, gdje jedu, piju. Tamo inače rijetko pada kiša, ali kada padne, onda im je normalno da se trening ne održava. Kod mene su, ipak, trenirali i po takvom vremenu radili bolje nego ikad."

Malo je poznato da ste radili u školi prije nego što ste postali fudbalski trener.

"Kada sam prestao igrati fudbal bio sam profesor fizičke kulture u gimnaziji u Osijeku, uporedo sam trenirao i jedan trećeligaški tim, ali nisam uopšte razmišljao da ću se time nekada profesionalno baviti. No, kako sam ih kasnije uveo iz treće u drugu ligu, tako su i moje ambicije sve više rasle i kroz godine dao sam sebi zadatak da moram postati ovdje najbolji trener. I tako krenulo je, klub za klubom, a nisam zapostavljao ni obrazovanje. Magistrirao sam, doktorirao i spojio lijepo i korisno. Praktično teoriju i praksu doveo u jednu ravan."

Robert Prosinečki kojeg ste nekada trenirali danas je selektor BiH.

"U ekipnom sportu se ne može reći 'taj je najbolji', svako ima svoju ulogu u jednom timskom radu, ali iz svega se da izvući da je na kraju upravo taj Prosinečki bio najbolji igrač u onoj šampionskoj generaciji Crvene zvezde. Znao je komplikovati, pretjerivati s lažnjacima, da tako kažem, udaviti loptu. No, imao je osjećaj za igru kakav je malo ko imao. Danas se to vidi i u njegovom trenerskom rukopisu. Čuo sam kako ne da se lopta šuta napamet, da traži pas igru... Drago mi je što ostvaruje dobre rezultate, volio bih da odvede BiH na Evropsko prvenstvo. On je čovjek fudbala, osjeća fudbal", istakao je na kraju.