Luđak

Želivši biti upućen u svaki potez svog protivnika, Nixon je poslao ljude da provale u sjedište demokratske stranke u hotelu Watergate te da postave uređaje za prisluškivanje. U rano jutro 17. juna 1972. godine, policijske snage uhapsile su petoricu Nixonovih ljudi dok su namještali uređaje za prisluškivanje koji su bili postavljeni u hotelu nekih mjesec dana ranije. Bio je to početak kraja za Nixona.

Washington Post je u oktobru 1972. godine započeo seriju članaka o umiješanosti predsjednika Nixona u, do tada, neviđeni skandal. Iako je Nixon sve vrijeme negirao vezu sa skandalom, dokazi su govorili suprotno. U nadi da se spasi i zataška umiješanost u aferu Watergate, Nixon se riješio nekolicine svojih najbližih saradnika, ali upravo su mu oni “došli glave” svjedočenjem o cijelom tom slučaju kada je pokrenuta i službena istraga. Na sve to, potpredsjednik Spiro Agnew podnosi ostavku nakon što je protiv njega podignuta optužnica za utaju poreza i pronevjeru novca. Shvativši da će mu izglasati nepovjerenje, Nixon je 9. avgusta 1974. godine podnio ostavku na mjesto predsjednika, postavši tako prvi i jedini predsjednik SAD-a koji je odstupio s dužnosti.

Sportski radnici, po uzoru na političare, također su bili učesnici u raznim aferama. Luca De Pra, trener mladog tima Genoe, prerušio se u Ramba i iz grmlja gledao trening Sampdorije. Bilo je to prije nepunih šest godina. Naravno, iz Genoe je stiglo saopćenje kako nijedan od klupskih dužnosnika nije imao nikakve veze sa ovim potezom, te da je Luca De Pra “na svoju ruku” špijunirao gradskog rivala. Pred derbi meč dvaju klubova iz grada Manchestera, helikopter koji je tog dana došao po velikog Sir Alexa Fergusona, dvaput je preletio preko trening centra Manchester Cityja. Škot nije dobio nikakvu kaznu, a United je taj derbi meč dobio sa 4:3 golom Michaela Owena duboko u sudijskoj nadoknadi.

Posljednji slučaj “špijuniranja”, podigao je mnogo veću prašinu. Marcelo Bielsa, menadžer Leeds Uniteda, poslao je jednog od svojih pomoćnika da gleda trening LampardovogDerby Countyja. Leeds je dobio utakmicu, a možda bi cijeli slučaj prošao sa mnogo manje pompe da jedan od neželjenih učesnika nije bio engleski zlatni dečko, Frank Lampard. Želeći se suočiti sa “problemom”, Bielsa je sazvao hitnu konferenciju za medije. Dok su pojedinci mislili (da ne kažem željeli) kako će Argentinac podnijeti ostavku, on je narednih sat vremena govorio o manama i vrlinama igrača Derby Countyja. Znao je sve njihove navike. Prezentacijom u powerpointu pokazao je prisutnim koliko zapravo zna o svom protivniku (neki će reći da bolje od Lamparda poznaje igrače Derbyja). Na kraju je rekao kako je špijunirao ostale klubove, ali da je to praksa koju je radio još i dok je bio selektor reprezentacije Argentine, te da je i tada fudbalska javnost bila upoznata s tim. To je Bielsa – u potpunosti posvećen svom poslu i bolno iskren. Genijalac?! Luđak?! Etiketirajte ga kako želite, no jedno je sigurno – Bielsa je jedan od trenera koji su ostavili velik trag u fudbalu, a kada ode u penziju neće biti upamćen po trofejima (iako ih ima), nego po posebnom poimanju fudbala. Uostalom, treneri poput Pepa Guardiole i Mauricija Pochettina svakodnevno govore o Bielsinom uticaju na fudbal. A kada to kažu menadžeri koji spadaju u sami vrh ove branše, onda te riječi dobivaju na snazi.

Da fudbal igraju roboti, osvojio bi sve što se može osvojiti

Marcelo Bielsa neće biti upamćen po igračkoj karijeri. Igrao je defanzivca za Newell's Old Boyse, Instituto i Argentino, a sa samo 25 godina odlučio je reći zbogom aktivnom bavljenju fudbalom. I, odmah po penzionisanju, odlučio se baviti trenerskim poslom. Preselio se u Buenos Aires i preuzeo vođenje univerzitetskog tima. Tad je pokazao koliko je zapravo posvećen svom poslu. Gledao je preko 3.000 fudbalera kako bi odabrao samo 20 koliko mu je bilo potrebno. Temeljit, pedantan, perfekcionista. Iako su to bili amaterski igrači, prema njima se odnosio kao prema profesionalcima. Insistirao je na jakim i zahtjevnim treninzima, slijepo vjerujući da je to jedini način kako bi svi bili onakvi kakve on želi – savršeni. Tu se zadržao dvije godine, da bi se potom vratio u Newell's Old Boys vodeći njihove mlađe kategorije. Znajući kako postoje mnogi talenti koji su promakli velikim argentinskim klubovima, Bielsa je podijelio kartu Argentine na 70 dijelova koje je posjetio u vlastitom lovu na nove talente. Strah od letenja bio je ogroman, te je obišao cijelu Argentinu, uzduž i poprijeko, sa svojim Fiatom 147. Nakon nekoliko loših rezultata Josea Yudice, uprava kluba željela je nešto novo. Ili, bolje rečeno, nekog novog. Izbor je pao upravo na Bielsu koji je, vodeći rezervni tim Newell's Old Boysa, pokazao kako se na njega može ozbiljno računati. Hrabar, ali fenomenalan potez. Bielsa je odmah po preuzimanju ekipe promijenio način treniranja, taktiku; razgovarao je sa svakim igračem ponaosob, uvjerivši ih koliko zna o fudbalu, ali i o njima samim. Kratki, ali intenzivni treninzi, u početku su izluđivali igrače, no dan za danom, svi su uživali u njima. Igrači su se naprosto povezali sa Bielsom. Termini treninga su se pomjerali; Bielsa je želio da igrači budu spremni na sve. I bili su. Tada je promijenio i Yudicinu taktiku i prešao na 4-3-3 koja je, zavisno o rezultatu, veoma brzo prelazila u 3-4-3. Mladi igrači imali su posebnu zadaću – morali su čitati novine i prije svakog meča dostaviti informacije o narednom protivniku; informacije koje je Bielsa već znao. Potom bi uslijedile taktičke pripreme za meč. Video analiza protivnika Bielsino je najjače oružje. Kratki video isječci, način na koji protivničke ekipe igraju, kako se kreću na terenu, kakvi su defanzivni i ofanzivni zadaci igrača, kako se transformišu iz odbrane u napad... Bielsa je bukvalno imao spreman video za bilo koju situaciju na terenu.

Sa Newell'sima je osvojio titulu prvaka u sezoni 1990/91 i to sa svojom filozofijom fudbala. Sa, kako je on to sam naveo, savršenim fudbalom. Možemo s pravom govoriti da savršenstvo ne postoji (ili, možda bolje rečno, kako je isto ljudima nedostižno), ali Bielsin fudbal predstavljao je svojevrsno savršenstvo. Svi (počevši od igrača, preko pomoćnog osoblja, pa do osoba zaduženih za stanje terena) su morali biti na istim talasnim dužinama, raditi strogo po Bielsinim pravilima i u tim uslovima – upisivati pobjede. Sam Bielsa je izjavio kako ne bi nikad izgubio utakmicu da fudbal igraju roboti. To govori koliko jedna ljudska greška promijeni tok utakmice. Jedna. Da ne govorimo o više njih.

Reći kako Bielsa živi za fudbal je pogrešno. Bielsa živi fudbal. Za pobjedu bi učinio sve. Tako je pred utakmicu sa Rosariom upitao kapitena svoje ekipe, Fernanda Gambou, šta bi uradio za pobjedu. Nakon što je Gamboa rekao da bi išao glavom na kopačku, Bielsa je bio još brutalniji rekavši kako bi on bio spreman odsjeći si prst. Jednostavno, porazi su neprihvatljivi. Teško se oporavio od užasnog poraza od ekipe Santa Fea, rekavši kako mu taj poraz teže pada od kćerkine borbe za život i smrt (njegova kćerka je puna tri mjeseca bila u kritičnom stanju). Nakon tog poraza, zatvorio se u sobu i nije izlazio. Razmišljao je o životu, fudbalskoj filozofiji čiji je tvorac, čitao knjige (priča se kako je njegov djed posjedovao više od 30.000 knjiga i da još od malih nogu Bielsa ima neutopivu žeđ za znanjem i čitanjem). Ubjeđivao je samog sebe kako je njegov fudbal ispravan. Akcenat je na napadačkom stilu i zbog nadogradnje istog gleda i analizira video materijale. Što se tiče odbrane, to je jednostavno – njegove ekipe trče sve vrijeme i igraju nevjerovatan presing (pisao sam o presingu kojeg igraju njegove ekipe).

Nadimak “Luđak” dobio je još dok je radio u rodnoj Argentini. Nakon (još jednog) teškog poraza u Copa Libertadoresu u januaru 1992. godine, pred Bielsinom kućom bilo je nekoliko bijesnih navijača Newell's Old Boysa. Ako su mislili da će tako zastrašiti Bielsu, grdno su se prevarili. Bielsa je izašao iz kuće sa bombom u ruci prijeteći kako će ih raznijeti. Vidjevši kako s njim nema šale, navijači su se razbježali, a Bielsa je trčao za njima sa bombom u ruci. Kasnije te godine odlučio je otići iz kluba (nakon što je uprava odbila kazniti igrača koji je na vlastitoj svadbi ostao duže negoli mu je to Bielsa dozvolio); kluba kome je donio dvije titule prvaka države. Iz kluba su mu se kasnije odužili preimenovavši naziv stadiona u njegovu čast – Stadion Marcelo Bielsa.

Selektor Argentine i Čilea

Nakon odlaska iz Newell's Old Boysa, Bielsa je naredne četiri godine proveo u Meksiko vodeći Atlas i Americu, a 1998. godine preuzeo je reprezentaciju Argentine. Metode koje je Bielsa sproveo u Meksiku bile su nevjerovatne. Njegova supruga Laura, arhitektica, crtala je vježbe koje bi kasnije Bielsa snimao i pokazivao drugim trenerima Atlasa kako bi trebali raditi. Jednostavno, išao je mnogo ispred svog vremena. To ga je i dovelo do klupe reprezentacije Argentine, a upravo je tu krenula i njegova prepoznatljiva 3-3-3-1 formacija, koju je kasnije koristio i u reprezentaciji Čilea, ali i u Marseilleu. Za Svjetsko prvenstvo koje se održavalo u Japanu i Južnoj Koreji, spremio je čak 7.000 različitih klipova. Ništa nije bilo prepušteno slučaju. No, uprskos nevjerovatnoj pripremljenosti, mnoštvu podataka koje je njegov tim vrijedno skupljao, Argentina nije prošla grupnu fazu. Nakon što su u prvom kolu dobili Nigeriju, u drugom su izgubili od Engleske golom iz penala, da bi u odlučujućoj utakmici remizirali sa Švedskom i to golom Crespa u posljednjim trenucima utakmice.

Sa reprezentacijom Argentine izgubio je finale Copa Americe 2004. godine, ali se i okitio zlatnom medaljom sa Olimpijskih igara. Po odlasku s klupe Argentine, tri mjeseca proveo je bez televizora i telefona, okružen samo knjigama o fudbalu. Želio je još jednom sopstvenu potvrdu kako je ispravno ono što radi. U ispravnost svog rada uvjerio se veoma brzo.

Bielsin 3-3-3-1 sistem odlično je funkcionisao u reprezentaciji Čilea. Odveo ih je na Svjetsko prvenstvo 2010. godine, nakon što su Čileanci propustili prethodna dva. Tad je stekao još veću popularnost. Zahvaljujući Bielsinom poimanju fudbala, reprezentacija Čilea prestala je biti sinonim za mediokritet. Čile će 2015. i 2016. godine osvojiti Copa Americu, ali temelj za taj uspjeh sagradio je niko drugi do Bielse. Sve što je radio u Argentini i Meksiku, Bielsa je radio i u Čileu. Brinuo se o svemu; od terena na kojem će trenirati i igrati, o stanju objekata u kojima će držati sastanke, pa sve do odabira igrača (naravno) i taktike. Dobio je odriješene ruke, a imao je samo jedan zadatak – usaditi disciplinu reprezentativcima. No, Bielsa je otišao i korak dalje. Oslobodio ih je. Ohrabrivao ih je kad bi na njihovu adresu došla neka ponuda; ponuda o prelasku u drugu državu, na drugi kontinent. Jednostavno, digao ih je. I psihički i fizički. Iako selektori ne provode mnogo vremena sa igračima, svi reprezentativci Čilea u ono malo vremena koliko provedu sa Bielsom, pokazali su enorman napredak i, što je još važnije, želju za usavršavanjem i učenjem. To su bili pravi temelji za daljnji razvoj reprezentacije. Čile je sve više igrao Bielsin fudbal; nije više bilo prilagođavanja protivniku; nije bilo unaprijed upisanih poraza, nije bilo kukavičluka. Zahvaljujući Bielsinoj sposobnosti da digne reprezentativce iz svojevrsnog zimskog sna koji je isuviše dugo trajao, njegov nasljednik Sampaoli imao je mnogo lakši posao – nastaviti tamo gdje je Bielsa stao. Kopirao je Bielsin stil, zahvaljujući kome je uspio osvojiti dvije vezane titule prvaka Južne Amerike. Nešto što je prije bilo nezamislivo. Nemoguće.

Athletic Bilbao i Marseille

Vraćanjem Čilea na fudbalsku kartu, Bielsa je još jednom skrenuo pažnju na sebe. Uprava Athletica iz Bilbaoa tražila je svježu krv na klupi, a izbor je pao upravo na Bielsu. Kombinacija iz snova – izolirani baskijski klub i genijalac/luđak. Upravi kluba nije postavio nemoguće uslove – između ostalog, tražio je samo krevet u svojoj kancelariji, s obzirom na činjenicu da je često ostajao duže na poslu analizirajući protivnike, nakon čega bi samo legao u krevet kako bi se barem malo odmorio i naspavao.

Bielsine trenažne metode su nevjerovatne. Igrači se vagaju prije svakog treninga, maksimalna pažnja posvećena je ishrani, a video materijal je sveprisutan. To je ono što ga je i napravilo takvim. Fudbalsku filozofiju nije mijenjao. I dalje je igrao za gol više, gajio napadački fudbal. Igrači su bili fizički spremni, ali po pravilu su ostajali bez daha na kraju sezone. Umor, kako fizički, tako i psihički, bio je prevelik. No, igre Athletica na vrhuncu snage bile su nevjerovatne. Uostalom, Bielsina ekipa dobila je ovacije na Old Traffordu nakon što su u osmini finala Evropske lige očitali pravu fudbalsku lekciju Fergusonovom Manchester Unitedu. Nevjerovatan presing, fenomenalna tranzicija, odlično pokrivanje terena. Ipak, kraj te sezone ostavio je gorak okus svim navijačima baskijskog kluba. Izgubljena dva finala u samo dvije sedmice (finale Evropske lige od Atletico Madrida i finale Kupa kralja od Barcelone), najbolji su dokaz pada ekipe u najkritičnijim trenucima. Pa prouzrokovan Bielsinim luđačkim metodama treniranja i pripremanja utakmica. Bielsa je i van terena pokazivao svoju ludu stranu kad je napao izvođača radova u trening centru Bilbaoa. Perfekcionista poput Bielse nije mogao popustiti; nije želio da njegovi igrači treniraju na nedovoljno dobrom terenu. Iako je sve prošlo bez sudske tužbe, crveni alarmi su se upalili.

Sezonu 2012/13, Bilbao je igrao mnogo slabije negoli prethodne, no svi igrači i dalje su imali samo riječi hvale za Bielsu. Sezonu su završili na 12. mjestu, a Argentincu nije ponuđen novi ugovor, te je Bielsa morao potražiti novi angažman.

Godina dana bez posla; godina dana čitanja fudbalskog štiva, gledanja filmova i utakmica, a onda je došao poziv Marseillea. Iako se u klubu zadržao nešto duže od godinu dana, Bielsa je u tom kratkom vremenskom roku u potpunosti razdrmao ekipu. Mladom Benjaminu Mendyju je rekao kako će jednog dana biti vrhunski lijevi bek, puštao mu video materijal uz koji bi Mendy prvobitno zaspao, da bi, kako je vrijeme odmicalo, sve više obraćao pažnju na ono što mu Bielsa želi tim videom pokazati. Igre Marseillea podsjećale su na igre Athletica. Puno trke, odličan presing, sjajna kombinatorika. A onda, na kasno proljeće – pad. Igrači su ostajali bez snage i Marseille je sezonu završio tek na četvrtom mjestu. Početak naredne sezone donio je poraz u prvom kolu od Caena i automatski odlazak Bielse. Podnio je ostavku na konferenciji za štampu nakon tog meča. Neslaganje sa upravom. Bielsa je užasno teška osoba za saradnju, upravo zbog njegove težnje ka savršenstvu. Koliko je težak pokazao je i u Laziju, gdje je podnio ostavku nakon samo dva dana provedena na kormilu rimskog kluba.

Epizoda u Lilleu i preuzimanje Leedsa

Posao u Lilleu trebao je biti dugoročan projekat. No, samo 12 bodova iz prvih 13 kola značilo je da Bielsa neće ispoštovati ni prvi ugovor koji bi trebao trajati dvije godine. Nakon što je u Marseilleu iskazao nezadovoljstvo potezima koje vuče uprava (Marseille je tada ostao bez Gignaca, Payeta i Thauvina), napustio klupu Lazija nakon samo 48 sati zbog Lotitove nemogućnosti da mu dovede ciljana pojačanja, Bielsa je i u Lilleu pokazao težak karakter. Napeta situacija sa vlasnicima odražavala se i na igračima. Predstave Lillea bile su negledljive; nije tu bilo ni obrisa neke od prethodnih Bielsinih ekipa. Nije pomogla ni činjenica da je Lille u sezonu ušao sa petnaestak novih igrača; igrača koji su trebali zamijeniti dugogodišnje oslonce tima poput Eneyame i Mavube. Novi (i mladi) igrači nisu nikako uspijevali pronaći zajednički jezik sa Bielsom i nisu najbolje odgovarali na njegove metode rada. Pojedini igrači kojima je ovo bila prva epizoda u evropskom fudbalu, žalili su se na Bielsu. Nisu bili zadovoljni trenažnim procesom – nisu uživali. Početak kraja Bielsine epizode u Lilleu bio je trenutak kad mu uprava nije dala zeleno svjetlo da posjeti svog dugogodišnjeg asistenta koji je bolovao od raka. Bielsa se oglušio o klupske naredbe i otišao u Čile kako bi se pozdravio sa prijateljem. Klub ga je prvo suspendovao, da bi nekoliko dana kasnije i službeno raskinuo saradnju s njim. Jednostavno, Lilleu i Bielsi nije bilo suđeno.

Prvi čovjek Leedsa, Andrea Radrizzani, u želji da vrati ovaj klub na staze stare slave, nije se obazirao na Bielsine epizode u Laziju i Lilleu. Znao je da je Bielsa tip čovjeka koji je potreban (n)ovom Leedsu. Bielsa tada bio potreban izazov; izazov koji će uspješno savladati, a Leedsu osoba koja je u stanju podići atmosferu. Bielsa je, baš kao i prilikom preuzimanja Athletica i Marseillea, tražio odriješene ruke i krevet u kancelariji. To je i dobio.

Bielsin dolazak na Otok pozdravili su Pochettino i Guardiola – najbolji primjeri njegove fudbalske filozofije. No, ubrzo su njegov dolazak pozdravili i navijači Leedsa. Bielsina ekipa je u kratkom vremenskom roku pobrala i simpatije svih neutralnih navijača; jednostavno, svi žele gledati ovu ekipu u Premiershipu. Zašto? Zbog načina igre. Utakmice Bielsinog Leedsa prava su poslastica – igra se za gol više, igrači vrše presing tokom svih 90 minuta utakmice, a često se igraju i infarkt završnice. Jednostavno, ovakav Leeds je potreban Premiershipu. Fudbal za gol više, filozofija s kojom je i Guardiola osvojio Otok, došla je u njenom idejnom obliku – u Bielsi. Luđak je zaludio Englesku. Trofeji su važni, ali još važnija je ostavština. Bielsa je dao toliko toga fudbalu; ne mora osvojiti nijedan trofej do kraja karijere, ali neće biti zaboravljen. To dostignuće mnogo je veće i značajnije od bilo kojeg trofeja.