Sve je počelo 1997. godine
Italija je bila suđena: "Došao je autobusom, krhak i uplašen, temperatura 40, a onda..."
Bivši veznjak Reala, sada 39-godišnjak, spreman je ostvariti svoj san o igranju za Milan. Međutim, malo ko zna priču o njegovom prvom dolasku u njemu obećanu zemlju, a bilo je to još 1997. godine.
Luka Modrić je spreman za svoju avanturu u Seriji A i ostvarenje svog malog sna o nošenju dresa Milana, kluba kojem se divio i kojeg je kao dijete gledao, posebno zbog svog idola Zvonimira Bobana.
Zatvaranje kruga koji je započeo u proljeće 1997. u malom selu u pokrajini Bergamo. U Alzanu Lombardo, gradu u pokrajini Bergamo udaljenog oko 60 km od Milana, Modrić je stigao nedugo nakon rata, sa ostatkom dječaka iz Hrvatske. Priču donosi Antonio Bucci, čiji otac Natale je imao hrvatsko porijeklo i koji je dobrim dijelom zaslužan za Lukinu karijeru.
„Moj otac, Natale Bucci, bio je potpredsjednik Immacolatea, amaterskog kluba. Imao je hrvatsko porijeklo. Još uvijek imamo rođake na području Zadra. U to vrijeme Hrvatska je bila razorena ratom“, prisjeća se Antonio Bucci i nastavlja:
"Želeći djeci priuštiti malo mira i sreće, svake je godine pozivao omladinsku ekipu iz Zadra ili Rijeke na Međunarodni turnir u Alzanu, bio bi domaćin i plaćao sve troškove“.
Oglasi
U tim godinama mali Luka Modrić radio je kao pastir s ocem u hrvatskim planinama. Igranje nogometa mu je gotovo nemoguće. Rat mijenja sve, uključujući i njegovu budućnost. Godine 1997. porodica je pozvana natrag u grad i Luka se pridružuje Zadru:
"Nekoliko mjeseci kasnije moj otac poziva svoju momčad na turnir", priča Antonio dok se prisjeća dolaska autobusa u kojem je bio i Modrić, kao 11-godišnjak.
"Išli smo ih dočekati. Kad su prvi put stigli, bili su krhki i pomalo uplašeni. Znakovi rata vide se u njihovim očima. Djeca nemaju torbe ni ruksake, samo plastične vrećice s nekoliko stvari. Nisu imali ništa, ni odjeću ni kopačke."
Natale tada daje Antoniju nešto novca da ih otprati do trgovačkog centra u Bergamu.
Oglasi
"Sjećam se da su, dok smo bili u autobusu koji nas je vozio, imali problema s gledanjem gore.“
Onaj koji ga se najviše dojmio je Modrić: „Mali, sramežljivi, skromni.“ Svima im kupuje kopačke. Najvjerojatnije, prve u životu: „Bili su presretni.“
„Letjeli su po terenu, posebno Luka. Bio je napadač.“ Sjećanje na to dijete koje je gotovo plesalo po terenu još je uvijek jasno u Antoniju. Ono što je bilo upečatljivo bila je „ nevjerovatna poniznost Modrića i njegovih saigrača".
Brzo su ušli u srca svih, protivnika i roditelja. Momčad je stigla do finala protiv Atalante i pobijedila. Luka je postigao dva gola, jedan glavom: „ I imao je temperaturu od 40. Nije ništa rekao svom treneru iz straha da neće igrati. Pljuštalo je cijeli dan. S pješčanog terena prešli smo u dvoranu na dodjelu nagrada. Luka je izabran za najboljeg igrača i primio je prvu od mnogih. Onaj koji ju je uručio bio je Natale Bucci, što se može vidjeti na fotografiji koju je prvak Reala uključio u svoju biografiju.
Natale Bucci je umro 2017. Godinu dana kasnije, Antonio je bio kod kuće s bratom i majkom. Prelistavali su stare porodične albume. Na televiziji su bile slike Modrića kako prima Ballon d'Or:
Oglasi
"U tom trenutku pred sobom sam imao fotografiju Luke kao djeteta kako prima nagradu od oca. Bio je to bljesak. Ne znam bih li ikada primijetio da nije bilo te slučajnosti. Sudbina".
Antonio objavljuje fotografiju na društvenim mrežama. „Prvi koji je okrunio zlatnog dečka. Misli su uz tebe, dragi tata“, mislio je njegov sin. Uz pomoć Maurizija Mangilija i Marca Marchesija, Nataleovih prijatelja i menadžera u Immacolati, ta slika počinje kružiti. Godinama kasnije stići će u biografiju Hrvata. Ta i još jedna kao dijete koje vozi bicikl s nogometnom torbom iz kluba Bergamo.
Prekrasna priča. Nedostaje samo jedna zadnja stranica.
"San bi bio upoznati ga. Luka je anomalni prvak. Zadržao je istu poniznost. Želio bih mu ispričati o tom danu prije mnogo godina. Reći mu o tati, o fotografiji pronađenoj tokom njegove dodjele nagrada, o svojim emocijama. To bi zatvorilo krug ove bajke".
Ko zna, možda se sada Modrić kao igrač Milana može vratiti u taj oratorij. Alzano Lombardo i Milan udaljeni su samo 60 km.
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora/ica, a ne nužno i stavove portala SportSport.ba te portal ne može i neće odgovarati za sadržaj tih kometara. Komentari koji sadrže vrijeđanja, psovanja i vulgaran riječnik mogu biti uklonjeni bez najave i objašnjenja, ali to ne obavezuje SportSport.ba da obriše sve komentare koji krše pravila. Čitanjem prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim uvjerenjima.
